Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio kršćane za palež

Trgovački sud u Pazinu odlučio Uljanik poslati u stečaj. Istekao je i posljednji rok za deblokadu računa brodogradilišta Uljanik, pa je Trgovčki sud u Pazinu u ponedjeljak odlučio da se pokreće njegov stečaj. "Stečaj Uljanika imat će traumatične posljedice za cijelo hrvatsko gospodarstvo. Uljanik je stoljetni gospodarski i kulturni simbol Istre koji je pune 163 godine osiguravao egzistenciju tisućama obitelji. Stečaj Uljanika predstavlja ogroman kulturni, gospodarski i emotivni gubitak za sve građane Pule zbog čega će u Puli će današnji dan biti proglašen Danom žalosti", poručio je puljski gradonačelnik Boris Miletić Neron.

Proglasiti Dan žalosti za propast Uljanika u čemu su on osobno i njegova stranka sudjelovali, dali ogroman doprinos i odavno pokopali Uljanik, je više nego licemjerno. Amnezija i sinkopa obuzele su Borisa Miletića kada je Uljanik u pitanju. Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio kršćane za palež. Tako Boris Miletić optužuje Vladu RH skidajući time sa sebe i IDS-a  svaku odgovornost, svi su krivi samo on i IDS eto nisu? Optužujući Vladu RH, ponavljaju staru mantru IDS-ove iredentističke i autonomaške politike da je Istra zapostavljena i da se iz Istre samo uzima novac, a da joj se ništa ne daje, da je Istra za Zagreb isto što i nekada Beograd (mada bi Boris Miletić i IDS vjerojatno radije davali Beogradu, nego Zagrebu).

Bivši župan i predsjednik IDS-a, Ivan Jakovčić, puljski gradonačelnik i predsjednik IDS-a Boris Miletić i sadašnji župan Valter Flego, točno tim redoslijedom, najveći su inicijatori i krivci za uništenje Uljanika.

Ivan Jakovčić je inicijator i osnivač projekta Brijuni Rivijera po kojemu bi se puljski zaljev pretvorio u turističko-kockarski raj za turiste s dubokim džepovima i nautičare, odnosno u mali Monte Carlo. Pri tome je Jakovčiću smetao Uljanik, pa je još 1998. godine govorio da je "šaka u oko puljkom zaljevu " i da ga treba maknuti. Naravno da je "mali potrčko" Boris Miletić u ideji slijedio svog velikog šefa, pa je u predizbornoj kampanji za izbor gradonačelnika snimio spot u kojem obećava građanima Pule, šetnicu oko cijelog puljskog zaljeva i time Pulu vratiti moru. I ne samo to, nego je kao puljski gradonačelnik inicirao promjenu GUP-a u kojem su na mjestu Uljanika, ucrtani hoteli i dvije marine.

Za Brijuni rivijera trebalo je naći investitore, pa je Ivan Jakovčić doveo u Istru Danka Končara, bogataša sumnjivog podrijetla kapitala, pravomoćno osuđivanog za privredni kriminal, kojeg nalazimo i u Uljanik Plovidbi, a koji je bio predstavljen i kao strateški partner u restrukturiranju Uljanika. Niti jedan se drugi investitor nije našao, pomalo čudno zar ne? Umjesto da rade u korist istarskih radnika, istarskih težaka i građana, kao što se predstavljaju, jedinim zaštitnicima Istre, IDS-ovci su se, i još se brinu samo za osobne i stranačke interese, neprestano od osnivanja IDS-a stvarajući nesnošljivost i mržnju prema hrvatskoj državi i Zagrebu kao državnoj vlasti. Važnije je bilo baviti se ustašama i zabranama, nego sačuvati poduzeća i radna mjesta istarskih radnika, težaka i građana.

IDS je na vlasti u Istri od osamostaljenja Hrvatske kao države, sebe predstavlja kao jedinog zaštitnika Istre i istarskog čovjeka, a ustvari iznevjerio je njegovo povjerenje, koje mu je on ukazivao dajući mu glas, a time i vlast, radeći protivno interesima tog istog malog istarskog čovjeka, radnika i težaka. Nije ni državna vlast po pitanju Uljanika sasvim bila po strani. U vlasničkoj strukturi Brijuni Rivijere, udio države Hrvatske je 67 %, a Istarske županije 33% . U nadzornom odboru bili su predstavnici svih hrvatskih vlada od 2001. godine do danas, tako da ne mogu reći da nisu bili upoznati sa stanjem u Uljaniku.

Sagledavajući cijelu priču o Uljaniku ne mogu se oteti dojmu da je dovođenje kineske delegacije na kraju priče, nekakav prešutni dogovor između IDS-a i Vlade RH ili nekakva "kompenzacija" s Pelješkim mostom, kojim Uljanik ide u stečaj i umjesto brodogradnje Kinezi dobiju na poklon "prikladno zemljište" za izgradnju turističkih objekata, kako je IDS-ova vrhuška i bila zamislila. Tako bi se kompenzirala šteta nastala stečajem Uljanika, nalaženjem investitora za turistički projekt da Pula ipak postane "mali" Monte Carlo? Živi bili pa vidjeli! U svakom slučaju IDS je izgubio povjerenje istarskih glasača, ali s obzirom da u Istri nema ozbiljne i jake oporbe, unatoč svemu, još ima realne mogućnosti održati se na vlasti, što i jest najžalosnije. Ovaj potez Borisa Miletića da proglasi Dan žalosti povodom stečaja Uljanika, koliko god je licemjeran i bezobrazan, toliko je i medijski koristan i pragmatičan za IDS kao stranku na vlasti u Istri.

Lili Benčik