Orgije u hotelu Leopold I. na petrovaradinskoj tvrđavi
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom konferencije „Kulturni prostor spomen doma bana Josipa Jelačića“ održane 17. i 18. svibnja 2019. godine u hotelu „Leopold I.“ u Petrovaradinu.
Dnevnik na hrvatskom jeziku RTV2 od 18. svibnja 2019. godine obavještava nas, između ostalog, da je 17. i 18. svibnja 2019. godine u Hotelu „Leopold I.“ u Petrovaradinu održana konferencija pod nazivom „Kulturni prostor spomen doma bana Josipa Jelačića“ u organizaciji HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina i Hrvatskog nacionalnog vijeća. U programu konferencije sudjelovali su „predstavnici centara kulture i povijesne spomeničke baštine iz Srbije i Hrvatske te stručnjaci iz oblasti povijesne spomeničke baštine i turizma“. Cilj konferencije je, kaže se u dnevniku, razmjena iskustava i informacija o tome na koji su način ustrojeni i kako funkcioniraju već razvijeni centri kulture i povijesne spomeničke baštine slične namjene koja je planirana za „Spomen dom bana Josipa Jelačića“.
Dopredsjednik HNV-a za Srijem, Darko Vuković, grafički dizajner i profesor na Novosadskoj Akademiji umjetnosti, uključen u ovaj projekt, kaže za dnevnik: »Riječ je o objektu koji je od krucijalne važnosti za hrvatsku zajednicu na teritoriju ne samo Srijema nego cijele Vojvodine. Mi smo organizirali stručnu konferenciju na kojoj će biti riječi o tome kakva će biti namjena tog objekta i što će on predstavljati. Tu su nam gosti iz Našica, Dalja i Zaprešića koji će davati svoje primjere dobre prakse, dakle, kako su oni riješili te probleme svojih objekata, odnosno njihove namjene, tako da će ova konferencija dati zapravo rezultat „to je to“, zapravo što se tiče bana Jelačića, što će on predstavljati za našu zajednicu i, po meni, taj objekat treba da bude jedan od najznačajnijih kulturnih centara, ne samo na teritoriji Srijema i Novog Sada, već i šire«.
Predsjednica HNV-a Jasna Vojnić kaže: »Izuzetno smo zadovoljni i zahvalni, jer evo, nakon sedamdeset godina što Hrvati ovdje u Petrovaradinu i Novom Sadu nisu imali ništa u svojem vlasništvu od institucija, konačno će hrvatska zajednica imati svoje jedno jezgro i centar okupljanja koji će biti ne samo na ponos hrvatskoj zajednici Petrovaradina i Novog Sada, nego i cijele Republike Srbije«.
Konfernciji su nazočili predstavnici grada Novog Sada (koji?), Automomne Pokrajine Vojvodine (koji?) te predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Milan Bošnjak iz tog ureda kaže: »Naravno da je vrlo važno da se i na taj način pokaže koliko su Hrvati s jedne strane doprinosili u povijesti razvoju ovih krajeva, ukupnom razvoju, ne samo svog nacionalnog identiteta, nego prosperitetu cijelog ovog kraja, i da se to uklopi i u njihovu baštinu, dakle njihovu tradiciju, ali da se da tome jedno, kako bih rekao, primjereno mjesto i općenito u kulturnoj ponudi cijeloga Novog Sada i cijele Vojvodine. S te strane nadam se da će prije dvije godine napokon konkretizirane akcije, ovaj, na pokretanju tog kulturnog doma, spomen kuće, rodne kuće bana Josipa Jelačića, uskoro doživjeti svoj pravi, ovaj, cilj, i da ćemo svi moći ući u taj prostor, da će on biti funkcionalan, vjerujem na dobrobit i hrvatske zajednice koja živi u Vojvodini, cijeloga Novog Sada i Srbije, a isto tako, naravno, Republike Hrvatske i, jasno, na dobrobit odnosa između dvije susjedne države«.
Za dnevnik je sličnu izjavu dao još i Milan Micić iz Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama i uz konstataciju da je veći dio rodne kuće bana Jelačića otkupljen (netočno) od dosadašnjih vlasnika sredstvima koje je ustupila Vlada Republike Srbije Hrvatskom nacionalnom vijeću te slijedi proces njezina renoviranja i uređivanja, to bi bilo sve u dnevniku o ovoj stručnoj konferenciji. Po izjavama glavnih aktera, konferencija je isprazna, a pokazuje da se oko rodne kuće bana Jelačića ništa značajno nije promijenilo i da je još uvijek sve u „pripremnim radovima“! Ali evo još posla jedinom ovdašnjem hrvatskom dizajneru i još nekim ljudima Tomislava Žigmanova!
