KulturaZov kao da čujem by HF18/04/2019 Težak vrisak Iz pepela Grade, gdje su ti junaci?. Vodotoranj bdije, štiti te stražari Zajedno već dugo Mnoge tajne znate Iz povijesti bliže, lijepe,ružne stvari… Prioritet, ljudi, mostovi, oltari!! Odjednom sa neba sjaj zvijezde se spusti Živahne i bučne šeću siluete. Svratili anđeli, svi naši Heroji… Malo da se druže i prošlosti sjete. Steglo me u duši, krivnja i gorčina… „Što ja ovdje radim, a nisam sa njima?“ Zov kao da čujem i nagon iznutra Žurim!!! Ne znam da li će, tu, biti i sutra!!??… Što više to želim, baš sve sporiji sam, Pa mi se učini hoditi ne mogu… Tuče!! Tuče ovo srce, uvijek po svom radi Nemoćan s molitvom, obratim se Bogu. I sve što sam bliže, jača je tišina. Dostojanstvo,ponos, lebdi ovim zrakom Svijetlost ta sa neba spustila se dolje I dušu prožima, domoljubnim dahom S nadom daće sutra, možda,biti bolje!!! Cvijeća je posvuda, lampioni gore Svjetlosti jačina, ugodu mi pravi Povjetarac njiše plamene jezičce… i s Neba, k'o tiho, netko mi se javi… Toliko imena, skoro sam sve znao Svjetlosna kulisa, jače se još znojim Glas, i težak vrisak, iz dubine čujem… „O prokleti Bože, zašto još postojim?“ Obilazim redom. braču, prijatelje. Znani i neznani proživljavam moru Tražim svoje ime na hladnom mramoru… I u tome traženju, dočekah i zoru… Slano – gorke suze, krenule niz lice Na putu su svome ispunile bore. Odvode me opet, negdje u siječanja. Od svih isplakanih, nastalo bi more… Panonsko!!! Da, more Panonsko !!! Vladimir Živaljić