S Dadom i bez Dade Lika propada, poput mnogih naših krajeva i pokrajina
Navijala sam za dr. Milinovića i njegovu listu, samo zato jer sam uvijek na strani onih koje se napada s razine moći, utjecaja, visine, većine i stranačke naredbe, stoga što se usudio ići protiv vrha stranke koju je stvarao, podupirao, obdržavao i godinama joj donosio velik broj mandata. Istina imao je on koristi od takvog svojeg postupanja i ponašanja. Bio je ministar, obnašao visoke dužnosti u stranci, dugogodišnji župan, “bog i batina” u Lici, respektabilni lički šerif… Dado za sve znane i neznane, kojem su pjevali hvalospjeve, klicali na skupovima, smatrali ga svoji. Bez njega se u Lici ništa nije događalo od najmanjih do najvećih stvari, a onda vrag ili netko iz “Povjerenstva za rušenje ličkog šerifa”, mu je prišapnuo kako bi bilo dobro i hrabro pobuniti se protiv politike predsjednika Plenkovića, jer to više nije Tuđmanova politika i Tuđmanov HDZ. Vjerojatno je to Milinović i sam mislio.
Nije da se nije usudio ništa pokrenuti i poduzeti. Bila mu je potrebna potpora u tome. Vjerojatno je došla od onog muljatora i mutikaše koji vrlo uspješno muti sve vode u HDZ-a i oko njega, za svoju i stranačku korist, od ustrojavanja članstva u stranačku vojsku, kontrolu izlaska na izbore, analizu izbornih rezultata i određene sankcije za neposlušne. Godinama je to funkcioniralo. Znao je to lički župan, ali se dao “upecati”, vjerujući starom stranačkom prijatelju i ratnom drugu. Možda i nije bilo tako. Možda je to samo moja fikcija, što je ovaj put prevarila nepogrješivu intuiciju.
Kad želiš potpuno ovladati nekim područjem pogotovo u politici, a smetaju ti jaki pojedinci, koji ti nisu skloni, koji imaju drugačiji pristup političkom usmjerenju i upravljanju, onda ih se nastojiš riješiti što prije. Pametan čovjek to ne radi direktno. Ide zakulisno i preko drugih, naročito onih koji mu nešto duguju i imaju putra na glavi. Ne moraš biti Einstein da bi to shvatio. Pojavljivanje nekih osoba u prvi plan, nakon što su već bili otpisani, sve govori. Dobro ustrojena stranačka vojska s kaplarima, brigadirma i generalima odradila je svoje. “Oprosti Dado, ali morao(la) sam”, govorit će mnogi dr. Milinoviću ovih dana. Ništa novo. Bilo je toga i bit će. Dobro bi bilo promatrati tko će se sad od anonimaca naglo uzdići, ojačati i zagospodariti Likom, ući na listu HDZ-a, ući u Sabor, nadzorne i upravne odbore, te se malo pomalo materijalno obogatiti.
Iskreno, baš me briga. Ništa se novo niti spektakularno nije dogodilo. To je demokracija na hrvatski način. Neki nemaju pojma za koga i za što su glasovali, neki su bili za HDZ i Franju, neki su kupljeni, neki su prevareni, neki su se za nešto županu osvetili… Mnogi nisu izašli na izbore, je im je dosta tih “igara bez granica”, jer znaju čemu, komu i za što izbori služe i kome koriste. S Dadom i bez Dade Lika propada, poput mnogih naših krajeva i pokrajina. Po jednakom obrascu stanovništvo iseljava i imigrira. Bježi od siromaštva, nepravde, pravne i društvene nejednakosti. Neviđenjem bolje budućnosti, u lokalnoj sredini, odlaze u Zagreb ili u Europu i svijet. Zagreb je rezerviran za kumove, rodijake, ortake i članove stranke koja se širi diljem Lijepe naše.
