Lignja se vratila kući

Svugdje pođi al' u Partiju uvijek dođi

Zanimljivi su politički putovi Ive Josipovića i Mirele Holy. Mogli bi se orisati parafrazom jedne poslovice: „Svugdje pođi, al' u Partiju uvijek dođi“. Samo putovanje pritom im služi za zavaravanje tragova pred biračima. Uostalom njihova putovanja učestaju pred neke izbore pri čemu ih medija prati tek zadnju dionicu puta, a sve ostao zaboravlja.

Ivo Josipović je najprije bio u Partiji, u kojoj se i „rodio“, pa je iz nje, napola, izašao te špilao nezavisnoga, uz Partiju priljubljenog i kao takav ušao u Hrvatski sabor („nezavisni“, da se birači ne dosjete). Onda se opet upisao što ga je na koncu dovelo i na „farmu“ Pantovčak. (A la Bernardić: „Di su magarci?“) Zatim je izašao iz Partije, kao predsjednik države. Izašao pa opet, napola, ušao jer ga je ponovno Partija kandidirala iako ga Zoka nije volio. Nakon poraza na predsjedničkim izborima u „cijelosti“ je izašao iz Partije i osnovao svoju strančicu Naprijed Hrvatska – Progresivni savez. Reklo bi se Josipovićev „naprijed“, štoviše na kvadrat jer „naprijed“ i „progres“ zapravo znače isto pa se strančica zvala „naprijed puta naprijed“. Nazivala jer se sad, opet, utoplila u Partiju – lignja se vratila kući.

Dakle „Naprije Hrvatska“ značilo je nazad u Partiju. To s lignjom traje od dolaska Josipovića na „farmu“ kada smo ga mi u (tiskanom) Fokusu prvi odlikovali „plaketom“ lignje, što je onda bilo široko prihvaćeno. Poslije se Ivo Josipović pokazao više kao zmija („guja“) u njedrima hrvatskog političkog poretka, u redovima elite, jedno vrijeme vladajuće, a uvijek, umjesto za dom i domovinu, za vlast spremne. Što on i kamo Partija s njim smjera, Vrag će ga znati osim da je vlast u igri.

Bivša, „crna“, zagrebačka komsomolka – stasala u Bandićevu  gradskom gnijezdu kao i mnogi – nikako se nije sviđala Zoki, pa ju je on na prvom zavoju frknuo iz vlade dokle je bila došla. Tako je nastao Orah kojega je medija napuhala pa je bio daleko veći i od kokosovog,  nešto kao orasi iz doba dinosaurusa, nu nakon nekog vremena plodovi su mu dobili boju Holyčine odjeće, otpali sa scene (stabla ) kao truli, pa Oraha više nema, niti ga se tko sjeća. Od „orašara“ u javnosti se zadržala tek Mirela Holy, ponekad ju na televizijama ponešto pitaju, pa prodaje nešto kao ekofeminizam ma što to značilo. I eto je sada opet u Partiji, pri Partiji kako bi se natjecala za EU parlament. Ekofeminizmom bi pokrpala SDP koji je u rasulu, ali Maras se ne slaže, pa ćemo vidjeti kamo sve vodi. Jedino mi ostaje zagonetka  kako takave plesače i šetače birači nagrađuju?

Mato Dretvić Filakov