Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega najviše Hrvatska

 

 

Popis po banovinama – 1931. godina

 

Banovina	pravoslavci	Katolici	evangelisti	ostali kršćani	muslimani	ostali	ukupno
Dravska banovina	6.745	1.107.155	25.717	2.665	927	1.089	1.144.298
Drinska banovina	992.924	169.613	3.804	1.836	356.469	10.093	1.534.739
Dunavska banovina	1.393.269	774.691	167.871	29.843	2.660	18.961	2.387.295
Moravska banovina	1.364.490	11.061	268	299	58.802	664	1.435.584
Primorska banovina	138.375	692.496	211	618	69.360	600	901.660
Savska banovina	517.191	2.122.631	21.888	18.922	3.823	19.928	2.704.383
Vardarska banovina	1.046.039	18.472	430	2.346	499.362	7.594	1.574.243
Vrbaska banovina	600.529	172.787	3.377	9.245	250.265	1.179	1.037.382
Zetska banovina	516.490	92.165	208	337	315.677	639	925.516
Uprava grada Beograda	209.449	56.776	7.395	2.041	3.821	9.456	288.938
ukupno	6.785.501	5.217.847	231.169	68.152	1.561.166	70.203	13.934.

 

Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine popisano je 2.323.555 stanovnika, od kojih je prema vjerskom opredjeljenju bilo:

• pravoslavnih 1.028.139 ili 44.25 %

• muslimana 718.079 ili 30.90 %

• katolika 547.949 ili 23.58 %

naravno, veliki broj muslimana se iselio u Tursku i dr.

 

Nacionalni sastav stanovništva FNRJ, 1948.

 

Obratite pozornost na svega 598.000 stradalih u Drugome svjetskom ratu, a i to je prenategnuto.

Hrvatska ima 32 % svih žrtava rata, BiH 29 %.

Teško je izračunati mrtve po narodnosti, ali Srba oko 400.000, Hrvata preko 200.000 i Bošnjaka oko 100.000.

U postotku najviše Bošnjaka je stradalo.

 

Partizani i jugokomunisti izvršili pokolj nad Nijemcima

 

Sa svim kolonizacijama Srba je u Vojvodini bilo 50 %, na Kosovu oko 20 % (računajmo i iseljavanja Albanaca i doseljavanje Srba 1912. do 1941., pa opet samo 20 % Srba na Kosovu) Od oko 540.000 Nijemaca, koliko ih je živjelo u Jugoslaviji do 1941. godine, oko 95.000 se našlo u sklopu njemačkih, mađarskih i hrvatskih vojnih jedinica, a oko 245.000 Nijemaca je evakuirano u Njemačku prije nego što je Jugoslavija obnovljena pod Titovim režimom. U razdoblju od listopada 1944. do travnja 1945., preostalih oko 200.000 Nijemaca našlo se u Titovoj Jugoslaviji. Još od 1941. do 1944. je u napadima partizana na njemačka naselja okrutno ubijeno oko 1.500 civila. U razdoblju od listopada 1944. do lipnja 1945. okrutno je strijeljano ili na neki drugi način ubijeno oko 9.500 muškaraca i žena. Krajem 1944. oko 8.000 žena i 4.000 muškaraca deportirano je u SSSR. S iznimkom od oko 8.000 ljudi, preostalih oko 170.000 etničkih njemačkih civila (od djece do starijih osoba) je u razdoblju od 1945. do 1948. godine bilo otjerano u logore. Oko 51.000 žena, djece i staraca podleglo je bolestima, gladi, drugim nedaćama. Od ukupno oko 64.000 žrtava u Jugoslaviji u razdoblju od 1941. do 1948., oko 40.000 je dokumentirano imenom i prezimenom. Mirko Tepavac, istaknuti partizanski i komunistički rukovodilac za Banat, osobno je napisao da je jugoslavenska vlada "pobjednički samozadovoljno" izvršila pogrom i genocid nad njemačkom manjinom nakon rata. Neki od najpoznatijih logora za Nijemce nakon rata bili su sabirni logor Velika Pisanica, sabirni logor Josipovac, radni logor Valpovo, Logor Knićanin (Rudolfsgnad) i logor Krndija.

 

Nijemci u Hrvatskoj smanjeni su sa 98.990 pripadnika prema popisu stanovništva 1931. na samo 10.114 1948., dakle ostao je samo 1 od 10 Nijemaca.

Nijemci u Vojvodini također su bili podvrgnuti torturi. 1931. bio je registriran 328.631 Nijemac u toj pokrajini, čime su bili treća najbrojnija zajednica, iza Srba i Mađara. 1948., bilo ih je još samo 28.869, a taj broj se nastavio smanjivati do 1980-ih.

U Sloveniji je prije rata bilo oko 24.000 Nijemaca. 1948., samo se još 1.824 osoba izjasnilo kao Nijemci a 745 kao Austrijanci. Najmanje 9.000 je prisilno deportirano od jugoslavenskih vlasti a ostali su dobrovoljno otišli ili su ubijeni.

