Hrvatski Fokus
Religija

Drinske mučenice

Sljedbenice Krista i baštinice Božjeg milosrđa

Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi, djevice i mučenice svete Katoličke crkve Marija Jula Ivanišević (Hrvatica), Berchmana Leidenix (Austrijanka), Križina Bojanc (Slovenka), Antonija Fabijan (Slovenka) i Bernadeta Banja (Hrvatica mađarskog podrijetla) surovo su umorene od četničke ruke 15. prosinca 1941. godine na obali rijeke Drine kod Goražda. U narodu su zbog toga prozvane Drinskim mučenicama.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/05/hqdefault.jpg
Don Anto Baković
Dana 14. siječnja 2011. godine, papa Benedikt XVI. potpisao je dekret o mučeništvu Drinskih mučenica koje su bile ubijene iz mržnje prema katoličkoj vjeri, čime je otvoren proces beatifikacije. Sama svečanost beatifikacije upriličena je 24. rujna 2011. godine u sarajevskoj dvorani Zetra, a predvodio ju je papinski izaslanik i pročelnik za proglašenje svetaca, salezijanac, kardinal Angelo Amato. U svojoj je propovijedi istaknuo kako je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine”.”Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja. Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, istaknuo je kardinal i podsjetio kako su ubojice zaslijepljene protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena koje su vođene Kristovom ljubavlju i svojom vjerom nadjačale smrt i mržnju.
U molitvi na svetoj Misi na kojoj su beatificirane Drinske mučenice sudjelovalo je oko 20.000 vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, iz zemalja iz kojih su potjecale blaženice (Slovenije, Austrije, Mađarske), te drugih europskih i prekooceanskih država. Tijekom svete Mise, pjevao je zbor od 1.200 pjevača, sastavljen iz brojnih župnih zborova. Bilo je to dostojanstveno slavlje u čast blaženicama i njihovoj žrtvi. Beatifikacija je bila i poticaj da svećenici Sarajevskog dekanata održe koronu u Goraždu (24. svibnja 2012.). Godinu ranije (25. rujna 2011.) na mjestu stradanja i mučeništva (na obali rijeke Drine kod Goražda) otkrivena je spomen ploča, kao trajni znamen i podsjećanje na patnju i mučeništvo naših blaženica.
Spomen ploča u čast Drinskim mučenicama otkrivena je na obali Drine kod Goražda 25. rujna 2011. Samome proglašenju Drinskih mučenica blaženima prethodile su godine rada hrvatskoga svećenstva, intelektualaca i brojnih vjernika na ovom procesu:
• 1990. u Zagrebu je objavljena knjiga vlč. Ante Bakovića, Drinske mučenice.  Koliki je bio interes javnosti, govori nam podatak da je u samo šest mjeseci knjiga doživjela čak tri izdanja.
• 1996. u Zagrebu objavljena knjiga s. Slavice Buljan, Zavjet krvlju potpisan, u čiju svrhu je prikupljena većina dokumenata i spisa vezanih uz Službenice Božje.
• 24. svibnja 1996. provincijalna glavarica s. Dubravka Moharić upućuje pismenu molbu nadbiskupu vrhbosanskom kard. Vinku Puljiću za otvorenje dijecezanskog postupka. Za postulatora je predložen i potvrđen vlč. Marko Josipović.
• Na zamolbu kard. Puljića (21. kolovoza 1999.), Kongregacija za kauze svetaca u Rimu (19. listopada 1999.) izdaje dekret Nihil obstat, čime daje dozvolu za početak postupka pod nazivom Službenice Božje s. M. Jula Ivanišević i četiri susestre.
• 6. prosinca 1999. u Sarajevu je svečano otvoren dijecezanski postupak.
• Tri godine kasnije, 14. prosinca 2002., završen je biskupijski proces, nakon čega su svi spisi, zapečaćeni, predani na Kongregaciju za kauze svetaca u Rimu.
• 13. lipnja 2003. Kongregacija izdaje dekret o valjanosti postupka na dijecezanskoj razini.
• 1. srpnja 2003. Kongregacija imenuje svog dugogodišnjeg stručnjaka, patera Hieronima Fokcinskog, SI (Poljaka), za rektora kauze, tj. odgovornog za izradu Pozicije kojom se treba dokazati mučeništvo i glas svetosti Službenica Božjih.
• Za postulatora u rimskoj fazi kauze imenovan je vlč. Marko Tomić, dok je za vanjsku suradnicu predložena s. Ozana Krajačić, koja je pisala Poziciju. Dana 15. srpnja 2008. Pozicija je završena i predana Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu gdje čeka procjenu teoloških i ostalih stručnjaka.
• 14. siječnja 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je Dekret o mučeništvu službenica Božjih Drinskih mučenica.
• 24. rujna 2011. službenice Božje Marija Jula Ivanišević i četiri susestre proglašene su blaženima u Sarajevu.
Sljedbenice Krista i baštinice Božjeg milosrđa
