Simboli Maya u novom ciklusu Mladena Žunjića

U novom "mayanskom" ciklusu dominiraju dvije boje, crvena i zelena

Naravno, da u kontinuiranom slikanju, svaki autor katkad doživljava zastoje, kako zbog potrošenosti motiva tako i zbog i nedostatka mogućnosti otkrivanja novih slikarskih  prostora. Kako izbjeći te neugodne situacije, svaki autor pokušava pronaći vlastito, originalno riješenje.

Slikar Mladen Žunjić, svakako u posljednje vrijeme, jedan od najplodnijih stvaralaca, osobito zapažen po nizu ulja i akrila na velikim formatima uz istančani odabir nefigurativnih motiva, u najnovijem opusu opusu, koji je nazvao Izvan formata, okrenuo se vrlo zanimljivoj i komplesnoj simbolici srednjoameričke civilizacije Maya, koja je za sobom ostavila brojne spomenike, posebice hramova na kojima su ostali sačuvani mnogobrojni znakovi, simboli, povijest jednog naroda, vrlo specifičnog rukopisa i prenio ih djelomično ili u većim cjelinama u svoj apstraktni svijet gibanja i snažnog kolora.

Doista, kada promatramo nekoliko slika iz najnovijeg Žunjićevog ciklusa, nedvojbeno se stvara dojam, kako je pred nama u jednom trenutku mayanski friz ispunjenen znakovima a u drugom se on prelio u nefigurativno bujanje oblika.

Žunjić preuzima od oblika koji ga zanimaju one detalje koje može razviti dalje i dublje na svojim brojnim slikama, u istraživačkim pohodima u nepoznato. U novom „mayanskom“ ciklusu dominiraju dvije boje, crvena i zelena u mnoštvu crnih linija koje istodobno spajaju ali i razdvajaju čudesne slikarske scene Mladena Žunjića.

I ovom je prigodom Žunjić ostao vjeran velikom formatu, formatu koji mu omogućuje neograničavajuće djelovanje, dovoljno prostora za iznenadnu akciju ili pak reakciju.

Svaki je Žunjićev ciklus zasebni dio opusa, skladno uklopljen u cjelinu njegova slikarstva, pa tako i ovaj, vrlo zanimljivi „mayanski“. Od ciklusa do ciklusa, od boje do boje, Žunjić se sustavno kreće u traženju i istraživanju, realizirajući obiman i kompleksan opus.

Miroslav Pelikan