Oduvijek su bili mladi nada što nam život sladi Bio ružan ili lijep – ne stavljaj ruku u tuđi džep. Danas svi putevi vode do-pitke vode. Ne bježe ljudi u tuđinu samo zbog neimaštine bijede, već zbog onih, koji nepravdu slijede. Ne kudi svoj rodni dom, jer i na tuđi može udariti grom. Ne želiš li biti tuđinac u tuđini, budi svoj u svojoj domovini. Kome kuna k'o nesreće smeta, ne može biti sretan ni na kraju svijeta. Oduvijek su bili mladi nada što nam život sladi. Ne kiti se perjem mrtve ptice, već paperjem mlade golubice! Već i djeca nauče u školi da se život od rođenja voli! Nisu štake oslonac za stare, već unuci što ih njima podare. Cure nose svilene haljine da ih momci vide iz daljine. Kada momak za se curu prosi, skupocjene darove donosi. A kada se natovare mijene, tad nemaju pare prebijene! Ključem bijelih nada ne odvajaj ovcu iz crnoga stada, jer i ovca crna ćuti ubod od ružina trna. I nakon vlasti intervencije žene ostaju protivnice Istanbulske konvencije. Kad sin nema za svatove novca, proglase ga da je crna ovca! Tuđe sunce i hladi i grije pa za oblak skrije, a u domovini nikad zašlo nije. Raduju se djeca igri, znanju, školi, ali od učenja ni jedno dijete ne oboli. Tko zdrav prosi- neka se ne ponosi! I kroz crne naočale gledajući slijepci svjetlo hvale. Dan počinje zore svitanjem, a večer o mraku pitanjem. Cilj se nikada ne čini dalekim – ako hodaš putem mekim. Topla ruka dariva unuka, a od ledne nema lipe niti jedne. Malkica Dugeč, 25. 10. 2018.