Hrvatski Fokus
Društvo

Književni Fellini gorkoga srca

Dino Buzzati – čovjek koji razmišlja

 
 
Dino Buzzati (Belluno, 16. X. 1906. – Milano, 28. I. 1972.) je čovjek koji razmišlja, u tome je njegova vrijednost. Nije veliki pisac koji kratke priče slaže kao Chopin ili Mozart klavijature, niti je duhovit i koloraturan kao Dante, Petrarca, Dickens. Njegov stil ima dosta novinarskoga (krivo kažu kafkijanskoga), bit je u priči, u ideji. Prije Camusova Stranca on kao ratni dopisnik iz Afrike piše "Tatarsku pustinju" (1940.), knjigu u kojoj se najbolje vidi njegov nadrealizam, čovjekova sićušna egzistencija, prašina spram beskonačnosti, uzaludnost nadanja i snova o veličini, izbavljenja od banalnosti. Prostor i vrijeme kao noćna mora misaonoga planktonskoga bića.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/02/Claudio-Vino-Dino-Buzzati-Portrait-Matita.jpg
Dino Buzzati
 
Metafizika, težnja za onostranim, čovjek kao ograničeno, često i svirepo biće, gađenje (odilično prikriveno) nad masama i čežnja (vrlo kamuflirana) za Bogom su obilježja njegova djela. Ta djela nisu bajke, niti basne nego životne situacije dovedene do apsurda (kao u Buñuelovim najboljim momentima) krik u praznini svijeta, kao SF ili zona sumraka. Šezdeset pripovijesti, (Konzor, Zagreb, 2006., pr. M. Čale) sam skoro odbacio jer je prvih nekoliko priča loše. Izdvajam posebno priču Čovjek koji je htio ozdraviti (str. 249.); na istome tragu žudnje za Bogom i smislom je Božićna pripovijest (177. str.), te Pas koji je vidio Boga (187. str.). Brzi vlak na str. 331. je genijalna priča o životu, rekao bih i Buzzatijevom, a Jurnjava za vjetrom (351.) se smije ljudima kao creature, pur troppo microscopice. Izdvojio bih još Bolesni tiranin, Ljubavno pismo, Noćna bitka na venecijanskom bijenalu, Likovni kritičar, Oklopnjača Tod, Svejedno lupaju na vrata, Ubijanje zmaja (baca na Poea), Strah u skali u kojoj je europska tjeskoba naglašena do daske, Otvorenje ceste, i briljantna kratka priča Vijest.
 
Zar treba naglasiti da su svjetski ratovi i fašizam obilježili njegovo vrijeme, vrijeme očekivanja apokalipse. U isto vrijeme kao oduševljeni fašist djeluje Gino Boccasoli, tako pun vedrine, boje, života, poleta. Njegovi plakati, ako izuzmemo rasističke i antisemitske, pršte ljubavlju prema boji, lijepim ženama, djeci koja su ljupka i razigrana; nešto što sovjetski i pogotovo nacistički plakati nemaju ni u primisli. Boccasoli je očito malograđanski uživao u vremenu totalitarizma i stavio svoje znanje dizajna i crteža u službu i slavu države. Ovdje sam želio navodeći Boccasolija izraziti kontrast, npr. u renesansi, Rimu, staljinizmu, liberalnom kapitalizmu postoje jednako i tragički mislioci poput G. Ferrera i sveci kao Majka Terezija i frivolni talenti kao Disney i hedonisti sadašnjega trenutka kao J. B. T. I ljudi koji robijaju za ideju i za riječ poput Gotovca i ljudi koji grade kuće, bave se turizmom, galebare, žderu, loču. Svijet je kaleidoskop! Svijet je Malo misto!
 

Teo Trostmann

Povezane objave

MUDROSITNICE – Diplomati i domoljublje

HF

Veće obitelji – manji rizik od raka

HF

AFORIZMI – Alergični se ne žele cijepiti, glupi političari pitaju – zašto!?

hrvatski-fokus

Održava se 9. DA! festival

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više