Proces trajne i složene mijene lika Marije iz Magdale

Predstavljena knjiga „Marija Magdalena: Od Isusove učenice do filmske bludnice“

Kao 38. knjiga Biblioteke Studije Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar objavljena je knjiga s. Jadranke Rebeke Anić i Irene Sever Globan „Marija Magdalena: Od Isusove učenice do filmske bludnice“ koja je u srijedu, 20. veljače 2019. predstavljena u Pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja u Splitu. Uz autorice ovu teološko-kulturnu analizu predstavili su doc. dr. sc. fra Domagoj Runje i mr. sc. Blažena Radas.

Nijedan biblijski lik – uključujući Judu, možda čak i Isusa – nije u ljudskoj mašti, legendama, književnosti, likovnoj, kazališnoj i filmskoj umjetnosti dobio tako živopisan i bizaran život kao Marija Magdalena. Novozavjetni lik Marije iz Magdale prošao je proces promjene od Isusove učenice, svjedokinje uskrsnih događaja i prve navjestiteljice uskrsnuća, apostolice apostola, preko lika raskajane i obraćene grešnice do Isusove ljubavnice ili supruge. Svi ti pomaci u prikazu njezina lika zrcale teme pojedinih crkveno-društvenih konteksta i stoga su zanimljivi i onda kada se udaljuju od novozavjetnih izvora.

U knjizi „Marija Magdalena: od Isusove učenice do filmske bludnice“ analiziran je a proces trajne i složene mijene lika Marije iz Magdale tijekom duge povijesti njegova tumačenja kao i složenost interdisciplinarnih istraživanja koja nisu ograničena samo na njezin lik i ulogu već obuhvaćaju i analizu radova o toj svetici. Ovom se knjigom hrvatskoj javnosti prvi put predstavljaju istraživanja o Mariji iz Magdale iz područja novozavjetne egzegeze, patristike i legenda te se ujedno donosi prva sustavna analiza uopće lika Marije iz Magdale u filmskoj umjetnosti.

Knjiga je podijeljena u dva dijela kojima prethodi uvod u kojem su predstavljena istraživanja o Mariji Magdaleni u različitim znanstvenim disciplinama i glavne prekretnice u tim istraživanjima. Prvi dio knjige naslovljen je Marija iz Magdale — od Novoga zavjeta do legendi i sadrži pet poglavlja. U prvom se poglavlju raspravlja o tzv. the Magdalene Question, odnosno, o identitetu Marije iz Magdale: radi li se o novozavjetnom ženskom liku koji nosi to ime ili se pod tim imenom spaja više različitih novozavjetnih ženskih likova? U drugom poglavlju analizira se lik i uloga Marije iz Magdale na temelju kanonskih novozavjetnih tekstova: Evanđelju po Marku, Mateju, Luki, Ivanu, Djelima apostolskim i 1 Kor 15, 3-8. Posebna pozornost posvećena je pitanju koliko se na temelju prikaza njezina lika može saznati o položaju žena u ranim kršćanskim zajednicama. Na primjeru Marije iz Magdale prikazana je i suvremena rasprava o ženama kao Isusovim učenicama i apostolicama. Pitanje položaja žena u ranom kršćanstvu i strategije kojima ih se postupno izmještalo iz središta Isusova pokreta i iz aktivnih uloga vodstva i naviještanja, vid su pod kojim se analizira uloga Marije iz Magdale u apokrifnim tekstovima te u tekstovima ranokršćanskih crkvenih otaca i pisaca (treće i četvrto poglavlje). U petom se poglavlju analiziraju legende o Mariji iz Magdale nastale na kršćanskom Zapadu i Istoku i njihove razlike. U cijelom prvom dijelu knjige posebna pozornost posvećena je preobrazbama njezina lika i uloga te uzročno-posljedničnim vezama tih preobrazba s promjenama uloga žena u kršćanskim zajednicama.

