Odbačena kaznena prijava za nestanak braće Abjanović
Priopćenje za javnost Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata
Prema objavi beogradskoga Fonda za humanitarno pravo (FHP) od 13. ožujka ove godine, Tužiteljstvo za ratne zločine (TRZ) odbacilo je kaznenu prijavu koju je FHP podnio početkom veljače 2019. godine zbog zločina protiv čovječnosti koji je počinjen u listopadu 1991. godine u Moroviću (Šid), kada su pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz kuće izveli braću Matu i Ivicu Abjanović, nakon čega im se izgubio svaki trag. Kaznena prijava je odbačena jer se, prema tumačenju TRZ-a, procesuiranjem zločina protiv čovječnosti krši načelo zakonitosti. Ovim obrazloženjem TRZ je nastavio s praksom neprocesuiranja zločina protiv čovječnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije, čime su uskratili pravo velikom broju žrtava da konačno dosegnu pravdu.
Ivica i Mato Abjanović
U popodnevnim satima 23. listopada 1991. godine nekoliko pripadnika JNA ušlo je u dvorište hrvatske obitelji Abjanović u Moroviću. Iz kuće su izveli braću Ivicu i Matu Abjanovića, s obrazloženjem da će ih nakon ispitivanja u policijskoj stanici vratiti kući. Nakon toga, braći Abjanović se gubi svaki trag, i oni se i danas vode kao nestala lica.
Između 1991. i 1995. godine Hrvati u Vojvodini bili su izloženi sistematskom i rasprostranjenom kršenju ljudskih prava koje je rezultiralo ubojstvima, batinanjima i prijetnjama, sa ciljem da se isele u Hrvatsku. S obzirom da su Hrvati na prostoru Vojvodine u dužem vremenskom periodu bili izloženi pritiscima koji su vršeni na organiziran način, uz znanje vlasti Srbije, FHP smatra da je nestanak braće Abjanović zločin protiv čovječnosti, pokrenut u okviru sistematskog napada na Hrvate iz Vojvodine. Međutim, stajalište TRZ-a je da se zločin protiv čovječnosti ne može procesuirati pred sudom u Srbiji, jer bi se time narušilo načelo zakonitosti koje govori o tome da nitko ne može biti osuđen za kazneno djelo koje, u vrijeme kada je izvršeno, nije bilo predviđeno zakonom i za koje nije bila predviđena kazna.
FHP navodi da je ovakvom stajalištu TRZ-a moguće uputiti nekoliko prigovora. „Naime, u odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravimai Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda se navodi da načelo zakonitosti ne može biti povrijeđeno ukoliko je predmetno krivično delo bilo predviđeno unutarnjim ili međunarodnim pravom. Zločin protiv čovečnosti je prvi put predviđen kao kazneno djelo u Povelji Međunarodnog vojnog suda iz 1946. godine.
Opća skupština UN 1968. godine usvojila je Konvenciju o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, koju je tadašnja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) ratificirala 1970. godine. U članu 1 Konvencije navedeno jeda zločin protiv čovječnosti (kako je definiran u Povelji Međunarodnog vojnog suda) ne zastarijeva, bez obzira na datum kada je počinjen, „čak i kada takva djela ne predstavljaju povrjedu domaćeg zakona zemlje u kojoj su izvršena“. Dakle, Srbija kao zemlja nasljednica SFRJ ima obvezu procesuirati zločin protiv čovječnosti (koji je kao kazneno djelo predviđeno međunarodnim pravom) koji je počinjen 1991. godine, iako u tom trenutku u Kaznenom zakonu nije bio predviđen kao posebno kazneno djelo. Iz tog razloga FHP smatra da TRZ nema ni jednu zakonsku prepreku da procesuira zločine protiv čovječnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije. Iako je u posljednje vrijeme TRZ odbacio nekoliko kaznenih prijava FHP-a za zločine protiv čovječnosti – na primjer za ubojstvo obitelji Matijevićiz Kukujevaca 1992. godine i predaju izbjeglicaiz Srebrenice koji su nakon pada Srebrenice prebjegli na teritorij Srbije, praksa TRZ-a nije uvijek išla u tom smjeru. Naime, 2008. godine TRZ je zahtijevao provođenje istrage protiv Petera Egnera za genocid koji je počinio tijekom Drugoga svjetskog rata, iako u to vrijeme genocid kao kazneno djelo nije bio predviđen unutarnjim pravom Srbije. Tadašnji Okružni sud je potvrdio odluku istražnog suca i dozvolio istragu u ovom predmetu, smatrajući da načelo zakonitosti nije narušeno ako se imaju u vidu odredbe Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje predviđaju da načelo zakonitosti ne može biti povrijeđeno ukoliko je predmetno delo bilo predviđeno međunarodnim pravom i predstavlja kazneno djelo prema općim pravnim načelima koja priznaju civilizirani narodi.
