Pusti ih nek' pričaju Pusti ih nek' pričaju, jer ljudi su zli. Sve su moje riječi samo za te stih… I sva moja čula poklonit ću tebi… …Čak ni čulo sluha, ne rabim za njih. Pusti ih nek' pričaju, to je njihov život. Samo neka mene ostave na miru. Nestvarno al' jesu, za mene su ništa. Ne vidim se s njima u istome điru. Pusti ih nek' pričaju, jer ne znaju drugo. Osnove života moraju naučit . Dragocjen mi svaki, trenutak je s tobom… Sa razinom njihovom ne želim se mučit. Ma pusti nek' pričaju. U zabludi žive… Svakako ne možeš doprijeti do njih. Živimo po svome samo tebe ćutim, Misao na tebe svaka mi je stih. Jedina vjeruj mi, ja živim sa stihom! Vladimir Živaljić