MUDROSITNICE – Selice i doletjelice

Ruke treba često prati, a za higijenu višu i ručnike kojima se brišu

 

 

Nisu sve ptice selice, već su neke i doletjelice.

 

Svi vlakovi u istoj postaji ne staju, već projure i iz vida – nestaju.

 

Tko večerom žedan vino pije, jutrom mu je grlo još žednije.

 

Tko je spreman za svoj dom i mrijeti, tome smrtna kazna više ne prijeti.

 

Ne prigovaraj djetetu koje u gustoj šumi zaluta, već čovjeku koji skrene s puta.

 

Hrvata je brojem malo, al' im srce nije za dom kucati prestalo.

 

Prosjaka propalicom ne nazovi, već s njim svoj kruh – prepolovi.

 

I u selu, i u gradu zidovi uši imadu.

Ako ti je desna novca puna šaka, neka ti i ljevica bude jaka!

 

Ako pri smrti dragih ostajemo bezrječni, utješimo se kradom nadom u život vječni.

 

Ruke treba često prati, a za higijenu višu i ručnike kojima se brišu.

 

Niti suzom, niti krikom ne biva se pobjednikom.

 

Ako ti se pred očima mrači i zapeku dobivene rane, pričekaj da bijela zora svane i tad hrabro u dan zakorači.

 

Ne bojim se veljače kratkoće sve dok ne znam, što ožujak hoće.

 

Kad sloboda porobljenog roda nije misao prva, zgazit će ju ljudska noga prva. 

 

Čvrsta vjera ljudskog je života prava mjera.

 

Sve dok sunce i kroz prozor grije, ni srcu hladno biti ne smije.

 

Čarape svilene ne uljepšaju obraz zle žene.

 

Kajanjem se ne obrišu bore s čela niti zla djela za vidjela!

 

U svijetu gdje je davanje ludost, preživljavanje postaje – mudrost.

 

Ako imaš prijatelja uhljeba, na posao ti više misliti ne treba.

 

Gdje nepravde više nego pravde važe, ni vage se nigdje ne traže.

 

Gdje se pravda od nepravde kuje, ljudski jauk posvuda caruje.

 

Dođe l' vrijeme da se zbaci breme, uspravan će hod biti puka -KOD.

 

Savijat se staro drvo ne da. Kad, od leda, pukne, nikad ne jaukne. 

 

Malkica Dugeč, 9. 2. 2019.