Međutim, ničija svijeća vječno ne gori. Sve što je zasnovano na lažima, kad tad propadne, naročito kad dođe do sudara implozije i eksplozije. Implozija se smiruje i guši određenim benefitima, sinekurama i odustajanja od tužbi i progona. Za eksploziju još nema dovoljno dinamita, jer prevladava napuhani ego u pojedinaca koji bi mogli taj dinamit potpaliti. Ne bi došlo do rušenja “zgrade”, ali poremećaja ravnoteže u cijeloj priramidi, bi bilo, naročito u vrhu. Možda bi piramida ustrojstva vlasti postala krnja. U toj i takvoj situaciji uvijek bi uskočio neki Razdjelnik, potencijalni optuženik, pragmatični poslušnik, lijevi odmetnik, poneka sponzoruša, lokalna posvoduša, miss ovoga ili onoga, dva tri “branitelja”… i imaš dovoljan broj ruku u saboru, čak i na pretek. Oni su svjesni svoje situacije, kao i toga da će ubuduće Sabor gledati samo izvana, zato im je u interesu da ova vlada dođe do kraja mandata.
Jedni drugima nužno trebaju. Za sve njih je bolje ne talasati. Mirno tiho i poslušno sjediti u Saboru, odraditi svoje zadatke, po terenu pratiti situaciju, odmetnike i na vrijeme prokazati. U svemu tome nije loše imati podršku nekad dijametralno suprotne političke stranke, odnosno njenog vrha. Zlu ne trebalo velika koalicija može dobro doći. Državotvorna stranka je dosad pokazala kako se sve stranke s kojima koalira rasprše i nestaju, bez da su njihovi članovi i vodstva toga svjesni. Izgube se u najbrojnijoj stranci. Ono što ostane nastoji se okupiti u jednu novu asocijaciju, kojoj čak ni ime ne znaju stvoriti, a kamoli nešto više. Meni se čini kako sve to malo pomalo vodi u jednoumlje, ne bitno različito od onoga što smo nekad imali. O tome svjedoče situacije u kojima se vidi i naslućuje smanjenje i ukidanje mnogih sloboda i temeljnih ljudskih prava, unatoč potpisanim i prihvaćenim međunarodnim konvencijama.
Vraćamo se u feudalno doba. Postajemo društvo feudalaca i kmetova, bolje rečeno robova, koji nisu svjesni dostojanstvenog života za tri tisuće kuna mjesečno, što im je velikodušno priskrbio ministar pun ironije, podsmijeha i omalovažavanja sirotinje. Neki u svemu tome vide rješenje u općoj i posebnoj lustraciji. Ne znam koga bi to danas trebalo lustrirati. Na djecu i unuke se ne bi smjeli prenositi grjehovi očeva, a kamoli ih za to kažnjavati. Prosvijetliti bi trebalo narod, odnosno biračku masu. U rukama tog naroda je velika moć. Mnogi te moći nisu svjesni. Zakazala je odgojna komponenta u obitelji, školi i Crkvi, naročito u građanskom odgoju. Ljudi se nesvjesno odriču svojih temeljnih prava i sloboda, uvjereni kako ništa ne mogu napravati, jer su vladajuće strukture implentirane i petrificirane u sve pore društva, te ih se ne može maknuti. Poruka gospođe Mare Tomašević nakon što je izašla u javnost sa svojim problemima i doživjela što je doživjela je: Šuti i trpi.
Da se lički župan tako ponašao, sve bi bilo u redu, ništa se ne bi događalo. U ustajaloj bari žabe bi se razmnožavale, lopoči bi cvali, mulj bi se taložio, pokoja roda bi zgrabila i proždrla neopreznu žabu. Ostali životinski svijet bi to mjesto izbjegavao. Naime, otuda svaki dan sve više i više smrdi. Zaglupljeni i lobotomirani narod ne zna zašto smrdi. Ne će niti nikoga pitati, kamoli istrživati. Taj narod zna da je poslušnost i podobnost jedino isplativa. Narodu je zaista potrebna lustracija i to što prije. Za sada ne znam tko bi to mogao napraviti. Mladi lavovi su se uspavali, postali poslušni i odani onima koji ih plaćaju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više