O uzrocima požara zasad se niti ne nagađa što daje vrlo visoku vjerojatnost planiranoga terorističkog čina
Tko bi imao interesa napasti jednu od najljepših svjetskih građevina i simbol francuskog (nekad) katoličkog naroda? Požar je prvo je zahvatio potkrovlje, dio krova i srušio stub kojeg su držala četiri stuba visine 93 metra, o uzrocima požara zasad se niti ne nagađa što daje vrlo visoku vjerojatnost planiranoga terorističkog čina koji je izvela solidna organizacija.
Francuska je svojom veličinom, prirodnim bogatstvima i ljudskim potencijalom druga po snazi država EU-a. Njezina politika nije samo u posljednje vrijeme hirovita, tako da je teško pogoditi što je neposredni povod mogućem terorističkom činu, pa i sam EU je vodio politiku toplo – hladno prema SAD-u, Rusiji, Kini, arapskim i dr. islamskim zemljama.
Ekonomski interesi su na kraju prevagnuli, kao i želja Francuske da u Africi zadrži status velike sile (što objektivno nije) i osim ekonomske bliskosti s bivšim kolonijama riješi i pitanje opskrbe energentima kojima posebno Libija obiluje, a tamo je, kao što znamo, 75 godina mladi general Khalifa Haftar u napredovanju. Koliko ovakav tragičan događaj narušava moć predsjednika Emmanuela Macrona i koliko utječe na smanjenje broja turista, dakle na važan dio francuske ekonomije?
Očekuje li se neka reakcija kršćana ili ekstremnih desničara koja bi Francusku uvela u vrtlog međuetničkog i međurasnog nasilja? Može li cilj biti i Vatikan u kojemu osebujni Papa nastoji ublažiti stoljetne napetosti s konkurentskom religijom Islama, s kojom je kršćanstvo stoljećima ratovalo, osobito u dodirnim točkama. U doba frankomasona prije 240 godina Crkve su često gorjele, a i svećenici i časne sestre ubijani; sličan scenarij su priredili komunisti svugdje gdje su vladali (Španjolska, Rusija, Hrvatska, Albanija, Poljska, Kina…), a što se tiče čuvenoga ISIL-a (kalifat!?) ipak su tehnologiju i organizaciju odradili drugi, kao i u slučaju terorističkih organizacija Mlade Bosne (članovi Srbi i pokoji srbofil) i Crne ruke (srbijanski časnici) gdje su izgleda pomoć dobivali od Velike Britanije koja se i danas naziva Velikom. Pucanj u Franza Ferdinanda tada je značio pucanj u svjetski mir, jer ekonomsko jačanje Njemačke i davanje Slavenima u monarhiji status trećeg konstitutivnoga elementa bili bi teška ugroza prevladavajućim imperijalističkim silama, koje su tada uspjele spriječiti ekonomsko povezivanje Euroazije.
Posljedica toga su bili komunizam i fašizam, kao ideologije oblikovane i uzgajane na liberalnom Zapadu. Naravno, ne pada mi na pamet optužiti masone koji su u svakoj teoriji urote dežurni krivci, uostalom i sama Francuska koja je izvjesno žrtva podmukloga napada je u vlasti političara bliskih sa slobodnim zidarima,izuzetak je jedino bio Charles de Gaulle. Čovjek bi trebao biti upućen kao svjetski stručnjaci Inoslav Bešker i Silvije Tomašević da može shvatiti sve frakcije unutar Vatikana, ali i unutar masonstva.
Nasrtaji podzemni traju, kako na obitelj, djecu, mladež tako i na državu i njezine ustanove. Dvadeseto stoljeće i u umjetnosti i u svakodnevnom životu je primjer proglašavanja vrijednošću nelijepoga i protuprirodnoga, pa i protučovječnoga; vrhunac sotonizma je podvala kukavičjega jajeta fašizma koji je u ime obrane tradicionalnih vrijednosti (pred nadirućim komunizmom i liberalizmom) ustoličio kult cezarizma i državu pretvorio u "neprikosnoveni" kumir, u božanstvo jedne države, jednoga naroda i jednoga vođe. (Koliko je trebalo Zapadu da osudi Slobodana Miloševića?)
Naša Gospa je ranjena nasiljem, drogom, pobačajima, rastavama, propagiranjem spolnih devijacija, prostačkim materijalizmom koji smisao života nalazi u egoizmu i neprestanom životinjskom užitku, kultu moći i relativiziranju morala, razbijanju ljudskoga zajedništva i svemu što arhitekti smrti medijski propagiraju. Problem nisu gladni u Africi, problem je po zvjezdoznancima eutanazija, problem nije nizak natalitet i pad radničkih nadnica, uništavanje sela i odlazak mladih; problem je vjeronauk u školama, problem nije prodaja državnoga zlata i strateških tvrtki – problem je u gay paradi koja nije dočekana pljeskom, problem nisu privatizacija, menadžerske i saborske plaće, te administracija, nego problem je u mirovinama branitelja itd. Zato sam razočaran što uz Amsterdamsku i Rotterdamsku koaliciju nemamo i Notredamsku, pa ću osobno između Zlatka, Ruže i Marijane izabrati Marijanu!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više