Titin pionir Arsenije Bauk

Idiotskom izjavom o 'talijanskoj inačici Bleiburga', cinični partijaš nadmašio Tajanija

'Partizani su bili jedina domoljubna vojska', kazao to u Saboru Titin pionir Arsenije Bauk s ciničnim osmijehom na licu, i nastavio u stilu revizionističke antifa-propagande: 'Dirljivo je bilo gledati kako se cjelokupna hrvatska politička scena natječe u obrani 'tekovina' NOB-a, osuđujući revizionistički govor Tajanija na talijanskoj inačici Bleiburga', uvrjedljivo cinički je ustvrdio SDP-ov brački Bauk izrugujući se pritom svim žrtvama Bleiburga i Križnih putova… ali i partizanskih fojbi diljem Istre.

Za njega su očito istarske fojbe i blajburški pokolj tek simboli pravedne osvete Titinih post-ratnih koljača odnosno grandiozna stečevina NOB-a! Primijetio s podsmijehom ovaj Titin dupelizac kako su se mnogi patrioti njegova domoljubnog kalibra prisjetili starih lekcija iz povijesti o zločinima fašističkih okupatora, o štetnosti povijesnog revizionizma, o patnjama Hrvata i Slovenaca pod talijanskom okupacijom i sl. 'Može se reći da prema Tajaniju dižemo čelo, kročimo smjelo i čvrsto stiskamo pest', tvrdo boljševički izjavio ovaj antifa-revizionist, ističuči kako se, eto, nanovo probudilo zapretano bratstvo i jedinstvo Hrvata i Slovenaca, da se zajedno kao nekada suprotstavljamo teritorijalnim pretenzijama. Samo što na kraju svojeg licemjernog patriotskog proljeva nije zapjevao i onu domoljubnu antifa-pjesmicu: 'Druže Tito ljubičice, ne daj Trsta ni Gorice…' ili 'Zona A, Zona B, bit' će naše obadve', šipak! Nastavlja taj Titin pionir euforično i dalje: 'Ponovno su nam puna usta patriotizma, slavimo patriote i domoljube koji su obranili Hrvatsku, Istru i Dalmaciju, a to nisu bili ni Jure, ni Boban, ni poglavnik, ni doglavnici. Ne, nisu to bili oni koji su bili Za dom spremni. Tajani nas je ponovno posjetio tko su bili hrvatski patrioti i domoljubi, tko je bila jedna patriotska i domoljubna hrvatska vojska, to su narodno-oslobodilačka vojska, partizani, pod vodstvom maršala Tita'. Arsenije je propustio spomenuti i 'osloboditelja' Istre, onog Titina krvoločnog generala Petra Drapšina-graditelja istrijanskih fojbi  ili kako to brački Bauk posprdno veli 'inačica Bleiburga'!?

Evo nešto malo o nedavnoj povijesti koju bi i cinik, Arsenije Bauk, ipak trebao malo bolje poznavati: Nadnevka, 13. rujna 1943. u Pazinu, a nakon kapitulacije Italije, NOO Istre donosi proglas kao nositelj nove vlasti i objavljuje politički manifest s odlukom o priključenju matici zemlji (Hrvatskoj, tada NDH!?) i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom. U proglasu pod nazivom 'Istarski narode' stoji da je 'Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda'.

Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke, talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti.

Nigdje ovdje ni spomena druga Tite niti AVNOJ-a pa ni Jugoslavije!

Tek mjesecima kasnije drugovi antifašisti daleko od Pazina i Istre pripojenje virtualno provukoše kroz ZAVNOH u Plaškom na svom drugom zasjedanju u listopadu iste godine, a kroz AVNOJ tek krajem studenoga te iste godine u Titinu Jajcu (Nikola Bašić, 'hr.svijet'). No, to bijaše samo mrtvo slovo na papiru sve do Mirovne konferencije u Parizu 1946. kad su se krojile nove granice Europe, definirane godinu dana kasnije, 1947. kod čega je glavnu ulogu odigrao ali ne drug Tito niti njegov AVNOJ nego 'državni neprijatelj' komunističke države, monsignor don Božo Milanović!

A evo što se, između ostalog, događalo prilikom 'oslobađanja' Istre 1945. od fašističkog terora (a fašistička Italija je kapitulirala prije dvije godine, u rujnu 1943., nap. a.): Četvrta Titina armija pod komandom mahnitog generala-krvoloka Petra Drapšina, 'narodnog heroja' (kasnijeg samoubojice po Titinu nalogu!?), nakon širokobriješkog pokolja 66 svećenika-franjevaca i masakra desetak tisuća zarobljenika na Kočevskom Rogu stigla je u svom krvavom pohodu i do Istre, u proljeće 1945. i tada je u Istri nastao pravi 'antifašistički urnebes' ili, po Arseniju Bauku inačica Bleiburga!

-Tisuće ljudi, najviše Talijana ali i dobar dio čakavskih Hrvata u poratnoj Istri su Titini jugo-partizani pobacali u kraške ponore, jame, tzv. fojbe, žive ili mrtve; procjenjuje se da je bilo 17.000, dakako, mirnodopskih žrtava partizanskog divljanja. U Istri su ti genocidni masakri dosegli vrhunac po završetku rata, u svibnju i lipnju 1945, kada su Drapšinovi partizani prodrli sve do Trsta (ali ubrzo i natrag!), što se nastavilo sve do 1947., kad su već spomenutim mirom u Parizu konačno završila ratna neprijateljstva.

Zaključimo: Masovni zločini nakon rata, istarske fojbe, Kočevski Rog, Široki Brijeg i brojni drugi uključivo i ubojstvo/klanje hrvatskog blaženika don Miroslava Bulešića 1947., ne mogu se i ne smiju pokrivati plaštem jugoslavenskog antifašizma 'čistog poput suze', kako to vole kazati komunistička djeca Josipović, Mesić, Fumić i njima slični, uključivo i yugo-patriotu Arsenija Bauka. Ti stravični, krvavi zločini apsolutna su negacija i uvreda antifašizmu, u biti plemenitom pokretu, a svi oni koji pokušavaju takve zločine i danas opravdati upravo antifašizmom ili pravednom antifašističkom osvetom gori su od samih fašista. Poratni zločinci su sebe zauvijek izopćili iz antifašističkog pokreta a njihova 'djeca' poput ciničnog Arsenija Bauka, trebaju se, ako za katarzu nisu spremni, onda barem pokriti klempavim ušima i stidjeti monstruoznih nedjela koja su njihovi ideološki preci počinili, sic!

I za kraj: Javio se i onaj 'pljunuti seljak', Krešo B(e)ljak: 'Da nam je jedan takav danas poput voljenog mi druga Tite Tajani se ne bi usudio ni zucnuti, a kamoli kazati da su Dalmacija i Istra talijanske'.

J. H. komentira: E, da je jedan kao Tito, ti bi bija u Lepoglavi, a tvoji koalicijski partneri na Golom otoku, sic!

Damir Kalafatić