Euroazija – raspodijeljeni kopneni dio

Važnost Heartlanda

 

 

Nova knjiga Sashae Rossmuellera „Geopolitische Zeitwende: Multipolaritaet statt Imperialismus“ /Geopolitčka prekretnica: Multipolarnost umjesto imperijalizma“ je izuzetno važna i aktualna. Zacijelo živimo u vremneu prijelaza. Istraživanje o naravi ovog prijelaza otkriva se kao ključno pitanje. Ne radi se o predviđanju budućnosti nego o aktivnom sudjelovanju u njenom uobličavanju. Svako proroštvo je dijelom proroštvo koje se ispunjava. Svaka misao je gotovo uvijek i pobožna želja.Tako u ovoj knjizi jasno vidimo kako autor tumači ovu prekretnicu, prijelaz, na koji način on traži oblikovanje budućnosti i što on želi. Sve se to poklapa s mojim  težnjama i temelji se na istim autorima, teorijama i pojmovima. To je motiv zbog kojeg držim čitanje ove knjige vrijednim. Radi se doista o jednoj knjizi doista originalnoj i kreativnoj./

Sasha Rossmüller drži (kao i ja) sadašnji prijelaz iz globalnog sustava kao kraj unipolarnog (koji je započeo raspadom SSSR-a) i početak i početak multipolarnog svjetskog poretka. Radi se o ostvarenju Quarto Nomos della Terra – Četvrtig poretka na Zemlji koji je preuredio Carl Schmitt nakon kraja bipolarizma. Alain de Benoist je u svom govoru u San Peterburgu osvijetlio moguće poveznice Četvrtog poretka na Zemlji – Quarto Nomos della Terra i Quarta Teoria Politica – Četvrte političke teorije na svoj način direktno povezane s Teorijom multipolarnog svijeta – Teoria del mondo multipolare koja je razvijena u mojim spisima i izložena u svojoj  originalnoj njemačkoj verziji u mojoj knjizi. Stoga takav prijelaz predstavlja prijelaz s unipolarnog svjetskog poretka Zapada kao hegemona vođenog od sjeverne Amerike prema multipolarizmu. To je nešto krajnje realistično a istovremeno i ambiciozno i obećavajuće za sve branitelje demokracije, pluralizma i potpune dekolonizacije naroda na Zemlji.

U tom kontekstu željeo bi staviti na uvid jedan važan vid geopolitičke discipline. Klasična geopolitika se bavi temeljnim dualizmom civilizacija Mora i Kopna. To je upravo ključ rečene geopolitike. Prema Mackinderu jezgra kopnene sile u aktualnoj političkoj geografiji identificirana je kao Kopno smješteno u sjeveroistočnom euroazijskom dijelu koje se slučajno poklapa s kaspisjiskim dijelom i Rusijom. To je definirano mnogo prije nego se pojavila bipolarna struktura hladnoratovske geografije u kojoj je postignuto njeno savršenstvo.

 

Raspad SSSR-a i izdaja kopnene moći od strane Gorbačova stvorili su uvijete za unipolarni svijet utemeljen na premoći pomorskih sila i na njihovoj predvidljivoj „nepovratnoj“ pobjedi. Unipolarni moment i iluzija „kraja povijesti“ (Fukuyama) predstavljaju  s geopolitičkog motrišta ovo: Globalnu pobjedu Levijatana nad Behemontom.

Ali katastrofa od 11. rujna 2001. i obnova suvereniteta Rusije od strane Putina, uspon Kine i očita propast globalističkih planova koja se dogodila Trumpovom pobjedom na američkim izborima sve zajedno predstavljaju jednu sasvim drugačiju sliku: pobjeda talassokracije – pomorskih sila nad tellurokracijom – kopnenim silama nije dala stabilan svjetski poredak, čak ni u jednom momentu. Teorijski taj se moment mogao pretvoriti u jedan upravo istinski stabilan svjetski poredak, ali se to nije dogodilo.

 

Kao posljedica pokušaja da se Četvrti poredak na Zemlji – Quarto Nomos della Terra identificira s unipolarnim imperijem Levijatanom i gospodstvom pretežno pomosrskih sila koje odgovara potpunoj pobjedi liberalizma i globalizma, je zapanjujuće propala. Otada raste očiglednost multipolarizma. Postoje i drugi odlučujući globalni centri izvan Sjedinjenih Država i NATO, postoje i različite političke ideologie  izvan liberalizma (osim religija ) na koje su takvi centri pozvani da ih preuzmu. To je novi aksiom suvremenog stanja stvari u međunarodnim odnosima. I to je istovremeno polazišna točka za  stvaranje Teorije multipolarnog svijeta.

 

Ovdje se postavlja problem Euroazijskog kopna – Heartlanda. Očigledno je da se multipolarizam ne slaže s jednostavnim vraćanjem na bipolarizam. Premda moderna Rusija nastavlja igrati važnu ulogu, na neki način ključnu ulogu, u obratu, u suzbijanju unipolarizma – globalne vladavine liberalizma i hegemonije moćnih pomorskih sila ona se ne može smatrati ni kao jedina ni kao glavna alternativa civilizaciji pomorskih sila. Rusija i dalje predstavlja Euroazijsko kopno – Heartland i nastavlja biti kopnena sila ali se ne može sama suprostaviti vladavini pomorskih velesila. Ona je to pokušala i nije uspjela.