Ako se uzme u obzir da je ranija praksa TRZ-a išla u smjeru da se procesuiraju kaznena djela koja su u vrijeme izvršenja bila predviđena međunarodnim pravom, nejasno je iz kog razloga je TRZ promijenio praksu u slučajevima kada treba procesuirati brojne zločine protiv čovječnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije.“
Iz navednih razloga FHP zahtijeva od TRZ-a da počne s istraživanjem i procesuiranjem počinjenih zločina protiv čovječnosti i time omogući brojnim obiteljima žrtava ovih zločina da poslije više od dva desetljeća dobiju zadovoljenje pravde za stradanja svojih najmilijih.
(Izvor: Fond za humanitarno pravo)
Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu podržava napore Fonda za humantirano pravo iz Beograda u rasvjetljavanju istine o događanjima tijekom 1990-ih kada je riječ o Hrvatima u Srbiji, s naglaskom na one u Vojvodine (Srijem i jugozapadna Bačka), koji su u navedenom razdoblju bili najizloženiji protjerivanju i raznim zlodjelima za koje do danas gotovo nitko nije odgovarao.
Nevjerojatno je da Republika Srbija zatvara oči pred istinom, da srbijanske institucije još uvijek nisu spremne suočiti se s prošlošću i da izbjegavaju izvršenje pravde u tom pogledu. Tim više jer postoje činjenice, svjedoci i dokazi, konkretno i kada je o slučaju nestanka braće Abjanović iz Morovića riječ, o tome da su regularna vojska i policija izravno sudjelovale u tome, a država Srbija nije poduzela ništa da to spriječi. S pravom se nameće i pitanje kakve garancije za siguran život i poštivanje njihovih ljudskih a i manjinskih prava imaju Hrvati koji danas žive kao manjinska zajednica u Republici Srbiji, ako Srbija ne želi preuzeti odgovornost za ono što je počinjeno uz njihovo znanje i gura pod tepih zločine za koje zna da su počinjeni, pozivajući se pritom na razloge koje ne podržava niti jedan zakon o zaštiti ljudskih prava, na što je upozorio i FHP. Štoviše FHP smatra kako je nestanak braće Abjanović zločin protiv čovječnosti, počinjen u okviru sustavnog napada na Hrvate iz Vojvodine, i drži neodrživim obrazloženje Tužiteljstva kako se zločin protiv čovječnosti ne može procesuirati pred sudom u Srbiji, jer bi se time "narušilo načelo zakonitosti, koje govori o tome da nitko ne može biti osuđen za kazneno djelo koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije bilo predviđeno zakonom".Je li uopće moguće da se ozbiljno razmatra mogućnost ulaska jedne takve države u Europsku uniju, države koja ne poštuje temelje demokracije i zaštite ljudskih prava. Molimo predstavnike vlasti i u Republici Hrvatskoj da se očituju o ovoj odbijenici kaznene prijave u slučaju braće Abjanović, o stajalištu Republike Srbije da ne rješava počinjene zločine nad Hrvatima u granicama svoje države tijekom 1990-ih iako nisu u to vrijeme predstavljali nikakvu prijetnju za sigurnost i stradali su upravo zbog svoje nacionalne pripadnosti, te da pomogne da se privedu pravdi svi počinitelji zlodjela kako bi obitelji koji su ostali bez svojih najmilijih našli mir i barem neku zadovljštinu, a sve sa ciljem poboljšanja odnosa i suživota dviju susjednih država.
Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema Bačke i Banata
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više