ANTE CILIGA – Djelovanje u Europi (1)

U zatvoru ga je posjetio Ante Pavelić

Djelo Au Pays… izašlo je 1938. Ante Ciliga je ostao u Francuskoj, dovršavajući drugi svezak svojih ruskih memoara (kasnije izdanih pod naslovom Siberie, Terre de I'Exil et de I'Industrialisation, u kolovozu 1941). Imao je prigodu otići u Ameriku čim je započeo Drugi svjetski rat, ali je to odbio. U prosincu 1941. vratio se u Hrvatsku. Ciligini memoari o Sibiru uključeni su u najnovije englesko izdanje djela The Russian Enigma. Ta odluka na početku razdoblja lutanja diljem Europe pokazat će se kontroverznom s obzirom na klevete što ih je izrekla kasnija Titina diktatura te je još uvijek uznemiravajuća za komentatore poput Bourrineta.

Od travnja 1941. Hrvatska je bila pod vlašću osovinskoga režima nacionalističko-revolucionarnih ustaša (pobunjenici) pod vodstvom Ante Pavelića. Nema velike potrebe u ovome kontekstu iscrtati čitavu povijest ustaša ili vlade koju su oni vodili. Ipak, valja napomenuti da su oni kao pokret imali mnogo zajedničkih točaka s drugim radikalnim nacionalističkim trendovima u "bezdržavnim" nacijama toga doba. Poput, primjerice, Irskog republikanskog pokreta, ustaše su imali povijest savezništva i na svojoj ljevici i na desnici. Ranih tridesetih godina, u zatvorskim ćelijama monarhističke Jugoslavije, ustaše su de facto djelovali u savezu s KPJ, poput IRA-e koja je djelovala u savezu s Komunističkom partijom Irske tijekom istoga desetljeća. S dolaskom Drugoga svjetskog rata, opet poput IRA-e koja je prihvatila njemačku pomoć u svojemu ratu s Britanijom, ustaše su se udružili sa silama osovine da bi se borili protiv onoga što su smatrali svojim primarnim neprijateljem – srpski imperijalizam. Ubrzo nakon njegova povratka u Hrvatsku, Ciligu je uhapsila ustaška policija te ga je, kao i hrvatskog komunista Andriju Hebranga, u zatvoru posjetio ustaški vođa Ante Pavelić. U lipnju 1942. Ciligu su poslali u koncentracijski logor Jasenovac pod smrtnom presudom. Bio je posve zatvoren godinu dana, a iz Jasenovca je pušten 1. siječnja 1943.

Oslobodili su ga, kako je vjerovao, zbog izdanja njegova djela The Russian Enigma u Britaniji kasnih tridesetih. To mu je donijelo anglofilski ugled, pa su, čim je debakl njemačkih armija kod Staljingrada 1942. razbistrio veliku mogućnost poraza sila osovina, ustaške vlasti, koje su uključivale i prosavezničku frakciju, poduzele niz akcija ne bi li pokazale svoju demokratsku orijentaciju. Među tim je akcijama bilo i oslobađanje iz Jasenovca slobodnih zidara i drugih "prosavezničkih" elemenata, uključujući i Ciligu. Neko vrijeme nakon toga on je surađivao s tiskom koji su ustaše nadzirali, što mu je nakon rata donijelo optužbe Titove vlade, koja je tvrdila da je on bio gorljivi sljedbenik Pavelića. Bourrinet je tumačio njegovu aktivnost tijekom toga razdoblja kao dokaz da je on posve napustio marksizam i postao "prosaveznički hrvatski nacionalist". Zasigurno, Ciliga je imao ugled saveznika probritanskih elemenata u ustaškoj vladi. Kako je spomenuto u nedavnom intervjuu s dvoje Ciliginih prijatelja – Ivom i Verom Vučičević, njegovi su članci većinom izlazili u zagrebačkom tjedniku Spremnost, koji se smatrao "kvalitetnim" časopisom liberalne tendencije te prosavezničkim Iistom. Bračni par Vučičević razvio je prisno poznanstvo s Ciligom kojega su susreli za vrijeme rata. Vera Vučičević slušala je njegova predavanja o Rusiji na Sveučilištu u Zagrebu 1943., smatrajući ih ozbiljnim i nepropagandističkima. Godinu poslije Ciliga je sreo Ivu Vučičevića, koji je radio u Berlinu kao korespondent časopisa (pod, valja nadodati, stalnom prismotrom i opomenama svojih nadležnih zbog djela intelektualne i novinarske neovisnosti, uključujući i reportažu o nacističkim okrutnostima u Poljskoj).

(Nastavak slijedi)

Stephen Scwarz, San Francisco