Putin i Vučić okupili Srbe iz “regiona”

Tko je Pupovca poslao u Beograd i na čiji je račun išao glavni Plenkovićev koalicijski partner?

Državnički posjet predsjednika Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina Srbiji višedimenzionalan je – o čemu ćemo pisati koji dan kasnije. Ovdje će nas zanimati samo jedno: je li Putin došao u posjet državi Srbiji i Srbijancima ili, usput, i svim Srbima iz bivše Jugoslavije? („Srbima svim' po svuda“.) Prema dostupnim informacijama u dijelu Putinova protokola (svečani ručak i posjet Hramu Sv. Save, pojedinačni susreti…) nazočili su predstavnici Srba iz BiH, Hrvatske, Crne Gore. Za Srbe iz Makedonije ne znam, a oni s Kosova su u specifičnom položaju, („suštinski“ – „i tamo i ovamo“, ili, „ni tamo ni ovamo “) pa za ovaj članak nisu važni.

Iz Crne Gore na svečanom ručku u čast Putina bili su Andrija Mandić i Milan Knežević (Demokratski front), Milačić iz Prave Crne Gore, te nezavisni zastupnik Goran Danilović. Knežević je rekao Putinu „da ga Crna Gora doživljava kao svog predsjednika“. Putin im je uzvratio s: „Vi ste heroji“! Milačić ga je pozvao da posjeti Crnu Goru, te da ga nije izdala Crna Gora „već je Rusiju izdala kriminalna vlast“. Izazvao je, navodno, i skandal jer je svečani ručak htio izravno prenositi što je bilo najstrože zabranjeno, pa ga, navodno, zato nije bilo kod Sv. Save. (Svi navodi iz podgoričke Pobjede od 18. 1. 2019.) Kneževića i Mandića u Podgoricu je vratio zrakoplov srbijanske vlade, a Knežević je komentirao – „kako i dolikuje srpskim političarima iz Crne Gore“ (Politika, 19. 1. 2019.).

Posebno je zanimljiv slučaj „dva Milorada“, Milorada Dodika iz BiH i Milorada Pupovca odavde, mislim iz Hrvatske. Kratko je masa okupljena ispred crkve Sv. Save skandirala „Milorade, Milorade!“, Dodiku naravno. On se, prema Glasu Srpske (17. 1. 2019. nakratko i službeno susreo s Putinom. Emir Nemanja Kusturica, koji je također razgovarao s Putinom, prema Glasu Srpske (18. 1. 2019.) izjavio je: „Predsjednik Putin mi je rekao da mu i duhom i djelom odgovara Milorad Dodik“. Dodik se i prije u Moskvi, navodno, susretao s Putinom, ali tada kao političar jednog entiteta – ovoga puta on je u Beogradu bio kao predsjednik Predsjedništva BiH što ima dodatnu diplomatsku i političku težinu uopće. Kakvu i koliku, drugom zgodom.

Nego nazočnost Milorada Pupovca  na ovom, očito svesrpskom, radnom i svečanom skupu, pod Putinovim pokroviteljstvom nam je zapravo najzanimljivija. Kako je svima poznato, i onima koji se s tim slažu i onima koji su protiv, Milorad Pupovac i njegov SDSS sastavni su dio vlasti u Hrvatskoj; on je ovdje na vlasti, u aktualnoj  hrvatskoj vlasti, kakva li već jest. On, i njegova stranka, u zakonodavnoj, zatim još i u „medijinoj“, a neki članovi njegove stranke visoko su pozicionirani i u izvršnoj vlasti – županijsku i lokalne razine da ni ne spominjem. E sad mene „tute“ više toga zanima. Prvo, je li on tamo išao uz znanje (i odobrenje, suglasnost) Predsjednice RH, Ministarstva vanjskih poslova, koalicijskog vladajućeg partnera, HDZ-a i Predsjednika Vlade. Jer sa stajališta Hrvatske bio je to „čisti“ vanjsko-politički događaj. Ako je tako, valjda je tamo vladajući imao i neki zadatak. Nije valjda išao samo na ručak i u crkvu. Drugo, tko je platio njegov put i kako je tamo putovao? Krije li se u odgovoru na ova dva pitanja tzv. sukob intersa, pa i više od toga. (Koliko li je samo „medija“ čerečila HDZ zbog puta u Helsinki na sastanak EU-ovih pučana?!) Osim što su bili „na ručku“ i slušali Dačića kako pjeva „Kalinku“ (al' su je se Srbijanci ovoga siječnja naslušali) svi Srbi su posjetili i Hram Sv. Save, što je, hajde da se mi ne lažemo, još jedna manifestacija iz početnice svetosavlja. (Ne znam koliko su Rusi s tim upoznati, ali vidjet ćemo.) 

Puno mi toga ovdje „miriše“ na zazivanje, simbolično barem, „Velike Srbije“. Čak eto i Vučićev poklon „caru“ Putinu kojemu se on doista razveselio – vidi se kako voli pse. Učinilo mi se kako je bio najradosniji hraneći umiljato štene šarplaninca „radnog“ imena Paša. Šarplaninac je ovčarski pas s planine na granici Makedonije („Stara Srbija“) i Kosova. Nazivao se „ilirski pas“, „makedonski pas“, davno je poznata pasmina, a registriran je svojedobno kao „jugoslavenski pas – šarplaninac“. Čini mi se kako podjednako pripada i Makedoncima i Albancima, dok se tu Srbijanci pojavljuju kao – veterinari. Navodno ga je sa svojih pohoda doveo u ove krajeve još Aleksandar Makedonski pa bi mogao biti, još jedan, povod grčko-makedonskog spora. Poznate su njegove čuvarske osobine – što čuva ne ostavlja, o čemu su mi anegdote pričali i vlasnici šarplaninaca. Zar Srbijanci nemaju (ni) autohtonu pasminu pasa? Nego, ako mu još uvijek vrijedi registracija „jugoslavenskog psa“ svašta bih još mogao iščitati. Prokleta, ali neizostavna simbolika u politici.

Mato Dretvić Filakov