Kada kosti pričaju povijest

Predavanje dr. Marija Šlausa o 80 kostura iz razdoblja od VI. do VIII. stoljeća

Predavanje dr. Marija Šlausa o 80 kostura iz razdoblja od VI. do VIII. stoljeća iz dubrovačke katedrale bilo je kao detektivski roman i potvrdilo forenziku i antropologiju kao vrhunsku pomoćnu povijesnu znanost, jer uz arheologiju one nam  govore o vremenima u kojima nemamo pouzdanih zapisa ili zapisa uopće, ali nam mogu dati i važne odgovore o svakodnevnom životu ljudi,ciklusima rađanja i umiranja (pomicanje karličnih kostiju kod svakog poroda!), uzrocima smrti, zdravlju populacije, životnom vijeku, bolestima, ozljedama, umorstvima, prehrambenim i drugim navikama, konstituciji, genetici (DNK), higijeni…

Dr. Mario Šlaus rođen je u Zagrebu 1959., upravitelj je Antropološkoga centra HAZU-a. Znanstveni je savjetnik, suradnik je Katedre za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, redoviti je profesor na Arheologiji u Zadru. Radio je na 10 znanstveno istraživačkih projekata, od kojih su tri bili međunarodni. Osnovao je Bioarheološki laboratorij i Osteološku zbirku HAZU-a, sudjelovao u 3.000 identifikacija žrtava Domovinskoga rata. Godine 2011. dobio državnu nagradu za znanost.

Dubrovački kosturi pokazuju vjerojatno elitu tadašnjega gradića, jer je pokop obavljen unutar dosta velike crkve možda iz VII. stoljeća, poslije se tu nalazila romanička katedrala, pa je iza potresa 1667. dovršena nova katedrala 1714. godine. Kosti iz razdoblja VI. ili VII. stoljeća, najkasnije početka VIII. Iznenađuju dva leprozna (guba) bolesnika, jer gube unutar Rimskoga Carstva nije bilo, ona je nadošla s najezdom barbara. Radi se o najstarijem nalasku gubavaca u Hrvatskoj, sljedeći je tek u XIX. stoljeću na kostima iz Slavonije potvrđen. Grozna bolest u kojoj periferni organi atrofiraju i koja može lako oštećenjem suznih kanala dovesti do posljedičnog sljepila je vrlo slabe zaraznosti. U kasnijim razdobljima gubavci moraju živjeti izvan gradova, mogu se ubiti ako priđu čovjeku na udaljenost dužine koplja, moraju imati zvonca oko vrata; ipak Crkva im je dopuštala da s vanjske strane zidova prate Svetu misu gledajući kroz otvor u visini očiju. Neuki ljudi srednjega vijeka smatrali su gubu spolnom bolešću.

Djetešce umrlo u dobi od 2. do 3. godine starosti imalo je težak oblik skorbuta, što svjedoči s visokom vjerojatnošću o nekoj opsadi ranijoj od arapske u IX. stoljeću koja je trajala 15 mjeseci. Obično ranosrednjovjekovne grobnice imaju sastav žena, djece i muškaraca 1:1:1 zbog visoke stope smrtnosti djece, posebno na porodu, ali i u ranom djetinjstvu. U dubrovačkoj katedrali ima više muških kostura, vjerojatno se radi o kostima bogatijih ljudi, plemića ali i svećenika koji su elita te zajednice koja živi u apokaliptičkim i katastrofalnim vremenima sloma Rimskoga Carstva.

Jedan kostur pokazuje snagu ruku i koljena te atipične deformacije kakve imaju olimpijski veslači, kod jedne gospođe se nalazi rana na glavi koja svjedoči da je ubijena kvadratnim čekićem, postoje kosturi s teškim deformacijama ruku i nogu uslijed lomova i atrofije, također su zanimljiva zubala koja svjedoče o vrlo malom broju karijesa kod mladih, ali i kod kroničnih paradentoza i groznih upala zubnih kostiju kod odraslih. Zanimanje čovjeka se ogleda i kod mehanički potrošenih zubi jer su tkači i ribari kidali niti zubima.

Neke bolesti su karakteristične za metalce i klobučare, npr. trovanjem kostiju živom i dr. metalima, a posebno je komična i tragična praksa da se bolesne od sifilisa (od XVI. stoljeća nadalje) "liječilo" živom. Odrasli kosturi pokazuju smrt u dobi od 35 do 40 godina za muškarce, 30 do 35 godina za žene; one su zbog poroda vrlo ugrožene. DNK je izvađen, ali zbog skupoće nije analiziran, makar je Rim bio kozmopolitska država ipak me intrigira koliko ilirska, grčka ili romanska komponenta prevladava kod starih Ragusina, tj. Dubrovčana. Za nalaze protoHrvata u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji Šlaus nam potvrđuje da za razliku od starosjeditelja nisu konzumirali ribe i školjke.

Vrlo je zanimljivo je da je na počasnom mjestu u prakatedrali, gdje očekujemo biskupa ili gvardijana, pokopana žena od preko 80 godina kojoj karlične kosti pokazuju da nije rađala. Redovnica moguće? Hrvatska antropologija je već i prije Šlausa ima slavne ljude poput dr. Ljudevita Juraka kojega su komunističke jugovlasti smaknule u lipnju 1945. jer je odbio zanijekati svoje stručne dokaze da su masovna umorstva u Katynskoj šumi nad Poljacima izvršili Sovjeti. Tu je Juraku asistirao dr. Eduard Miloslavić iz Dubrovnika; značajan je i rad dr. Igora Borića koji je istraživao dubrovačka stratišta i na osnovi umorstava na otoku Daksi dokazao nepouzdanost kemijskih metoda utvrđivanja starosti leša tamo gdje djeluje more i kisele borove iglice na tlo. Postoje i detalji koji su zanimljivi, npr. da su na Daksi ukopi plitki i zgusnuti, da su njemački mladići mornari na Šipanu vezani žicom tako jako da se žica usjekla u kosti, da likvidatori na Daksi nisu krali prstenove i osobne predmete…

Teo Trostmann