“Unutarnji pejzaži” Ranka Ajdinovića

Obojane plohe fine, delikatne palete, vijugavi pravci koji se probijaju između tih neobičnih oblika

Slikar Ranko Ajdinović, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, pripadnik je mlađe, agilne generacije, izlagao je na nizu samostalnih, zapaženih izložbi u domovini i svijetu.

Već je dulje vremena zaokupljen radom na novom ciklusu, simboličnog naziva Unutarnji pejzaži. Riječ je o akrilima i kombiniranim tehnikama  na srednjim i većim formatima platna, izrazito nefigurativne motivike,mada se na pojedinim slikama može opaziti i blaga figurativna nazočnost, osobito u detaljima.

Ajdinovićev svijet čine obojane plohe fine, delikatne palete, vijugavi pravci koji se probijaju između tih neobičnih oblika ili ih čak spajaju u jedinstvenije cjeline, tvoreći složeni svijet imaginarnih konstrukcija, duboko skriven, svijet koji se teško i mukotrpno otkriva u slici s naizgled vrlo simplificiranim motivima.

Važan element u ovom ciklusu jest izraziti osjećaj optimizma, koji izvire iz doista svakog kutka slike, optimizam teče na blagosti kolora i oblika. Istodobno dubina i volumen obojanih ploha djeluju na promatrača vrlo sugestivno i dok koncentrirano ponire u plavi ili ljubičasti ili zeleni kvadrat, pravokutnik, razmišlja  o vlastitim dilemama i upitima, tražeći odgovore.

Na Ajdinovićevim slikama, posebno na ovom ciklusu može se osjetiti i ritam glazbe, ponekad usporen, ponekad ubrzan i kao da je pred nama partitura glazbenog djela a ne akril na platnu s obojanim plohama umjesto nota.

Novi ciklus slikara Ranka Ajdinovića iako još nije posve definiran, djeluje vrlo uvjerljivo, ozbiljno, sa slikama koji odišu harmonijom ali i mirom, svečanom tišinom koja se neprekidno širi. Ajdinović slika, to je posve razvidno, neopterećen gibanjima i stalnim nedoumicama u aktualnoj umjetnosti, slika ono što osjeća, ono što prirodno izvire iz njega.

Ovaj bi ciklus svakako valjalo prikazati ili barem odabir u reprezentativnom galerijsko muzejskom prostoru u kojem bi njegova kompleksnost došla do punog izražaja.

Miroslav Pelikan