Objava bez komentara cjelovite pravomoćne presude (Poslovni broj: Gž-649/18-2) suda u Koprivnici
REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA I RJEŠENJE
Županijski sud u Varaždinu — Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Dobroslava Parage iz Zagreba, Ul. Augusta Šenoe 13, OIB 21969755215, protiv 1.tuženika Marijana Majstorovića iz Zagreba, Velenjska 20, OIB 00071827585 i 2.tuženika Tkanica d.o.o. iz Zagreba, Velenjska 20, OIB 54240020787, oba zastupani po punomoćniku Tomislavu Profuziću odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog gradanskog suda u Zagrebu broj Pn-1495/17-32 od 20. prosinca 2017. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2018.,
presudio je i riješio je
Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1495/17-32 od 20. prosinca 2017. godine:
– potvrđuje u točki IV izreke,
– preinačuje u točki V izreke (odluka o naknadi parničnog troška), tako da se rješava:
Nalaže se tužitelju Dobroslavu Paragi da 1.tuženiku Marijanu Majstoroviću, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.887,50 kn (slovima: dvije tisuće osamsto osamdeset i sedam kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana.
Točke I, II i III izreke presude nisu bile predmet ovog postupka.
Obrazloženje
Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I Nalaže se II tuženiku Tkanica d.o.o. iz Zagreba, Velenjska 20, OIB: 54240020787 isplatiti tužitelju Dobroslavu Paragi iz Zagreba, ul. Augusta Šenoe 13, OIB: 21969755215 iznos od 12.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 20.12.2017.g. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.
Poslovni broj: Gž-649/18-2
II II tuženik Tkanica d.o.o. iz Zagreba, Velenjska 20, OIB: 54240020787 dužan je u prvom slijedećem izdanju portala www.hrvatski-fokus.hr bez komentara objaviti cijelu pravomoćnu presudu ovog suda.
III Odbija se zahtjev tužitelja da mu II tuženik naknadi parnični trošak ovog postupka.
IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja protiv 1 tuženika koji glasi:
"I tuženik Marijan Majstorović iz Zagreba, Velenjska 20, OIB: 00071827585 dužan je tužitelju Dobroslavu Paragi iz Zagreba, ul. Augusta Šenoe 13, OIB: 21969755215 isplatiti iznos od 20.000,00 kn na ime pravične novčane naknade u skladu sa odredbama ZOO-a, te mu naknaditi trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana donošenja presude pa do isplate, kao i naknaditi mu parnične troškove, sve u roku od 15 dana."
V Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.525,00 kn, u roku od 15 dana."
Protiv točaka IV i V izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj dana 4. siječnja 2018. godine zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 — u daljnjem tekstu: ZPP), a predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je djelomično osnovana.
U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razIozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Nisu počinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a tužitelj u svojoj žalbi ne defmira, ali u dijelu žalbe koji se odnosi na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 12.000,00 kn, a koji je tužitelju dužan naknaditi 2.tuženik Tkanica d.o.o. iz Zagreba, od presuđenja 20. prosinca 2017. godine do isplate, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud postupio suprotno čl. 3. st. 3. ZPP-a kojim je propisano da sud neće uvažiti raspolaganje stranAa koja su u suprotnosti s prisilnim propisima, zbog čega da je bez obzira na postavljeni tužbeni zahtjev od strane tužitelja da mu se zakonska zatezna kamata na iznos nematerijalne štete dosudi od presuđenja, istu trebalo dosuditi od utuženja.
Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stav1jeni u postupku.
Dakle, kada je tužitelj zatražio u svojem tužbenom zahtjevu zateznu kamatu od presuđenja do isplate, prvostupanjski sud je nije mogao dosuditi od utuženja do isplate, jer je vezan tužbenim zahtjevom, pa se stoga odredba čl. 3. st. 3. ZPP-a uopće ne može primijeniti u ovakvoj situaciji.
