Rat za čistu islamsku beha Džamahiriju

Mješoviti brakovi za Bošnjake muslimane su – zločin!

Bošnjaci, najglasniji zagovornici cjelovite Bosne i Hercegovine u njenim nacionalnim i vjerskim razlikama, zapravo su najbrutalnije njene ubojice, upravo zbog te šarolikosti u posebnostima. I nisu Bošnjaci samo ubojice multinacionalne i multireligijske, nacionalno i vjerski, prisilnom turskom islamizacijom pokorenih kršćana, išarane Bosne i Hercegovine, već su to bili u prošlosti i Neopredijeljeni, i Turci, i muslimani, i Muslimani, i beha muslimanski Jugoslaveni. I svi oni koji su pjevali, i pjevaju po zemlji pjesmu Turskoj, "Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati", „Od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta", "Bliži nam je desetine tisuća daleki Iranac ili Turčin, negoli u susjedstvu Hrvat ili Srbin".

Sve od pada zloglasnog, na žalost za počinjene zločine genocida i konfesiocida još uvijek nekažnjenog otomanskog carstva, njegova naslijednika Turske, u kontinuitetu traje muslimansko ubijanje i rušenje šarene Bosne i Hercegovine, farbajući je svakim danom u sve zeleniju boju. Nikada se taj nacionalno još uvijek samotražeći narod nije odrekao, a još manje osudio turski danak u krvi, čime potvrđuje staru izreku stradalničkog katoličkog naroda u pokorenoj Domovini, "Poturica goru od Turčina". Ovu izreku, ovu beha istinu trebao bi hrvatski narod svaki dan ponavljati i učiti, jer ona je i danas aktualna kao i u prošlosti, koja se vraća na beha prostore.

Od svih dosadašnjih ostataka turske prošlosti, od Neopredijeljenih, Turaka, muslimana, Muslimana, beha muslimanskih Jugoslavena, današnji Bošnjaci su najradikalnije, najpodmuklije ubojice Bosne i Hercegovine u njenim posebnostima i razlikama. Dolazak mudžahedina i vehabija u građansko-vjerski beha sukob za teritorij, afganistanizirao je i pakistanizirao, iranizirao i osmanizirao Muslimane, kasnije Bošnjake. Brutalnosti ubijanja i masakriranja, silovanja i progona katolika Hrvata sa svih prostora kojima su prošli ti zlikovci, razotkrio je pravo lice Bošnjaka, i cilj kojem vode Bosnu i Hercegovinu. U nametnutom i nepravednom miru, u kojem vide svoje vrijeme za konačno osvajanje sada većeg a kasnije i manjeg entiteta, zapucali su na sve ono što je Bosnu i Hercegovinu  činilo svjetskim unikatom šarenila crkava, džamija i sinagoga jednih pokraj drugih.

Tamo gdje su oskrnavili katoličke crkve u džihad ratu, u daytonskom nemiru nastavljaju dalje sa njihovim rušenjima, Putičevo, Dolac, Guča Gora, Bukovica, svirepim ubojstvima hrvatskih povratnika. Zapjenušeno poput današnjih islamista u Pakistanu koji traže ubojstvo kršćanke Asije Bibi koja je „vrijeđala“ islam, na način što je donosila vodu muslimankama koje su radile na polju, kršćanima se zabranjuje i izgovoriti riječ islam, bošnjački radikalisti upadaju u crkve uz povike Alah uekber, ovo je Turska. Na posebno žestokom udaru pakistaniziranih Bošnjaka našli su se muslimanski miješani brakovi s kršćanima. Rat je nastavljen poslije rata, i to protiv najranjivije kategorije svakog društva napose tako trusnog kakvo je bosanskohercegovačko. Naime, odmah dok se nije ni oružje ohladilo 1996. godine Rijaset Islamske Zajednice u BiH izdaje knjigu pod nazivom "Mješoviti brakovi". Namjena i namjera joj je bila, i jest, marginaliziranje i agresija na djecu rođena u mješovitim brakovima. Ispod svake civilizacijske razine ta djeca su nazivana pogrdnim i uvrijedljivim imenima, duduzima, tokmacima, bezbojnima, kopiladima, djeci koja ne zavrijeđuju mjesto u društvu.

Iako je silovanje u civiliziranom i demokratskom svijetu jedan od najtežih i najkažnjivijih zločina, za pisca knjige "Mješoviti brakovi" i Islamsku Zajednicu, djeca iz mješovitih brakova su daleko teži zločini za bošnjačko-muslimansko društvo i u tom kontekstu pišu: „Mada su nam svima ova silovanja teška, nepodnošljiva i neoprostiva, ona su sa stajališta islama lakša i bezbolnija od mješovitih brakova, djece i prijateljstva iz njih”.

Za Bošnjake muslimane znači najteža kaznena djela silovanja, bilo u ratu ili miru lakša su i oprostivija od sklapanja mješovitih brakova. Sada biva jasnije zašto u muslimanskom svijetu se gotovo ne kažnjava zločin silovanja, zbog čega je tako na neki način svakodnevna pojava čak i na javnim mjestima i u javnom gradskom prijevozu? Takvo bošnjačko tumačenje, dijelom i opravdavanje napose – jer pisanje dolazi iz vjerskih muslimanskih krugova – a oni su u islamskom svijetu alfa i omega, zločina silovanja razotkriva i sliku budućeg uređenja Bosne i Hercegovine kakvog joj spremaju i sad političkim silovanjem nameću. Ako su mješoviti brakovi za Bošnjake muslimane zločin, a očito da jesu, i to neusporedivo gnjusniji, neprihvatljiviji i od zločina silovanja, kako onda vjerovati u njihovu lažnu politiku moguće održive multinacionalne i multireligiozne Bosne i Hercegovine. Sve više sami otkrivaju svoje opasne namjere kada se na ovakav način bore za cjelovitu multi kulti beha zajednicu.

Kakav rezervat su u takvoj zajednici namijenili djeci iz mješanih brakova? Kakav njihovim roditeljima? Etiketirati djecu tako pogrdnim imenima, samo zato što su iz mješovitih brakova, znači nepriznavanje i njihovih roditelja u njihovom nacionalnom i vjerskom identitetu. A to znači da Bošnjaci muslimani priznaju samo čistu muslimansku Bosnu i Hercegovinu, sa čistom islamskom vjerom i za sve što je izvan tih okvira nema mjesta u bošnjačkom beha entitetu. Biti protiv nemuslimana i neislama, pa i na ovakav način marginaliziranja djece iz mješanih brakova, najjača je i nepremostiva podjela Bosne i Hercegovine po nacionalnim i vjerskim granicama. Odnosno to je prijeratna, ratna i poratna muslimansko bošnjačka politika, rat za čistu islamsku beha Džamahiriju. Prije „proizvodnje" te hidrogenske bombe na toj europskoj periferiji potrebno je Bosnu i Hercegovinu mirnim putem podijeliti na nacionalne i vjerske entitete, bošnjački, srpski i hrvatski.

Vinko Đotlo