Što nas sutra čeka Nitko od nas ne zna, što ga sutra čeka. Možda krasno jutro, možda časak sreće, Možda katastrofa, il' nezgoda neka, A možda nam 'sutra' ni osvanut ne će. Tu smo tek na kratko, posuđeno vrijeme, Jer nekada Vječnost nenadano pozove I predoči pred nas neriješene teme: Neke iz davnine, neke sasvim nove. K'o u filmu nam se prikazuju djela I dobra i slaba, na presudnoj vagi. Tu, kada se duša odvaja od tijela, Doznaje se tko su mrski nam i dragi. Tu ćemo pred Pravdom naplatit račune Za sve dobre čine, a i one loše, Tu će živa duša, dokle tijelo trune Krjeposti prebrajat, što nam ostadoše. Ništa vrijedit ne će koliko smo stekli Ni koliko blaga ostaje za nama, Al' o svakoj riječi, što smo negdje rekli, Il' ćemo se divit, il' skrivat od srama. Posjedi zemaljski predstavljat će NIŠTA I bogatstva silna tek su šaka blata. Pred nama će sinut nova boravišta, Ili oganj pakla, ili rajska vrata. Žarko Dugandžić, Perth