Poslovni broj: Gž-649/18-2
Članak 3. st. 3. ZPP-a govori o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati, a zahtjev kojim se traži zakonska zatezna kamata od vremena koje je povoljnije za tuženika, ne ulazi u krug takvih zahtjeva, jer stranka može slobodno odlučiti i ne tražiti zakonsku zateznu kamatu ili ju tražiti za kraći vremenski period nego što bi mu ista pripadala.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu 1.tuženik Marijan Majstorović kao glavni urednik internetskog tjednika „Hrvatski fokus" te 2.tuženik Tkanica d.o.o. iz Zagreba kao nakladnik internetskog tjednika „Hrvatski fokus" naknade i to svaki od njih iznos od po 12.000,00 kn, radi objave informacije dana 8. lipnja 2012. godine u online tjedniku www.hrvatski-fokus.hr,u rubrici „Gledišta", a kojom informacijom je narušen ugled, čast dostojanstvo tužitelja.
U spornom tekstu se navodi da je tužitelj primio novac od izvjesnog antihrvatskog lobija u Americi, koji je sve činio kako bi se u Hrvatskoj izazvala anarhija, bratubilački rat u kojem bi pucao Hrvat na Hrvata i tako onemogućilo međunarodno priznanje Republike Hrvatske, da je ucjenjivao hrvatske jadnike koji su htjeli doći do oružja kako bi mogli braniti svoja ognjišta, da je od njih tražio da se zakunu njemu na vjemost kao „vrhovnom zapovjedniku", da je tužitelj bez ikakvih stručnih kvalifikacija, pa da je stoga prisiljen pretvoriti jednu povijesnu stranku u privatno poduzeće kako bi na račun lakovjemih zarađivao kruh za život, da je uputio pisma Ujedinjenim narodima, Europskoj zajednici, američkom Kongresu, Helsinki Watchu i drugima,u kojima da optužuje Hrvatsku vojsku i policiju, kao hrvatsku aktualnu vlast za ubojstvo 75 Srba na području Gospića, da tužitelj nije „veliki pravaš" „borac za ljudska prava" nego čovjek u službi određenih krugova SAD-a koji su mu dali zadatak da u Hrvatskoj izazove građanski rat, anarhiju i opće nezadovoljstvo u narodu, da je tužitelj čovjek kojemu nije stalo do slobode demokracije niti borac za Hrvatsku državu, već ustaša po zadatku, a ne po uvjerenju, kao da ima zadatak da HSP što viš'e ustašuje kako bi se hrvatsku aktualnu vlast optuživalo u inozemstvu za porast fašizma u Hrvatskoj, da je tužitelj „paranoik" koji se htio mjeriti s kraljem Tomislavom, Antom Starčevićem, Eugenom Kvaternikom, s Franjom Tuđmanom, možda i Antom Kovačevićem, da su njegove furerovske ambicije nanijele dosta štete Hrvatskoj državi i hrvatskom narodu.
Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je na internetskim stranicama „Hrvatskog fokusa" dana 8. lipnja 2012. godine u rubrici „Gledišta" objavljen članak pod nasiovom „Dobroslav Paraga i ustaštvo za dolare" sa podnaslovom „Niste vi Paraga, borac za ljudska prava. Vi ste ustaša po zadatku." u kojemu članku je iznesen niz informacija i tvrdnji koje se odnose na osobu tužitelja i na njegovo djelovanje, a sve kako je to tužitelj naveo u tužbi.
Prvostupanjski sud zaključuje da se iznesenim tvrdnjama ne iznosi mišljenje autora ili komentar, već da se radi o iznošenju tvrdnji o tužitelju. Navedenim tvrdnjama iz objavljenog članka da se tužitelj i njegovo djelovanje stavljaju u kontekst koji prosječan čitatelj percipira kao iznimno negativan, tj. u kontekst počinjenja kaznenog djela i izdaje hrvatskih nacionalnih interesa.
Navedeni tekst je napisao Krešimir Pavelić, a u online tjedniku „Hrvatski fokus" objav1jen je na stranici „Gledišta" kao tekst kojeg je za objavu dostavila Carmen Tomašić.
Navedeni članak je prijepis članka koji je objavljen u Večernjem listu dana 27. ožujka 1992. godine i kojeg je potpisao Krešimir Pavelić.
Po objavi navedenog članka tužitelj je zatražio ispravak koji je objavljen u cijelosti na istoj stranici i na jednako vrijedan način pod naslovom „Krešimir Pavelić me grubo kleveće, podmeće i optužuje" i pod naslovom „Nisam ja nikakav ustaša po zadatku već borac za ljudska prava" a koji je objavljen dana 29. lipnja 2012. godine.
