Mi smo ih iz ratnog saniteta pogrdno nazivali pripadnicima Washingtonske bojne
Poštivani gospodine Pavkoviću,
na žalost naši mediji o gospodinu Đikiću kriju podatak da je kao liječnik napustio Hrvatsku u jeku srpsko-crnogorske agresije. Jednako kao i dr Kujundžić i dr Dragan Primorac, koji su također u jeku agresije otišli u SAD, u kontroliranim lijevoliberalnim medijima dobivaju samo pohvale. Ne zbog kvalitete, nego bas zato sti su ostavili svoj narod da krvari i otišli na usavršavanje u SAD. Mi iz ratnog saniteta pogrdno ih nazivamo pripadnicima Washingtonske bojne. Umjesto prezira i zakonskog progona, postaju ministri (Kujundžić i Primorac) i hvalimo ih zbog inozemnih akademija (Đikić).
Ima nas dosta koji smo imali pozive za stručna usavršavanja u inozemstvu, ali nam je poziv Domovine bio važniji od osobnoj probitaka! Zakazala je i pravna država jer je u to vrijeme postojala radna obaveza, a i otvorena radna mjesta u sanitetu. Sva trojica danas se izmotavaju da su nešto prvih nekoliko mjeseci radili u sanitetu, što je samo pokušaj ublažavanja sramotne činjenice da su u ratu napuštali svoj narod. Za ove navode već su me kazneno gonili Primorac i Kujundžić, ali sam na temelju dokumenata dobio oba procesa jer su im tužbe odbačene (Primorčeva pravomoćno, Kujundžićeva u prvom stupnju). Zato neka hvale i Đikića, ali neka napišu da je ostavio svoj narod 1992. godine. Tko zna bi li to sve postigao da je služio u hrvatskom sanitetu do 1995. godine, ili bi to postigao možda neki hrvatski branitelj? Ovako sva trojica predstavljaju sramotu za hrvatsko liječništvo za razdoblje kad je svaki domoljub na svom radnom mjestu radio za Domovinu.
S poštovanjem!
Prof. dr. sc. Andrija Hebrang
