Ključevi

Tvoja zatupljena sikira nikada više u njen med

Jučer je ona promjenila baš sve svoje brave,

i ti sada ne možeš više nigdje kod nje unutra,

ne vrijedi prijetnja skokom u mutne vode Save,

nema više ničeg od jučer, niti će ga biti sutra.

Ne može više jara tvoga žara u njen sulundar,

od nje više nikad ono što ti je do jučer davala,

ne može više klip tvog motora u njenj cilindar,

gotovo je, iako te je još do jučer ona uvažavla.

Od jučer ti u njen zaliv ne možeš više ovuda,

torpedo svoj možeš lansirati samo u prazno,

prijetiš da će se tvoj leš njihati na grani duda,

al’ ne vrijedi, možeš se trovati i polako, fazno.

U njen pekmez od jučer ne može niti tvoj prst,

za nju više nije dovoljno čvrst, nemoj se mučiti,

čak ni mahovine njene više ne ćeš okusiti brst,

gotovo je, možeš si još danas sanduk naručiti.

U njenu garažu od jučer ne može ni tvoj džip,

tvoja zatupljena sikira nikada više u njen med,

od jučer ključeve za sve njeno ima drugi tip,

al’ nemoj sjeći vene, umri muški, takav je red.

Branimir Miroslav Tomlekin