Pored toga, tuženici su objavili i ispriku tužitelju za objavu spornog teksta.
Poslovni broj: Gž-649/18-2
Utvrđeno je također da je tužitelj protiv Ltuženika Marijana Majstorovića kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pokrenuo kazneni postupak radi kaznenog djela klevete, a vezano uz objavu navedenog članka, te je dana 7. ožujka 2017. godine pod brojem K-1026/15 donesena presuda kojorn je odbijena optužba protiv ovdje Ltuženika Marijana Majstorovića, a nakon što je tužitelj odustao od kaznenog progona i nakon što je prihvatio ispravak objavljene informacije.
Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 21. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine" br. 59/04, 84/11 dalje: ZM) i čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi s čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 25/11 i 78/15 dalje ZOO) obvezao 2.tuženika Tkanicu d.o.o. Zagreb da tužitelju na ime naknade materijalne štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a od presuđenja (prema traženju tužitelja) do isplate.
Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja u odnosu na 1.tuženika Marijana Majstorovića jer je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 21. st. 7. ZM-a, jer objavljena informacija nije autorizirana i jer da 1.tuženik Marijan Majstorović nije bio zaposlenik 2.tuženika Tkanica d.o.o. Zagreb, a da ne postoje ni uvjeti za primjenu odredbe čl. 1061. st. 2. ZOO-a. Pri tome je prvostupanjski sud imao u vidu da je u kaznenom postupku koji je vođen protiv 1.tuženika Marijana Majstorovića optužba odbijena.
Prema odredbi čl. 2. ZM-a, autorizacija je potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji.
Prema mišljenju prvostupanjskog suda objavljeni tekst je djelo Krešimira Pavelića, isti je objavljen u Večernjem Iistu dana 7. trav.nja 1992. godine, a za objavu na online portalu „Hrvatski fokus" taj tekst je dostavila Carmen Tomašić. Navedeni tekst nije autoriziran od strane Krešimira Pavelića u smislu odredbe čl. 2. ZM-a, pa prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o tekstu koji bi bio autoriziran od strane autora Krešimira Pavelića za objavu na portalu, pa stoga da ne postoji niti odgovornost glavnog urednika za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 21. st. 7. ZM-a kojom je propisano da ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.
Kako je u odnosu na 1.tuženika Marijana Majstorovića tužbeni zahtjev odbijen, to je prvostupanjski sud obvezao tužitelja da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 6.525,00 kn, koji se sastoji o sudske pristojbe za odgovor na tužbu, te od nagrade za zastupanje punomoćnika odvjetnika čija visina je određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", br. 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa), za radnje koje je prvostupanjski sud ocijenio da su bile potrebne za vođenje postupka, uz uvećanje za iznos PDV-a od 25%.
Tužitelj u svojoj žalbi ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na 1.tuženika Marijana Majstorovića i kako je u odnosu na njega pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je objavljeni tekst dvostruko autoriziran od Krešimira Pavelića i to za objavu u Večernjem listu od 7. travnja 1992. godine i objavu u njegovoj knjizi „HSP od obnove do slobode" iz 1995. godine na stranici 134. – 137. knjige. Zbog toga tužitelj ocjenjuje da je netočan zaključak prvostupanjskog suda da sporni tekst nije autoriziran za objavu na portalu 2.tuženika Tkanice d.o.o..
Pored toga, da je netočan zaključak prvostupanjskog suda da Ltuženik Marijan Majstorović nije u vrijeme objave prijepornog članka bio zaposlenik 2.tuženika Tkanice d.o.o. Zagreb, zbog čega se ne može primijeniti odredba čl. 1061. st. 2. ZOO-a u korist
Poslovni broj: Gž-649/18-2
tužitelja, a na teret 1.tuženika jer da je on bio glavni urednik internetskog tjednika „Hrvatski fokus" i direktor društva Tkanica d.o.o. Zagreb, pa da bi se njegova odgovornost za naknadu štete mogla prosuđivati i prema odredbi čl. 1061. st. 2. ZOO-a, ali u konkretnom slučaju da treba primijeniti čl. 21. st. 7. ZM-a kao lex specialis.