U drugom dijelu knjige analizira se lik Marije Magdalene u filmskoj umjetnosti od njenih početaka do danas. Analizira se tko je i kako je Marija Magdalena portretirana na filmu, u kojim se ulogama pojavljuje, kako izgleda i transformira se, u kakvom odnosu stoji s drugim likovima (posebno s Isusom s kojim najčešće dolazi u tandemu). Također, raspravlja se podržava li njezin prikaz patrijarhalnu stereotipnu reprezentaciju žene u umjetnosti kao one koja se veže uz seksualnost i grešnost s obzirom na to da se Hollywood, i općenito filmska industrija, smatraju bedemom tradicionalno muških vrijednosti i patrijarhalnog svjetonazora.

Cjelokupno istraživanje upućuje na važnost ne samo analize lika i uloge Marije iz Magdale već i analize diskursa, odnosno, mehanizama i ciljeva kojima se uspostavlja i ozakonjuje neki diskurs dok se drugi potiskuju ili zabranjuju. To vrijedi kako za (katoličku) crkvenu tradiciju koja time utječe na položaj žena u crkvenim zajednicama tako i za popularnu kulturu koja preko lika Marije Magdalene rješava neka intelektualna, emotivna i egzistencijalna pitanja ili izražava nezadovoljstvo službenim učenjem Katoličke Crkve o tijelu, seksualnosti ili celibatu. Naime, Marija Magdalena koja je tijekom povijesti pretvorena u lik trajnih preobrazba privlačna je i u suvremeno doba koje više naginje trajnim promjenama nego stalnim, fiksiranim identitetima. Problem je međutim što i te suvremene mijene njezinog lika uglavnom nastavljaju tradiciju koja se temelji na stapanju više novozavjetnih ženskih likova u jedan lik Marije Magdalene koji pogoduje rodnim stereotipima i ne stavlja u pitanje patrijarhalne strukture i odnose.

Cilj ove knjige je potaknuti veće uvažavanje suvremenih teoloških istraživanja u filmskoj i drugim granama umjetnosti. To je i razlog zašto su dva dijela knjige koja mogu funkcionirati kao zasebne, nezavisne cjeline, namjerno stavljene u jedan, zajednički, dijaloški okviri. Jadranka Rebeka Anić doktorirala je na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Kao znanstvena savjetnica radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Split. Predavala je na Sveučilištu u Sarajevu u sklopu predmeta Religija i rod magistarskog programa Religijskih studija i na Rodnim studijima. Kao vanjska suradnica predavala je na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, na teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Autorica je niza radova s područja feminističke teologije i triju knjiga: Više od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću (2003.),

Žene u Crkvi i društvu (2010.) i Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi (2011.). Koautorica je triju priručnika I suurednica nekoliko međunarodnih I domaćih zbornika. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih i domaćih projekata te vodila dva projekta Franjevačkog instituta za kulturu mira. Članica je triju međunarodnih i dviju domaćih udruga. Članica je upravnog odbora Europskog društva žena u teološkom istraživanju (ESWTR) i dopredsjednica Hrvatske sekcije ESWTR-a. Područje interesa: teološka antropologija, feministička teologija, pastoralna teologija.

Irena Sever Globan diplomirala je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te diplomirala i doktorirala komunikologiju na Papinskom Sveučilištu Salesiana u Rimu. Zaposlena je kao docentica na Odjelu za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu gdje predaje predmete iz područja filmske umjetnosti, teorije medija i interpersonalne komunikacije. Predmete iz područja medijske i filmske kulture, vizualne komunikacije, televizijskih serija i televizijske produkcije predavala je na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, Odjelu za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku. Objavila je više znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima, a teme kojima se uglavnom bavi u svom istraživačkom radu tiču se rodne reprezentacije u medijima, filma i televizijskog dramskog programa. Članica je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), hrvatske sekcije Europskog društva žena u teološkom istraživanju (ESWTR) te Hrvatske udruge za logoterapiju (LOGOS). Već dugi niz godina vodi tribine filmova kršćanske tematike u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Nives Matijević