Treća sreća? Treći rod?

Hvala Ministarstvu kulture i Uredu za kulturu grada Zagreba na dobro utrošenom novcu

 

 

Časopis "Treća", br. 1., vo. VI./2004., Centra za ženske studije u Zagrebu, kojega su tiskanje omogućili Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za kulturu Zagreb, me dosta "uveselio", tako da ću samo suhoparno konstatirati sadržaj.

U uvodu urednica gđa Nataša Govedić navodi da se "slojevi cenzure isprepleću sa naslagama rodnoga stereotipa", "medijskoj reprodukciji muškoga šovinizma"; navodi ugrožene manjine, tj. ženski proletarijat, crnce i Židove, (koji su valjda surogat izumrloj Marxovoj radničkoj klasi, op. T.T.) te citira Johnstona i Swansona "kako današnje ideologije majčinstva podupiru i održavaju patrijarhat, ovjekovječuju ekonomsku ovisnost žena iz srednje klase i ekonomsko izrabljivanje žena iz radničke klase i useljenica… kultura definira i nagrađuje dobre majke… kažnjava loše." Slijede klišeji, plus šablonsko opisivanje sadržaja časopisa.

 

Naomi Sakr se bavi  temom "Žene i arapski mediji u desetljeću promjena"; naravno ni riječi o tome tko je u dominantno muslimanskim zemljama tobože izvozeći demokraciju podržavao mudžahedine, talibane, ISIL i sl., te time uništio srednju klasu i inteligenciju tih država vrativši ih u Srednji vijek. Laura Fantone obrađuje "Virtualna ženska tijela u videoigrama"; konstatira "da igre predstavljaju otvaranje novih načina osnaživanja i definiranja rodnog identiteta, te da "žene mogu koristiti digitalne prostore na nepredvidive i oslobađajuće načine". Citira Deleuza i Gattarija da nam videoigre dopuštaju razmišljanje o neljudskom spolu, tj. spoj "ženskih/muških/ trans-ljudskih/strojnih žudnji". (tu je lijepa hrvatska riječ cyberseksualnost). "Videoigre jasno predstavljaju primjere tijela bez organa, djelomice zato što su rezultat kapitalističkog zanimanja za tijela". U igri Dead or alive (Živ ili mrtav) borci imaju zastrašujuća imena, egzotični su (i ili) groteskni, svi su superljudi, neki su transvrste, a neki u odjeći suprotnog roda. Riječ je uglavnom o Azijcima ili ultramuškim nebijelcima.

 

Na početku igre igrači mogu izabrati način povećanja grudi za ženske likove. Navodi dalje soft porno, pubertetska tijela ženska i sl.

Muškarci između 14 i 28 godina čine primarno tržište igara na konzolama (istraživanje iz 2001.). Fikcionalna prihvatljivost ostavlja prostora "za marginalizirane rase, rodove i seksualnosti".

Potrebno je ogromno vrijeme da se ovlada složenim igrama i strategijama, zapravo čovjek je zarobljen u perverznom ili mehaniziranom virtualnom svijetu. (pogledati Nicholas Carr, "Plitko", op. T.T.).

Žrtvovavalačka konstrukcija ženskog roda u reality crime TV programu (skupina autora). Njihova analiza polazi od toga da je rod  društvena konstrukcija, da mediji šablonski postavljaju žene kao žrtve, te da su u medijima bjelkinje češće žrtve nego druge rase. Ništa novo i zanimljivo, niti znanstveno.

Johnstonovica i Swanson u djelcu "Uloga medija u stvaranju ideologija majčinstva" započinju fantastično sukobom Superžene i skromne hraniteljice Majke zemlje(?). Niz znanstvenika zapazilo je progon majki tinejdžera (maloljetnica, op. T.T.), starijih majki, samohranih majki, i majki lezbijki (ženski homoseksualci, op. T.T.) na najniže grane majčinstva. Autori ne navode koliko je neprijateljski stav društva prema majčinstvu, prema New York Timesu roditelji dvoje djece u gradu New Yorku moraju za vrtić i dadilje izdvajati 38 posto kućnog proračuna. Nije navedeno što su najniže grane majčinstva, niti kako liberalna okolina te žene maltretira.

 

Govori se nadalje o isključivanju afričkih, azijskih i latinoameričkih majki iz kulta kućnoga života, te o klasno rasnim predrasudama. Po autorima "mit o sreći majčinstva… odražava sustave patrijarhata". Iako se po autorima svijet "pozitivno" promijenio ipak u ženskim časopisim još ustraju u promicanju tradicionalne rodne ideologije. Ann Russo u temi "Informativni mediji i nasilje nad lezbijkama i prostitutkama" odbacuje predrasude licemjerne javnosti, ali osim slučaja A. Wuornos ne daje zanimljivu statistiku niti psihijatrijska tumačenja.

 

Od muškog pogleda do ženskoga gledanja esej je Jackie Stacey. Laura Mulvey je ponudila 1975.  "dokaze" duboko ukorijenjene nesvjesne patrijarhalne prirode tradicionalne kinematografije. (kako to, rekao bi Vojko V., da muška i ženska publika traže i masovno gledaju takve filmove, op. T.T.) Mulvey navodi  da "kontrolirajući ženu kao prikaz kroz ugodnu maštariju moći koju voajerizam potiče, fetišistički pogled omogućuje gledatelju da poriče prijetnju kastracije poricanjem razlike koju žena označava." (sapientis sat, op. T.T.)

Bellour naglašava mazohističku prirodu užitka gledateljica holivudskog uratka.