Po ocjeni ovog suda. naknada štete koju je tužitelj potraživao od 1.tuženika Marijana Majstorovića i od 2.tuženika Tkanice d.o.o. Zagreb, temelji se na odredbama Zakona o medijima i to su odredbe na temelju kojih se treba prosuđivati o odgovornosti tuženika prema tužitelju, a zbog povrede prava osobnosti.
I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o autorizaciji objavljenog teksta, u smislu odredbe čl. 2. ZM-a koja daje definiciju autorizacije, zbog čega ne postoji odgovornost glavnog urednika odnosno zbog čega nije moguće primijeniti odredbu čl. 21. st. 7. ZM-a. Autorizacija se mora odnositi na konkretnu objavu, zbog čega se tekst koji je već ranije negdje objavljen ne može smatrati autorizacijom u smislu odredaba Zakon o medijima.
Naime, osnovno je pravilo da za nematerijalnu štetu zbog objave informacije oštećenom odgovara nakladnik, a glavni urednik zajedno sa nakladnikom i to solidarno, samo u situaciji iz čl. 21. st. 7. ZM-a, a za čiju primjenu se, u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti.
Zbog toga je žalba tužitelja u odnosu na točku IV izreke presude odbijena kao neosnovana.
Tužitelj osporava i točku V izreke presude u kojoj je odlučeno o naknadi parničnog troška 1.tuženiku Marijanu Majstoroviću jer da je tužitelj obvezan da 1.tužeiku Marijanu Majstoroviću plati cijeli trošak kao da u postupku nije sudjelovao 2.tužeik Tkanica d.o.o. Zagreb i kao da isti uopće nije presuden za naknadu štete. Mišljenje je tužitelja da bi eventualno bio u obvezi naknaditi polovinu ukupno utvrđenog parničnog troška oba tuženika u ovom postupku.
I po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 154.
ZPP-a.
Naime, tuženike je u ovom postupku zastupao isti odvjetnik, pa bi se nagrada za njegov rad trebala računati prema ukupnom VPS-u koji iznosi 24.000,00 kn, uz uvećanje za 10% primjenom Tbr. 36. st. 1. i 2. Tarife i 25% po osnovu PDV-a.
Kako je u odnosu na 1. tuženika Marijana Majstorovića tužbeni zahtjev odbijen, a u odnosu na 2.tuženika Tkanica d.o.o. Zagreb usvojen, to bi sukladno navedenom 1.tuženik Marijan Majstorović imao pravo na 50% parničnog troška koji je za njega i za 2.tuženika Tkanicu d.o.o. Zagreb nastao u ovom postupku.
Pravilnom primjenom Tarife, a polazeći od vrijednosti predmeta spora, parnični trošak tuženika sastoji se od nagrade za rad njihovog punomoćnika i to za zastupanje na ročištima 17. listopada 2014. godine, 9. studenoga i 4. prosinca 2017. godine (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za svaku radnju po 1.000,00 kn i za sastav podneska od 24. studenoga 2017. godine (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) iznos od 1.000,00 kn. Navedene iznose treba povećatiza iznos PDV-a od 25% što iznosi 1.000,00 kn i za iznos od 10% prema Tbr. 36. st. 1. Tarife, što iznosi 500,00 kn. Navedenim iznosima treba dodati i iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu koja iznosi 275,00 kn, pa je ukupni parnični trošak tuženika 5.775,00 kn.
Tuženicima se ne priznaje trošak za zastupanje na ročištu 2. travnja 2013. godine kako je to zatraženo troškovnikom, jer navedenog datuma nije bilo ročišta u ovom postupku, te nagrada za sastav podnesaka (dva) od 27. studenog 2017. godine jer u tim podnescima nije izneseno ništa novo što nije izneseno u ranijem podnesku.
Poslovni broj: Gž-649/18-2
Navedeni trošak od 5.775,00 kn potrebno je podijeliti na dva jedna dijela, pa je stoga tužitelj 1.tuženiku Marijanu Majstoroviću dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.887,50 kn kako je suđeno ovom odlukom.
U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je rješenje o trošku preinačeno primjenom odredbe ćl. 380. toč. 3. ZPP-a.
Točke I, II i III izreke nisu bile predmet razmatranja u ovom postupku jer protiv istih nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 13. studenoga 2018.
Predsjednik vijeća
Miloš Lojen v. r.
Za točnost otpravka ovlašteni službenik
Voditeljica posebne sudske pisarniee stalne službe
Koraljka Košuta
