Kao slikar reagiram na svoju stvarnost

Crtež Dalekog istoka proučavam od mladosti

 

 

Akademski slikar iz Karlovca, Alfred Krupa, istaknuto je ime aktualne hrvatske likovne produkcije. Autor je kompleksnog opusa. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu.

• Gospodine Krupa, u posljednje vrijeme dosta se u inozemstvu spominjete, naravno u umjetničkim i kritičarskim krugovima.

– Da, to je točno. Posljednjih nekoliko godina dosta se pisalo o mome radu, od Kine, Čilea, Francuske, Engleske, Kanade, Njemačke do SAD-a u nizu raznih publikacija, a poglavito u onome dijelu koji se odnosi na moj doprinos slikarskom pokretu „New Ink Art“, to jest modernom slikarstvu tušem. Prvi spomen mene kao slikara u inozemnim medijima je bio u novinama njemačkog grada Bensheima 1995. godine, a prva inozemna referenca upravo na moj crtež tušem i perom je bila 2001. godine u njemačkim novinama „DieWelt“. U Kini su me mediji nazvali „stranim majstorom“ a u SAD-u „pionirskom snagom i zapadnim majstorom pokreta modernog slikarstva tušem“. Berlinski Artfacts uključio me u listu 10 ključnih predstavnika modernog slikarstva tušem gdje sam ujedno i jedini ne-Azijat. Iskreno, ne držim previše do laskavih epiteta i superlativa, ali kao akademskom tj. profesionalnom slikaru svakako mi je drago da je moj rad predmet jednog takvog globalnog interesa i valorizacije. To je jedna logična potvrda smisla i umjetničkog školovanja i dugogodišnjeg umjetničkog rada.

 

• Za ovu prigodu, rado bih razgovarao s Vama o Vašem jedinstvenom crtežu. Što crtež znači za Vas?

– Crtež sam počeo proučavati krajem 1980-ih. Moj djed imenjak je bio moj prvi i ključni učitelj. Za mene je crtež jedan od temeljnih načina komunikacije, jedna možda i najosobnija i najiskrenija razina u odnosu na cjelokupno slikarstvo. Pogotovo se to još i više naglašava u vodenim crtaćim tehnikama gdje su naknadne korekcije minimalne ili nemoguće i gdje je nemoguće „fintirati“ karakter linije. Psihogram. Ja sam u proteklim godinama pisao o toj temi članke koje su objavili američko-japanski „BeyondCalligraphy“ i kanadski „Life As A Human“. To se može naći na internetu.

• Crteži su naizgled vrlo jednostavni, simplificirani, vrlo fragilni i suptilni.

– Da, to ste dobro uočili – „naizgled“. Crtež može biti smisleno pojednostavnjen tj. simplificiran ili ako hoćete apstrahiran samo onda kad ste iznimno dobro svladali analitički, opisni crtež. Možemo ga nazvati i akademskim crtežom. To je iz tog razloga jer analiza, analitičko mišljenje kao mentalni proces je prethodnica i niže je razine od sinteze, sintetičkog mišljenja. Ako nije poštovan taj „put“ onda nemamo stvarni minimalizam tj. danas post-minimalizam. U Japanu postoji koncept „Ma“ – negativni prostor, prostor između dva strukturalna dijela, puna praznina. To nastojim održati i u svojim realizacijama. Smislena i autentična redukcija izražajnih sredstava. Tada koliko god crtež bio jednostavan on nije „prazno prazan“ ako se tako mogu izraziti.

 

• Crtežima bilježite svijet oko sebe, krajobraze, kuće, vodu…

– Ja kao slikar reagiram na svoju stvarnost. I onu vanjsku i onu unutarnju, objektivnu i subjektivnu. Tako da je svaki moj rad istovremeno prikaz motiva (onoga što me okružuje, otuda „i kuće i krajobrazi i vode“) i prikaz mojeg „unutarnjeg životnog stanja“. Treba istaknuti da su linije i plohe same po sebi za mene motiv i predmet interesa tako da možemo govoriti o „motivu unutar motiva unutar motiva“ ili nekoj vječnoj „trostrukoj motivičnosti“. I još nešto. Moj radovi često sadrže i još jednu „indirektnu priču tj. tvrdnju“. Tu simboličku ili nadrealnu dimenziju promatrač mora sam osjetiti i prepoznati.

 

• Vaši su crteži bliski umjetnosti Istoka, Japana.

– Ja proučavan crtež Dalekog istoka od mladosti. Ne kao povjesničar umjetnosti već kao praktičar. 1998. godine sam bio nagrađen stipendijom japanske vlade pa sam boravio na Tokyo Gakugei University na tadašnjem njihovom „Istraživačkom institut za umjetnost“ kod profesora Akira Itoha. On mi je pri jednom susretu naglasio da moji crteži imaju unutar sebe nešto od atmosfere i duha starih majstora tuša. Prije nekoliko mjeseci sam pronašao email gdje sam roditeljima to pisao iz Japana. Jedna od mojih glavnih preokupacija (ali svakako ne jedina) je spajanje Istoka i Zapada i njihovih specifičnih tradicija i stavova u jednu novu cjelinu, amalgam, u jedan jedinstveni izražajni stil i postupak.

 

• Što motiv mora imati da Vas privuče?

– To je teško reći. Kroz godine su me privlačile razne stvari. Od psa koji sjedi pored mene u parku, stopala moga tate, čamca uz neku obalu, grudi nekog modela, lice susjeda, snova, breza u snijegu, grada u noći… kako se mijenja moje unutarnje stanje, moja životna dob, moja društvena situacija drugi motivi me privlače. Nekad se znam vratiti i vraćati jednom te istom motivu. Jer nikad nisam potpuno isti.

 

• Crteži nastaju u nekoliko izravnih, snažnih poteza?

– Neki od njih. Ne zamaram se s koliko linija ili mrlja ću što izraziti. Ne ograničavam se niti na jedan način, pa niti na taj. Činjenica jest da vrlo često upravo tako završavaju neki od mojih radova, ali ja imam i one potpuno suprotne – velike crtačke složenosti. To nazivaju „suvremenim realizmom“.

 

• Što trenutačno slikate?

– Trenutačno radim dosta na laviranim tuševima i kombiniranim tehnikama. Pejzaži, vedute, aktovi…

• Uskoro izlažete ove crteže?

Da. Za studeni ove 2019. godine Gradski muzej Karlovac – Galerija Vjekoslav Karas priprema izložbu mojih radova pod nazivom „Izložba nagrađenih crteža“. Predgovor piše povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Ante Vranković.

 

• Planovi za inozemstvo.

– Vidjet ćemo. Postoje naznake oko nekih novih objava i nekih novih skupnih izložbi, ali o tome bih više kad se to sve zaista i realizira.

 

Miroslav Pelikan