Prešućena prva hrvatska dječja opera

Prije 101 godinu objavljena prva dječja opera Šumska kraljica Hrvata Franje Štefanovića

Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom izvedbe dječje opere Franje Štefanovića „Šumska kraljica“ u Kulturnom centru Novog Sada 18. ožujka 2019. godine.

Način na koji se diljem Srbije i Hrvatske prikazuje dječja opera „Šumska kraljica“ je sigurno sramotna promidžba Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina. Naime, za operu pod imenom „U vilinoj gori“ hrvatskog skladatelja Franje Štefanovića (1879.-1924.) iz Petrovaradina u svijetu opere se zna je prva dječja opera. Nastala je 1918. godine, a već 1919. godine Franjo Štefanović je skladao također dječju operu u kojoj djeca tumače i sve uloge pod nazivom „Šumska kraljica“ na riječi Mihovila Peitza, predpostavljam na hrvatskom jeziku, jer nigdje nisam našao podatak o tome, kao da se to krije. Dakle, u pitanju je hrvatska opera koja je prva izvedena dječja opera u svijetu. Stvar za ponos hrvatskog naroda, ali kako se prikazuje diljem Srbije i diljem Hrvatske, to nije tako!

Opera „Šumska kraljica“ je izvođena u mnogim mjestima Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i jedno vrijeme u posleratnoj Jugoslaviji, da bi osamdesetih godina prošlog stoljeća nestala sa scene. No, pet godina unazad Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Jelačić“ iz Petrovaradina dolazi na ideju da bi Muzička škola „Isidor Bajić“ iz Novog Sada mogla obnoviti izvedbu „Šumske kraljice“ i djeca te škole pod dirigentskom palicom Ane Kovačić od tada sa velikim uspjehom nastupaju diljem Srbije (uglavnom Vojvodine), a 21. studenoga 2015. godne prvi put su gostovali u Hrvatskoj, odnosno u Osijeku. Tada sam saznao da je tekst opere na srpskom jeziku, što u principu nije nikakav problem, ali treba o tome govoriti, odnosno dati objašnjenje o čemu se radi.

I radovao sam se suradnji Osijeka i Novog Sada, a za uspjeh „Šumske kraljice“ isključivo su zaslužna djeca Muzičke škole „Isidor Bajić“ sa svojim profesorma, iako se u prvi plan umeću čelnici hrvatske zajednice ovdje, prije svega Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov, koji ima novac), rukovodstvo HKPD „Jelačić“ (kojem Žigmanov daje novac, iako u Petrovaradinu postoji Hrvatsko kulturno društvo „Franjo Štefanović“!) i još neki drugi Žigmanovljevi ljudi. Žigmanovljevi ljudi na sva zvona reklamiraju „Šumsku kraljicu“, pri čenu se, što sam već od ranije primjetio, izbjegavaju riječi „hrvatski“, „hrvatsko“, „hrvatska“ i slično. No, to nije samo u ovom slučaju, za razliku kada je nešto „bunjevačko“, onda se to potencira do apsurda. Nažalost, prvi put (ili srećom, jer sam tako dugo živeo u sretnoj zabludi) izvedbu opere „Šumska kraljica“ sam video tek u Kulturnom centru Novog Sada u 11.00 sati 18. ožujka 2019. godine.

Iako se u holu Centra pred izvedbu opere našao mladi politolog Darko Baštovanović, član (uz Jasnu Vojnić i Tomislava Žigmanova) Međuvladinog mješovitog odbora Republike Srbije i Republike Hrvatske za zaštitu hrvatske nanjine u Srbiji i zaštitu srpske manjine u Hrvatskoj, kao i gospođa Mira Temunović, profesorka u Muzičkoj školi u Subotici, oni se nisu pojavili na sceni. Valjda nisu dobili honorar, dnevnice, putne troškove i slično, ili imaju strah da ovdje govore hrvatski?!

Program je počeo tako što je voditeljica i dirigentica Ana Kovačić na srpskom jeziku ispričala sadržaj dječje opere „Šumska kraljica“, a potom su je djeca Muzičke škole „Isidor Bajić“ izvela fenomenalno. I sve bi bilo prelijepo da smo od Baštovanovića na hrvatskom jeziku čuli nešto o Hrvatima ovdje,  od čelnika Hrvatsko kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ na hrvatskom jeziku nešto o tom društvu i nešto o Franji Štefanoviću, te od gospođe Temunović na hrvatskom jeziku nešto o samoj operi, jer voditeljica, pored toga što je govorila na srpskom jeziku, niti jednom ni slučajno nije izgovorila riječi „hrvatski“, „hrvatsko“, „hrvatska“ i slično. Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Jelačić“ navela jednom i to samo kao „Jelačić“! Ako svi u Osijeku (i celoj Hrvatskoj) pri izvedbi „Šumske kraljice“ govore srpskim jezikom, ovdje bi Hrvati trebali govorit hrvatskim jezikom. Onda je to prava raznjena kulturnih vrijednosti, ovako zvuči kao propagiranje srpskog jezika u Hrvatskoj.

A sve to na kraju ne bi smio biti nikakav problem ako se objasni o čemu se radi. Ovako pri izvedbi „Šumske kraljice“ svo vreme nismo čuli jednu jedinu riječ na hrvatskom jeziku i ako Zavod za kulturu vojvođamskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov) na ovaj način troši novac svih Hrvata u Republici Srbiji i tako čuva hrvatski jezik, tradiciju i običaje, onda je to veleizdaja!!! Obmanjuje se i većinski narod, jer kada jednom ipak poneko sazna da se radi o hvatskom skladatelju i hrvatskoj operi smatrat će da mu je stvar bez pojašnjenja podmetnuta kao kukavičino jaje. Ili, ako se tekst opere na hrvatskom jeziku vremenom pretvorio u srpski jezik, možda će uskoro i Franjo Štefanović postati srpski skladatelj! Valjda je to i cilj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislava Žigmanova) i plaćenih subotičkih „bunjevačkih Hrvata“?! Ostao sam i na ponovljenoj izvedbi „Šumske kraljice“ od 12.00 sati misleći da je „ozbiljnija“, pa će biti riječi i o ovon o čemu pišem, ali sve se ponovilo kao i u prvoj izvedbi, dakle, potvrda veleizdaje!

Branimir Miroslav Tomlekin