Mary Anne Doane navodi da žena mora promatrati film "Uhvaćena (1948.) kao da je muškarac sa falusnom moći pogleda. De Lauretis tvrdi autorici da je pobrkala žensku identifikaciju sa glumicom kao uzorom i "homoerotičnost".

Višnja Bandalo predstavlja pjesnikinju Lamarque (r. 1946.).

Tijelo i rod na sajmu Alide Bremer počinje sa njemačkom tvrtkom Media Markt koja je morala povući reklamu na kojoj se vidi gola žena kako četveronoške pozira, a ima tri dojke. (više za vaš novac, slogan).

Bremer izvodi cirkuske i vašarske bradate žene, hareme, žene pauke i mitologiju amazonki, nimfa i ljudožderki.

 

Od Krleže, ljepotice i zvijeri, krotiteljice zvjerova trči Alida do Adolfa Hitlera koji kupuje  na izložbi arijske umjetnosti u Münchenu labuda koji trijumfalno siluje Ledu dok ona zaklanja oči, da bi njen kaleidiskop išao do Brenine Jugoslovenke i morskoga psa Tita. Takav analitičar nisam ni ja da bih znao što je pjesnikinja htjela reći.

 

O kako je zanimljiva tema Sanje Kajinić o novim aktivističkim grafitima u Hrvatskoj i Srbiji od "Mama ja sam lezbijka" do "Gej Republike". Kako sam imao divnog lovačkoga psa i ja znam nešto o označavanju zidova, automobilskih guma i dr. popularnoj (ne)kulturi.

Čitateljice potrošačice i osjećaj krivnje suvremene žene, Vidmar (nejkasna anatomija suvremene žene) i Legan preskačem i žurim na "Zoocentrički o bestijalnim pornjavama i erotskim zoofilijama". Čestitke na naslovu i novohrvatskim kovanicama gđi Marjanić.

Tu panker John King tumači kako netko "ševi" kokoš i kako jarac uređen tako da izgleda kao Đavao ima nešto sa jednom plavušom. Čitatelje ću poštedjeti daljeg opisivanja, samo ću istaknuti da je čuveni bošnjački pisac g. Jergović umetnut u cijeloj priči (Hopa cupa lijepom našom), kao i teta Vegeta ekologija, ime joj znate. (nije Sirela, iako je Pag posrijedi).

 

Peter Singer upućuje kako se navedeni spolni odnos oduvijek upisivao u devijaciju upravo zbog ograničavajućeg antropomorfizma (i specifizma) koji upozorava na navodne duboke razlike između životinje i čovjeka kao i zazora od nereproduktivnih spolnih odnosa. Osuđuje se u tekstu "zaostalost" katoličanstva i islama. Tisuću puta hvala Ministarstvu kulture i gradu Zagrebu koje lijepo štivo financira.

Blago ocu, blago majci, blago rodini. Obogaćen sam spoznajom o formikofiliji (spolnoj "ljubavi" prema mravima), uživanjem u grickanju puževa, te činjenicom da je nepoznati afganistanski vojnik silovao magarca, te da mazohist često preuzima ulogu konja dok ga voljena bičuje. (bičem, ne kreditnom karticom, op. T.T.). Tu se spominje i čuvena koljačica pijetlova Vlasta Delimar, nightmare pernatih stvorova, te zelenocrveni Visković.

 

Zucker kommt zuletzt (šećer dolazi na kraju) ekskluzivni razgovor sa gđom Sarnavkom, koja troši milijune proračunskih (neplodnih) kunića. Problem je gđi Sarnavki što politologinje nitko ne pita o iračkoj krizi, u nas utjecajne novinarke moraju postati bespolne i bezrodne, a Slavica iz formule 1 je među prvih 100 najlijepših žena samo zato jer je bogata. Drago mi je što gđa Sarnavka ističe kako je Vesna Pusić zauzela permisivni stav prema Anti Nobilu koji je vršio nasilje nad svojom ženom (IZJAVLJUJE VESNICA DA JE UOPĆE NE ZANIMA NOBILOV PRIVATNI ŽIVOT); istodobno joj Sarnavka zamjera da se odrekla feminizma. (kao Petar Isusa, op. T.T.?). Feral je po Sarnavki svjetionik na "našim" prostorima, a Zrinki Vrabec (Radio 101) je poslala oduševljeni mail naslovljen "ženi nad ženama". Hvali istraživačko novinarstvo Inoslava Beškera i Orlande Obad, a inače je po njoj istraživačko novinarstvo umrlo i rodilo se sa Majom Miles. Globalizaciju ne smatra dobrom, ali dobra strana joj je ipak da zbog moći Katoličke Crkve bez Hollywooda i korporacija nikada ne bismo vidjeli filmove u kojima se pojavljuju nestigmatizirani homoseksualci. Silno je iritira Siniša Cmrk, a u Hitrecovoj seriji riječi "kuš ženo" su skandal, kaj ne. Oprah je lažna prijateljica feminizma, a u TV emisiji "Mijenjam ženu" žena je u akuzativu, dakle objekt. Sonja Doležal predstavlja konzervativne vrijednosti i tako dalje,ovdje prekidam sa zijevanjem.

P.S. Budimo pravedni pema Sarnavki kao intelektualcu, time što navodi gđa Pusić priznaje kako joj obiteljsko nasilje njenog prijatelja nije bitno, ili time što priznaje da je Aleksandar Štulhofer ženomrzac stekla je moje trajne simpatije.

 

Teo Trostmann