Samodovoljnost pristupanju Uniji

Izložba austrijskog umjetnika Heima Zoberniga u Galeriji Kula

Izložba suvremenog austrijskog umjetnika Heima Zoberniga otvorena je u ponedjeljak, 20. svibnja 2019. u Zavodu HAZU-a – Palači Milesi u Splitu. Uz Palaču Milesi, izložba je postavljena i u Ustanovi za kulturu – Galeriji Kula. Izložba ostaje otvorena do 22. lipnja 2019.

Heimo Zobernig jedan je od najafirmiranijih suvremenih austrijskih umjetnika u svijetu, predstavljen je na kasselskoj Documenti (9. i 10.), Biennalu u Veneciji (1988., 2001., 2015.), Sydney (2004.) itd. Rad Heime Zoberniga obuhvaća niz medija, od prostorno specifičnih intervencija i instalacija, preko performansa, filma i videa, do skulpture i slikarstva. Njegovu praksu u svim tim disciplinama povezuje ispitivanje formalnog jezika modernizma, najčešće u kompozicijama iz jednobojnih trokuta ili mreži, zasnovano na nasljeđu konstruktivizma, teoriji boja i geometrijskoj apstrakciji. Rješenja ovih tema iz slika se prelijevaju u skulpture, videozapise i sobne instalacije. Zobernig u osnovi prevladava visoki modernistički ideal monokroma, a njegovu estetsku čistoću uvođenjem dekorativnih, funkcionalnih i ludičkih elemenata. Pri koncipiranju izložbenih projekata kojima objedinjuje svoj višeslojni opus Zobernig se oslanja na svoje obrazovanjem razvijeno scenografsko umijeće. Često upotrebljava zavjese od tkanine ili svjetlo za stvaranje monokromatskih ambijenata unutar kojih postavlja svoja djela i objekte, odnosno, skulpture. Riječ je o subverziji konvencionalne galerijske izložbene prakse i arhitekture i osmišljavanju svojevrsne performativne kvalitete kojom aktivira percepciju gledatelja i potiče ih na razmišljanja o evoluciji umjetnosti i njenom ideološkom kontekstu.

Splitska izložba austrijskog umjetnika Heima Zoberniga, kao i međunarodni program kojeg Galerija Kula posljednjih godina promovira, dobro je došao podsjetnik na to što mogu biti posljedice lokalne i nacionalne tendencije samodovoljnosti koje od hrvatskog pristupanja EU-u paradoksalno jačaju. Po svemu što znamo o međunarodnoj suvremenoj slikarskoj praksi, a to je malo, premalo ili ništa, Zobernig je predstavnik njene uspješne, mainstream struje koja sa domaćom dominantnom orijentacijom štafelajnom figurativnom slikarstvu i uopće tradicionalno shvaćenom slikarskom mediju gotovo da i nema nikakvih poveznica. Šteta je što ćemo uslijed pretpostavljivih financijsko-logističkih razloga u Splitu vidjeti isključivo selekciju Zobernigovih štafelajnih slika, iako i same slike dovoljno svjedoče o kakvom je osebujnom slikaru riječ. Smatram stoga važnim napomenuti da je Zobernig multidisicplinarni umjetnik čiji stvaralački djelokrug osim uže shvaćene slikarske discipline, obuhvaća i radove u kojima se slikarstvo prožima s prostorno specifičnom umjetničkom instalacijom i/ili ambijentom naglašeno scenografskog naboja koji uključuje skulpturu.

„Izbor iz slikarskog opusa kojeg je Heimo Zobernig namijenio svom premijernom predstavljanju u Splitu, dodatno utvrđuje njegovu strategiju da pažnju promatrača najprije usmjeri prema formalnim aspektima rada, njegovoj metijerskoj izvrsnosti i sadržajnoj raznolikosti, da bi se onkraj senzualne saturacije postavila suštinska pitanja o prirodi suvremenog slikarstva i stvaralaštva uopće. Već informativnim promatranjem slika u oči upada njihova potpuna sadržajna različitost unatoč dva objedinjujuća parametra – dosljedno provedenom kvadratnom formatu slika i opredjeljenju umjetnika za najšire shvaćen apstraktni slikarski idiom. Dapače, gotovo da nema niti jedne varijacije apstrakcije koja nije obuhvaćena izložbom. Počevši od snažne geste i boje, preko monokroma, organičke apstrakcije i pop-arta, pa sve do aplikacije tekstualnih poruka i tako dalje, Zobernig kao da u svom radu teži rekonstruirati ili sintetizirati dinamičnu povijest stoljeća apstraktne umjetnosti. Pri tom je teško oteti se dojmu da preuzimanjem i reinterpretacijom formula i idioma koje su razvili slavni slikari visokog modernizma, on ne izbjegava razviti vlastiti konzistentni i prepoznatljiv individualni stil što je mjera našeg očekivanja od velikih umjetnika, već kao svoj stil postavlja formalnu i disciplinarnu nepredvidljivost, sposobnost kameleonske promjene i prilagodbe. Da izbor kameleonske strategije nije slučajan, najprije me uvjerio umjetnikov konzistentni rad na kvadratnim formatima, jer ako plana nema, zašto onda inzistirati na formatu koji unatoč snažnoj simboličkoj popudbini kvadrata nije prvi izbor formata podloge u povijesti slikarstva, pa ni u puno kraćoj povijesti tehnološke predodžbe stvarnosti. Naime, pravokutni format komunikacije vizualne poruke u uskoj je vezi s činjenicom da je ono što želimo prikazati najčešće šire nego više ili više nego šire, osim kad je riječ o konkretnoj umjetnosti, o umjetnosti koja proizvodi vlastitu stvarnost i vlastita pravila. U svom radikalnom odmaku od kodificiranog stava da je uspješni umjetnik onaj koji razvije namah prepoznatljiv stil (marketinškim rječnikom brand), Zobernig je istinski predstavnik konceptualne umjetničke struje koja od šezdesetih godina na ovamo postavlja suštinska pitanja o svrsi i cilju umjetničkog stvaralaštva. Za razliku od svojih smrtno ozbiljnih, te često vizualno i sadržajno dosadnih i sumornih prethodnika, svojim se slikama Zobernig predstavlja kao maštovit i razigran stvaralac, senzualni hedonist čiji duhovit i iskričav dijalog s nasljeđem modernizma i njegovim samodopadnim programskim formulama nikad ne posustaje i nikad ne gubi intelektualnu zainteresiranost, dubinu i mentalnu otvorenost na kojima počiva svako dobro umjetničko stvaralaštvo. (Branko Franceschi) 

Heimo Zobernig rođen je 1958. godine u Mauthenu u Austriji. Trenutačno živi i radi u Beču. Pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti (Akademie der bildenden Künste) u Beču, a diplomirao 1983. na Akademiji primijenjenih umjetnosti (Hochschule für angewandte Kunst) u Beču. Svoju je nastavnu karijeru započeo kao profesor na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Beču, a nakon nekoliko nastavnih stipendija u Njemačkoj 1999. godine imenovan je profesorom umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Dobitnik je najvećih austrijskih nagrada za likovnu umjetnost. Zobernig je 2015. godine predstavljao Austriju na Biennalu u Veneciji. Umjetnik je imao brojne samostalne i grupne međunarodne izložbe. Heimo Zobernig dobitnik je „Roswitha Haftmann Prize“ i 2010. Dobitnik „Frederick Kiesler Prize“ nagrade za umjetnost i arhitekturu u Beču.

Izložba poslije Splita  bit će prikazana u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. (2. VII. – 18. VIII. 2019.)

Nives Matijević