 

Multipolarizam predstavlja dakle nešto veoma različito od jednostavnog povratka na bipolarizam za koji – bipolarizam – je Rusija nedostatna u svemu: gospodarstvu, ideologiji, demografiji i snazi. Problem Mora – Mare – suprotstavljeno Kopnu – Heartland – Terra –  dobiva novi oblik.Da bi opisali ovu sasvim novu geopolitičku stvarnost predlažem korištenje pojma Heartland distribuito – preraspodijeljeno euroazijsko kopneno područje. On može biti smatran kao ključni pojam multipolarnog svjetskog poretka. Preraspodijeljeno euruoazijsko kopno nije više sinonim za Rusiju i zemlje koje s njom graniče. Rusija je doista euroazijsko kopno – Heartland –  ali više nije sama i jedina. Moramo dakle prestati smatrati ju kao izolirano euroazijsko kopno – Heartland isolato –  i pojmiti je kao dijelom jednog daleko prostranijeg kompleksa geopolitičkih entiteta nazvanog zajedničkim imenom integrativnim euroazijskim kopnom – Heartland integrativo – koje se sastoji od različitih dijelova euroazijskog kopna – Heartland potpuno neovisnih  što sugerira i ovo veliko S kao oznaka plurala. I upravo je to temeljni princip multipolarizma. Rusija prestaje biti jedino globalno euroazijsko kopno – Heartland i postaje jedno od Heartland među ostalim.

 

Na neki način istu mogućnost je postavio Halford Mackinder i razvio ju je Karl Haushofer. Namjeravam geopolitičku identifikaciju Njemačke označiti kao europsko kopno – Heartland. Istu ideju je imao i Carl Schmitt. Moglo bi biti opasno da njemačko kopno – Heartland uđe u sukob s ruskim. To je upravo bio geopolitički razlog strašne nesreće Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Suprotno tomu smatrati Rusiju za saveznicu može biti opravdana ideja za kontinentalnu Europu. Je li ovaj geopolitički aksiom XX stoljeća bio podcijenjen, ili je neznanje prouzročilo Europi i čovječanstvu dva svjetska rata. Europa s Njemačkom (osovina francusko – njemačka) u središtu bi morala biti shvaćena kao Europsko kopno – europski Heartland. Radi se o velikom europskom prostoru (Grossraum Euroasia).

Knjiga Sashe Rossmuellera se odnosi upravo na ovo. Sadašnja Europska unija čini dio pomorskih sila otuda su njene elite globalističke i njihov je liberalizam totalitaran. U sadašnjoj situaciji Europa je dakle integrirani dio Levijatana i neki europski globalistički lideri žele sačuvati pomorsku moć upravo u novom obliku Europske unije. Atlantizam je s Trumpovom pobjedom drastično izgubio kontrolu i nad samim SAD-om. Euroska unija bi se morala raspasti da bi se pojavila Europa koja bi postala neovisni geopolitički pol, veliki prostor. Takva kontinentalna Europa utemeljena na francusko – njemačkom savezu bi stvorila europsko kopno – Heartland europeo – kao jedan od najvažnijih stupova  multipolarizma.

 

U širem kontekstu „raspodjeljenom  euroazijskom kopnu – Heartland distribuito“ daje se isti status kao i drugim velikim prostorima. Tako možemo predstaviti kineski Heartland kao manifestaciju kopnene kineske sile koja je predstavljena originalnom kineskom civilizacijom kojoj je svojstveno odbijanje totalitarnog zapadnog liberalizma

Jedan drugi Heartland je onaj islamski koji ima različite pod polove: pakistanski, perzijski, turski. U budućnosti bi mogao biti  i jedan arapski Heartland na Bliskom istoku i sjevernoj Africi.Jedan drugi Heartland predstavlja također Indiju. Latinska Amerika oslobođena sjevernoameričke dominacije mogla bi se konstituirati kao naknadni Heartland. U budućnosti Panafrička unija bi mogla predstavljati afrički Heartland.

 

Na kraju ali ne zbog zapostavljene važnosti mogli bismo zamisliti jedan sjevernoamerički Heartland. Taj je već označen Trumpovim zidom i tezom „Učini Ameriku opet velikom.“ Ili, kako ponekad čini Trump da bi se odnosio prema toj veličini u globalizmu i liberalnoj hegemoniji predstavlja upravo mogućnost za sjevernoameričkog Behemonta da pobjedi sjevernoameričkog Levijatana.Svi ovi heartlandi bi morali biti neovisni ali ipak biti Heartland (kopnene sile) a ne pomorske sile. To znači da bi morale biti građene na osnovu nepromjenjivih identiteta i tradicija. Vječnost Zemlje bi trebala prevladati vremenitost Mora. Ovo je globalna konzervativna revolucija gdje na strani konzervativaca stoji sama Vječnost (kako ističe Arthur Müller van den Bruck).

 

Bilješke:

 

Eto što je multipolarizam. Što više o njemu pričamo i pišemo sve više jača ideja i prije će postati stvarnost.

 

[1] Sascha A. Roßmüller, Geopolitische Zeitenwende: Multipolarität statt Imperialismus, Europa Terra Nostra e.V., 2019.
[2] Aleksandr Dugin, La Quarta Teoria Politica, NovaEuropa, 2017.
[3] Aleksandr Dugin, Teoria del mondo multipolare, AGA Editrice, 2019.
[4] Id., Verso una geopolitica multipolare (ancora sul concetto di Heartland distribuito), Geopolitica.ru, 14 marzo 2019. https://www.geopolitica.ru/it/article/verso-una-geopolitica-multipolare-ancora-sul-concetto-di-heartland-distribuito

 

Aleksandar Dugin, https://sadefenza.blogspot.com/2019/05/lheartland-distribuito-e-limportanza.html

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)