I to bi još mogla biti ljepša strana ove medalje, jer ona druga, već zahrđala, u najkraćim crtama izgleda ovako: Poslije petnaestak godina „pregovora“ između srpske i hrvatske strane Vlada Republike Srbije je prije dvije godine dala Hrvatskom nacionalnom vijeću pol milijuna eura za otkup rodne kuće bana Jelačića. Budući to nisu dovoljna sredstva otkupljen je dio prizemlja i jedan stan na katu (od šest), što ne čini veći dio niti prizemlja, a kamoli cijele zgrade. Bez otkupa cijele zgrade, što stalno pišem, od „krucijalnog“ Kulturnog centra svih Hrvata u Republici Srbiji, nema ništa! Da stvar bude i neshvatljiva, na katu je umjesto stana u kojem je rođen ban Jelačić otkupljen jedan drugi stan, pri čemu je prevagu odnio balkon (Balkan)!
A u „Hrvatskoj riječi“ br. 838. od 10. svibnja 2019. godine čitamo u untervjuu, upravo s Darkom Vukovićem, da je trenutačno unutrašnjost rodne kuće bana Jelačića u lošem stanju i da se „očekuje puno pripremnih radova kako bi ona bila stavljena u funkciju“. Dotle je prizemlje rodne kuće bana Jelačića stalno zaključano, akteri još ne mogu niti u otkupljeni dio, jer se vodi sudski spor, i sa svojim stručnim konferencijama kruže oko ove zgrade kao mačak oko vruće kaše. Oko rodne kuće bana Jelačića utrošena su i ranije ne mala sredstva HNV-a (čitaj: dao Slaven Bačić) preko HKPD „Jelačić“ (čitaj: primili Petar Pifat i Darko Vuković), a HNV i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj: Tomislav Žigmanov) imaju uvijek novca za neku kombinaciju s HKPD-om „Jelačić“, ali rodne kuće bana Jelačića nema pa nema!
A sada je dvodnevna konferencija „Kulturni prostor spomen doma bana Josipa Jelačića“, pored bezbroj izavnrednih smještajnih prostora i vrlo lijepih konferencijskih sala u Novom Sadu, održana u jednom od najluksuznijih i najskupljih hotela u regiji, „Leopold I.“ na Petrovaradinskoj tvrđavi, u čijem prospektu stoji: Cijene su izuzetno visoke, najjeftiniji smještaj je u deluks sobi za dvije osobe po cijeni od 100 eura! Akteri ovakvih akcija se u hrvatskim medijima promoviraju hvalospjevima o raznim „uspjesima“, slikaju se, daju priopćenja, organiziraju sastanke, okrugle stolove, znanstvene skupove, stručne konferencije i sl., i uopće „naporno“ rade, pri čemu troše novac namjenjen svim Hrvatima u Republici Srbiji, a sve ima samo spoljni sjaj, rodne kuće bana Jelačića nema pa nema.
Rodna kuća bana Jelačića je još uvijek daleko od toga da bude ono što bi trebala da bude, jer očigledno treba još mnogo novca za to, ali za redakciju „Hrvatske riječi“ je nedavno kupljen plac u Subotici i vjerojatno će nova zgrada na njemu biti prije u funkciji od rodne kuće bana Jelačića! A ovaj informativno-politički tjednik također je upakovan u sjajne korce i tako je „debeo“ da često možemo čuti od pripadnika većinskog naroda: „Šta vi Hrvati ovdje hoćete, takve novine nema niko od nacionalnih manjina?!“ Ne znaju da je od 52 stranice u svakom broju bar 30 „šupljih“, pored toga što NIU „Hrvatska riječ“ u godišmjem proračunu ima oko 5.000 eura po svakom broju! U tom časopisu se objavljuju samo članci (gore opisanih) ljudi (uz honorare) i daleko su od toga da projiciraju život Hrvata u Republici Srbiji, kako ih reklamiraju. Taj tjednik skoro nitko ne čita, pa Hrvatska dodjeljuje 25.000 kuna za njegovu besplatnu distribuciju!
Veliki novac je ranije dat i za kupovinu privatne vile u Subotici za smještaj HNV-a i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a koncentracija svih hrvatskih krovnih institucija na krajnjem sjeveru Bačke je pogubna za hrvatski nacionalni korpus ovdje, posebice što je u rukama sve manjeg broja plaćenih većinom „bunjevačkih Hrvata“ na čelu s Tomislavom Žigmanovim. Politolog Darko Baštovanović to naziva „snažnim kohezijskim elementom između ovdašnjih krovnih hrvatskih institucija“, a radi se o tome da je za sve Hrvate u Republici Srbiji jedina institucija, i kada je u pitanju kultura i kada je u pitanju politika, jedan jedini čovjek, „bunjevački Hrvat“ Tomislav Žigmanov. Ako je stoljetno bunjevačko pitanje rak rana na ovdašnjem hrvatskom korpusu (o čemu sam također više puta pisao), onda su danas Žigmanov i njegovi ljudi metastaza po svim dijelovima tog korpusa.
Branimir Miroslav Tomlekin
