Hrvatski Fokus
Društvo

Umrežen “U mreži prvoga”

Hrvatski radio u službi javnosti

 
 
Uvjeren sam u to, dok sam u radnoj sobi, autu, vrtu, u šetnji, uz kraj, na moru, u planini, parku, na nogometnome stadionu… meni je dostatan tranzistor, umrežen u mreži prvoga… ispunja moju potrebu za informacijom, unutar svoje široke nudidbene lepeze… Teško se odvajam od prvoga kanala, jedino za tragom sporta… Ima mi nešto od onoga starinskoga šuga, nešto od onog prvotnog ugođaja nostalgične sjetnosti u radijskim prijenosima utakmica i sportskih događanja. Još kada su angažirani istinski znanci što je ovdje slučaj, pa se uživljeno daju kroz prijenos i osobna tumačenja, kreativna nasljedovanja veličina, na tragu Mladena Delića, Ede Pecija, Milke Babović, Bože Sušeca, Drage Ćosića… i tolike plejade drugih, kojih se sjećamo i ovih još uvijek aktivnih, u redovnome pogonu ili kao suradnici, svejedno… Ne rijetko gledam neki TV prijenos i slušam radio… pet plus situacija.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/01/000143_2d85dcfd9e99dd7f3b4c.png
Što tek reći za ovo bogatstvo emisija na prvom: Kutija slova, Umijeće odrastanja, Po vašem izboru, Zašto tako, Susreti u dijalogu, S Markovog trga, Na kavu s predsjednikom, Klasični kroj, Glazbena kutica, Glazbeno bilo, Gost urednik, Razgovor s' povodom, Pro muzika, Radio igra, Koncertni ciklus, Iz Hrvatske narodne baštine, Duhovna misao, Slovo zakona, Vrijeme vinila, U dosluhu, Jezični savjeti, Priča za laku noć, Dogodilo se na današnji dan, Minijature za radoznale, Kretanje točke, Glazboplov, Bijela vrana, Andromeda, Savjetovalište, Pomorska večer, Kušecova i Bratuličeva Putovanja, Teme od javnoga interesa, ujedinjene Hrvatske u HR-mreži: Emisija za iseljene Hrvate, nacionalne manjine, za branitelje, poljoprivredu, o zdravlju, religiozni programi, nedjeljni prijenosi mise, među-religiozne emisije, debate…
 
Sadržajno,  profesionalno, mada sve prijeko potrebno. Širina koja nadvisuje i najveća i najprofinjenija očekivanja… Pouzdanost u iznesene podatke i informacije, izgrađeno povjerenje u pristupu i korištenju istih…
Tko je često uz radio, ne može a da ne zamijeti posebnost i osobitost, znalačku, stručnu, i ljudsku… urednice Maje Martinec, za zaljubljenike i ne samo njih, narodne baštine, izvorne glazbe, običaja, nasljeđa, hrvatske glazbene baštine, općenitoga narodnoga blaga, donoseći i osvješćujući nam spoznaju o svom tom bogatstvu, materijalne i nematerijalne kulture, kojega su u okvirnoj potpunosti tek rijetki svjesni, iznenađujući nas stalno, novim, drugim, drugačijim, manje znanim a našim, pa i iz sredina u kojima obitavamo i živimo, od gostiju, sugovornika u emisijama na jedan kulturan i strpljiv, iskustveni pristup, izvlači neočekivano i pamtljivo, neponovljivo novo, potaknuvši da se kroz povjerenje razvije rječitost koju ne prekida nametljivim upadima u govor, dajući tim velikim malim ljudima, dostojnost, važnost, donoseći svu ljepotu veličine malih, manje poznati a i te kako značajni, kroz očuvanje izvorne kulturne baštine, kako materijalne, tako nematerijalne, svi ti zvučni zapisi ostaju trajan trag, kolektivna memorija, generacijama koje dolaze…
 
Što reći za Mladena Kušeca i akademika Bratulića, čija Putovanja kada god sam u mogućnosti s osobnim užitkom poslušam, očekujući hoće li im se i ovaj put javiti, njima neizbježni pratitelj kroz emisije, zlorabeći slobodan pristup javnom medijskom prostoru, dovodeći ih do zapitanosti svrsishodnosti išta reći, poduzeti još i manje…  izvjesni Edi Fatović…
Nezaobilazna su i imena u tim kazivanja vrsnosti: Mislava Togonala, Ivice Ivankovića. Sanje Rabuzin Pavić. Mejre Vindakijević. Barbare Vid, Tomislava Ceroveca, Božice Šimunović, Anite Anić… A tek kultna radijska emisija: Pomorska večer… svaki put iz drugoga regionalnoga centra… i tolike druge, na koje se navikne, zbog načina na koji dopiru do nas… ako to nije kompliment… saživljeni s' njima, doživljavamo ih skroz normalnim, nešto s čim se živi, i koji se sjetimo tek ako budu promijenile termin emitiranja, kao nešto što nam nedostaje… Emisije s obiljem savjeta, pravorijeka, od raznih udruga, koje uglavnom,  jedino tu i tako dobivaju svoj prijeko potrebni medijski prostor, a slušateljstvo, odgovore na pitanja koja mogu postaviti samo tu, tada, tim i takvim gostima, uz dostupne, otvorene telefone… Mogućnost javljanja u sve i jednu emisiju, tako da slušatelji sukreiraju emisije svojim javljanjem, usmjeravaju im tijek, i donose draž nepredvidivosti…
 
Često zasmeta uočljivo kod mlađih voditelja i na žalost ne samo kod njih, egocentrična nametljivost, (su)odgovaranje na postavljena pitanja, stalni upadi u riječ govornika, bez kulture komuniciranja, da u studio dovedeni gosti služe tek kao formalni ljudski dekor, oni pitaju, tumače, (su)odgovaraju, donose zaključke, uglavnom oni govore, puna emisija i glava njih, nekulturno, prepotentno i (ne)slušljivo. Kroz razgovore s drugima, a stalno sam u razgovorima, kontaktima, prepiskama, druženjima… Spoznah da nisam jedinka, slučaj, osobenjak… već na moju veliku radost, dio veće većine, koja kao i ja, redovno i često, ugasi televizor, a upali radio… ili uopće i ne gasi radio. Umrežen u mreži prvoga…
 

Nikola Šimić Tonin

Povezane objave

Pravo na izražavanje naše kršćanske vjere je na kocki

hrvatski-fokus

MUDROSITNICE – Savjeti prema potrebama

HF

RJEČNIČARA – TV psovač

HF

Ubod u vrhоvе svih deset prstiјu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više