Družbu Kćeri Božje ljubavi utemeljila je njemačka redovnica Franziska Lechner (rođena u Edlingu – Bavarska 1. siječnja 1833. godine; umrla u Breitefurtu, Donja Austrija 14. travnja 1894.) i ona je danas njihova kandidatkinja za sveticu. Bila je neumorna u traženju načina za ublažavanje ljudske nesreće i boli i cijeli je svoj život podredila potrebama svojih bližnjih. Vođena Duhom Svetim i Božjom providnošću, na blagdan Gospinog prikazanja, 21. studenoga 1868. godine u Beču, sa svojim je suradnicama i sestrama utemeljila ovu redovničku zajednicu, preuzimajući za nju pravila sv. Augustina. Od 1884. je godine Družba Kćeri Božje ljubavi je Družba papinskoga prava.Zajednica je to koja se napaja ljubavlju Svevišnjega i pripravna je tu ljubav i milost bez ostatka dijeliti potrebitima.S tom su nakanom časne sestre okupljene u ovu Družbu došle u Sarajevu 1882. godine, na poziv tadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Od 1911. godine žive i djeluju u samostanu “Marijin dom” na Palama.Osim što su pomagale sugrađanima u svim životnim potrebama (neovisno o vjeri i nacionalnosti), brinule su se i o obrazovanju djece u osnovnim školama, njegovale bolesnike, pomagale siromasima i prosjacima s Romanije, pekle kruh djeci državnog Dječjeg doma i činile brojna druga djela kršćanske ljubavi i milosrđa.
Sve do 1941. godine nitko ih nije dirao.
Mučeništvo
Četnici koji su ubijali i progonili sve što nije srpsko, 11. prosinca 1941. godine opkolili su “Marijin dom”, upali u zgradu, opljačkali sve što se moglo uzeti i zarobili redovnice i još jedan broj osoba koje su se tamo zatekle. Gonili su ih kroz snijeg sve do Carevih voda i Sjetline, uz stalna ispitivanja i preslušavanja. Časna sestra Berchmana Leidenix nije mogla dalje i tamo je ostala (ubijena je 23. prosinca 1941.), a ostale četiri odvedene su u Goražde, gdje su stigle 15. prosinca i bile smještene u zgradu četničke vojarne (na katu) čiji je zapovjednik bio poznati zločinac, četnički major Jezdimir Dangić.
Nisu ih dugo ostavili na miru.
Iste noći, tog 15. prosinca 1941., pijani i razulareni četnici provalili su u sobu u kojoj su se nalazile časne sestre, s očitom namjerom da ih obeščaste. One se, međutim, nisu dale žive krvnicima u ruke, nego su sve četiri skočile kroz prozor, nakon čega su ih onako polumrtve četnici dotukli i bacili u Drinu. Tih je dana Drina bila prepuna ljudskih tijela, jer je u rijeku bačeno oko 8.000 ljudi, žena i djece, mahom muslimana. Prve zapise o ovim zločinima sačinio je Franc Ksaver Meško, slovenski svećenik, a vrlo potresno svjedočanstvo o svemu (pa i sudbini Drinskih mučenica) nalazimo i u knjizi don Ante Bakovića, Dječak s Drine (Zagreb, 1996.) u kojoj je ovaj vrijedni katolički svećenik i publicist zapisao svoja sjećanja na te krvave dane i sve ono što je tada u svome rodnom Goraždu i okolici proživio i vidio, naročito te 1941. godine, kao 10-godišnji dječak.
Naše blaženice nadahnute Duhom Svetim
Nikako se ne smiju zanemariti velike zasluge don Bakovića vezano za širenje istine o Drinskim mučenicama (što je svakako utjecalo i na proces same beatifikacije), ali jednako tako i kad su u pitanju rad na žrtvoslovlju i demografskoj obnovi hrvatskoga naroda.
Godine 2007., svjetlo dana ugledao je Hrvatski martirologij XX. stoljeća: svećenici-mučenici Crkve u Hrvata, kapitalno djelo don Ante Bakovića (od ukupno 1.100 stranica) na kojemu je desetljećima radio i gdje su sabrani svi najvažniji podaci o 664 nevine žrtve iz redova Katoličke crkve (od tridesetih do devedesetih godina XX. stoljeća) čije je zatiranje bilo dio sotonskog plana kako četnika i velikosrpskih zločinaca, tako i njihove subraće u zločinu komunista.
Ovi mučenici za vjeru, Krista i svoj narod postali su sjeme novih kršćana, jednako kao što su to blaženici Alojzije Stepinac, Miroslav Bulešić, Drinske mučenice i svi drugi koji su dali svoje živote za istinu i pravdu i do zadnjega trena ostali vjerni Bogu. Don Baković je bio i redatelj i scenarist dokumentarnog filma “Drinske mučenice” koji je završen u vrijeme obilježavanja 70-e obljetnice njihovog mučeništva, 2011. godine. Njemu su sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi posebno zahvalne zbog upornog svjedočenja istine o njihovim susestrama blaženicama koje će, nadajmo se, po volji i milosti našega Gospodina biti uvrštene među svetice. Drinske mučenice bile su vođene Kristovom ljubavlju koja je nadjačala mržnju i zlo. One se svoju živu vjeru svjedočile onda kad je bilo najteže – kako su to činili i prvi kršćani u vremenima dok ih se nesmiljeno progonilo i ubijalo – a njihova žrtva ostaje trajni znamen i podsjećanje na to kako moramo prigrliti svoj Križ želimo li biti dostojni sljedbenici vjere.

Zlatko Pinter

Povezane objave

Zanimljiv opus sakralne tematike

HF

Muslimanski svijet i despotski režimi

HF

U sjećanje na Seada Ivana Muhamedagića

hrvatski-fokus

Samostan o. Ante Antića na Trsteniku u Splitu

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više