Talijani su također većim dijelom masovno izbačeni iz države, ali kako su živjeli izvan područja Kraljevine SHS nema smisla uspoređivati popis iz 1930. i 1948. Jasno, pripojenjem Istre, a oduzimanjem Srijema Hrvatska dobiva novo hrvatsko stanovništvo, a gubi značajan dio srpskoga.

Boka Kotorska kao dio Dalmacije je posebna priča, ali ona je demografski nebitna.

Zanimljivo je da je broj Nijemaca i Albanaca bio približan, nakon 1948. Nijemci nestaju a Albanci se više nego utrostručuju.

 

Prema popisu stanovništva obavljenom 15. ožujka 1948., Jugoslavija je imala 15.772.098 stanovnika te je bio vidljiv demografski gubitak tijekom Drugog svjetskog rata. Prema rezultatima istraživanja iz 1964., Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osoba ili oko 4 % stanovništva. Po republikama, najviše žrtava je imala Hrvatska: 194.749 poginulih ili nestalih civila i partizana ili 32,6 % ukupno stradalih. Bosna i Hercegovina je imala 177.045 žrtava (29,6 %), uža Srbija 97.728 (16,4 %), Vojvodina 41.370 (6,9 %), Slovenija 40.791 (6,8 %), Makedonija 19.706 (3,3 %), Crna Gora 16.903 (2,8 %) a Kosovo 7.927 (1,3 %), dok se za 1.744 nije znalo republičko podrijetlo. Po udjelu postotka poginulih, najviše je imala Bosna i Hercegovina, oko 7 % ukupnog stanovništva, a najmanje Kosovo, oko 1 %. Savezni statistički ured navodi da bi bez rata Jugoslavija imala oko 18,3 milijuna stanovnika, ali da je broj žitelja od zadnjeg popisa iz 1931. ipak povećan za 1,3 milijuna ili 9,1%.

 

Popis iz 1948. po prvi put je uključio i područja Istre i Slovenskog primorja oko Trsta, koja su prije pripadala Italiji. Obrazac je sadržavao 13 pitanja i uputstvo za popunjavanje. Bilo je predviđeno da muslimani jugoslavenskog etničkog podrijetla daju neki od odgovora: Srbin-musliman, Hrvat-musliman ili neopredijeljen-musliman, s tim što su Srbi-muslimani uključeni u Srbe, Hrvati-muslimani u Hrvate i Makedonci-muslimani u Makedonce, dok su neopredijeljeni-muslimani iskazani posebno, što je izazvalo poneke konfuzije. Kasnijim popisima muslimanima je priznat status naroda.

 

Osim Hrvatske, sve ostale republike su od 1931. do 1948. zabilježile rast stanovništva

 

Osim Hrvatske (14.545 manje osoba), sve ostale republike su zabilježile rast stanovništva. Od ukupno 15,77 milijuna žitelja, najviše je otpalo na Srbiju: 6.527.966 ili 41,4 %. Kosovo je imalo 727.820 žitelja (498.242 Albanci ili 68,4 %, 171.911 Srbi ili 23.6 %), Vojvodina 1.663.212 žitelja (Srbi 841.246 ili 50,6 %, Mađari 428.932 ili 25,8 %, Hrvati 134.232 ili 8,1 %) a uža Srbija 4.134.934 žitelja (Srbi 3.810.573 ili 92,2 %, Albanci 33.289 ili 0,8 % i drugi).Time jugostatistika demantira srpske laži.

 

Na Hrvatsku je otpalo 3.779.858 ili 24 % stanovništva Jugoslavije. Hrvata je bilo 2.975.339 ili 78,7 %, Srba 543.795 ili 14,4 %. Bosna i Hercegovina je imala 2.565.277 žitelja, od toga 1.136.116 Srba (44,3 %), 788.403 Muslimana/Bošnjaka (30,7 %), 614.123 Hrvata (23,9 %) i drugih. Makedonija je brojila 1.152.986 stanovnika (789.648 Makedonci ili 68,4 %, 197.389 Albanci 17,1 %), Slovenija 1.391.873 (1.350.459 Slovenci ili 97 %, 16.069 Hrvati ili 1,2 %) a Crna Gora 377.189 (342.008 Crnogorci ili 90,7 %, 19.425 Albanci ili 5,1 % i drugi).

 

Jugoslavija je zabilježila pet gradova većih od 100.000 stanovnika, šest od preko 50.000 i 17 s preko 20.000. Ukupan broj gradskog stanovništva bio je 1,94 milijuna ili 12,3 %, a seoskog 13,83 milijuna ili 87,7 %. Najveći gradovi bili su Beograd (367.816 stanovnika), Zagreb (279.623 stanovnika), Ljubljana (115.095 stanovnika) i Sarajevo (113.769 stanovnika).

 

Teo Trostmann