Slabljenje i raspad Europske unije

Otprije se znalo da će euro pripomoći razbijanju unije

Od 28 država njih 11 koristi euro, jedinstvenu valutu Europske unije.  Bugarska je odlučno odbila sirenski poziv! Hrvatska, u takvim geostrateškim okolnostima u kojima se događaju tektonski geostrateške potresi u svjetskoj politici kojima je uzrok u ukidanju dolara kao fiat valute i općenito fiat novca i uvođenja zlatnog standarda, ulazi gola, bez tone zlata u nacionalnim rezervama koje amortiziraju vanjske ekonomske potrese i garantiraju stabilnost gospodarstva. Prodaja 450 tona zlata za bagatelu koju je izvršio SPD ministar Mato Crkvenac s guvernerom Narodne Banke Hrvatske Željkom Rohatinskim  je zločin prema Hrvatskoj i Hrvatskom narodu vrijedan doživotne robije. Za to zlodjeo je Željko Rohatinski bio proglašen bankarom godine. Za koje je vrlo djelo proglašen sadašnji direktor Narodne Banke Hrvatske Boris Vujičić bankarom godine? Je li, to za uvođenje EURA????  Danas, 16 sječnja 2019, na Otvorenom satu Hrvatskog Sabora, predsjednik vlade, Andrej Plenković u apsolutno neprihvatljivom odgovoru na upit jedne saborske zastupnice o uvođenju eura odgovorio je da su on i direktor Narodne Banke Hrvatske poslali pismo – pozitivan odgovor – na poziv odgovarajuće EU institucije.

U nastavku objavljujemo članak Charlesa Hugha Smitha od 13. sječnja 2019. (http://charleshughsmith.blogspot.com/2019/01/the-decline-and-fall-of-european-union.html).

»Ova potrošenost neokolonijalnog-neofeudalnog modela je bila neizbježna i kao njen rezultat je raspadanje i pad europske integracije kao projekta eksploatacije.Da će jedinstveni novac – EURO – više razbiti nego ujediniti Europu bio je jasno daleko prije njegovo uvođenja 1. sječnja 2002. Euro, kao novčana jedinica 19 od 28 država članica Europske unije, samo je jedna od institucija koje drže nacije  Europske unije zajedno i stožer je financijske integracije kojoj se tepa kao najvećoj prednosti članstva u Europskoj uniji.

Skepticizam prema dobrobitima članstva u EU-u raste sve više kako se od građana nacija s opetovanim intezitetom traži da predaju svoj nacionalni suverenitet.Tehnokratske elite koje drže vlast u EU-u pokušavaju marginalizirati kritičare kao populiste, nacionaliste i fašiste, previđajući ružnu stvarnost kojoj je izvor u tiraniji sporne i neizabrane birokracije EU koja je zgrabila izvanrednu moć da liši građane država članica građanskih sloboda (prava na neslaganje) i na glasovanje kao smisleno izražavsanje političke volje. Kako sam strpljivo izlagao još od 2012. struktura Europske unije je neokolonijalizam, specifična neokolonijalna financijalizacija. Bez potpore proizvodnji financijske institucije EU su kolonizirale EU periferiju pmoću EURA i Europske unije i nametnule moderniziran sustav utjerivačkog ropstva kako onim u središtu tako i onim na periferiji.

Da bi se razumjelo neokolonijalni financijalizacijski model mora se razmotriti klasični model kolonijalizma. U starom modelu kolonijalizma kolonijalna sila pobjeđuje i pridružuje sebi elitu koja drži vlast u regiji i nastavlja s eksploatacijom ekonomskog bogatsva – izvora sirovina – i rada da bi obogatila sredšte tj. nacije imperijalnih sila i njihovih vladajućih klasa.Ovaj tradicionalni model kolonijalizma je silom bio uklonjen u vremenu od 1940. – 1960. Bivše kolonije uspostavile su svoju neovisnost, proces koji je umanji bogatstvo i kontrolu bivših kolonijalnih sila. Kao odgovor na to globalne financijske sile su tražile više financijsku nego političku kontrolu. To je ključ za razumijevanje dinamike Neokolonijalnog – Financijalizacijskog modela (The Neocolonial – Financialization Model /24. svibanj 2012./),  koji zamijenjuje ekonomsku silu financijalizacijom (dugom, pritiskom i špekulacijom) kojom se koristi umjesto sirove sile i političke kontrole.

Glavna strategija financijalizacije je: pružiti jeftine kredite onima koji imaju ograničeni pristup kapitalu. Oni koji imaju ograničeni pristup kapitalu će zagristi udicu i dragovoljno pristati na nepovoljne teške uvjete. A onda, kad se postigne nepodnošljiva prezaduženost onda posuđivači novaca traže kolateralne povoljne pristupe i financijske koncesije.Ove taktike su dobro dokumentirane u knjigama kao što su Doktrina šoka /The Shock Doctrine/, Uspon razornog kapitalizma /The Rise of Disaster Capitalism/ i u Ispovijesti jednog ekonomskog eksperta /Confession of an Economic Hit Man/ Ali ekonomska pljačka bivših kolonija ima granice i zbog toga su financijske sile razvile Neokolonijalni Model koji isti model prenosi na svoje domaće područje.

Grčka je kao i druge europske nacije koje su siromašne kapitalom prepoznata kao periferija koja se može do kosti eksploatirati i EURO je bio idealno sredstvo za eksploataciju nacija koje ne bi nikada imale napuhani kreditni mjehur da ih nisu dobile veliku pipu jeftinih kredita koji su preplavili njihove ekonomije.U neokolonijalizmu sile financijalizacije se koriste da namame lokalne elite i  narod na financijski mamac. Periferni „kolonijalci“ posuđuju novac da bi kupili gotova dobra proizvedena u ekonomskim centrima moći obogaćujući tako imperijalnu elitu s A. Profitima koji dolaze od prodaje dobara dužnicima, B. Kamatama na obilne kredite ponuđene perifernim kolonijama za kupovinu dobara proizvedenih u središnjim razvijenim centrima ekonomske moći i uzimane za život na visokoj nozi, C. Korištenje kredita kao sredstvo za financiranje perifernih potreba kao što su kupovina nekretnina i namirenje državnog duga. U biti francuske i njemačke banke koloniziraju nacije na periferiji Europe putem financijalizacijskog EURA koji pospješuje masivnu ekspanziju duga  i potrošnje na periferiji. Imovina i prihod na perieriji pritjeću neprekidno u centar kao kamata od privatnog i državnog duga koji se duguje privatnim bankama centara moći.«

 Kornelija Pejčinović, prof.