Nijedan od triju naroda ne smije biti jednakopravniji
U Bosni i Hercegovini svi narodi su jednakopravni, ali je jedan, bošnjački, jednakopravniji od svih drugih. Svi mogu reći što misle, sloboda govora, ali najbrojniji je najjači u tom govoru i najveće pravo ima na to. Svi imaju svoju istinu, ali bošnjačka je samo prava, jedina i priznata. Svi su se u građansko-vjerskom ratu za teritorij međusobno ubijali, jedino su Muslimani sjedili i mirno gledali, jer to nije bio njihov rat. Svi su činili ratne zločine, samo Muslimani ne, jer za njih su to radili mudžahedini i vehabije. Svi su vršili etnička čišćenja to samo nisu radili Muslimani, budući da su Hrvati, Srbi i ostali svojevoljno, humano, napustili svoja ognjišta, djedovinu i domovinu.
Abdulah Sidran
Svi beha narodi imaju pravo na Bosnu i Hercegovinu, jer je to zemlja i Hrvata, i Muslimana i Srba, ali ipak najveće, neprikosnoveno pravo imaju Bošnjaci, jer oni zemlju otimaju drugima vjerujući u tursku pomoć da je Bosna i Hercegovina samo muslimanska. Svima je zajamčena sloboda, no najslobodniji su Bošnjaci. Svi imaju pravo govoriti kakvu Bosnu i Hercegovinu žele, ali ipak mora biti po željama i planovima Bošnjaka. I tako unedogled tisuće i tisuće primjera koji pokazuju bošnjačku okupatorsku politiku uređenja Bosne i Hercegovine samo po njihovim muslimansko-osmanlijskim planovima i viđenjima. Muslimani Bošnjaci su već politički okupirali Bosnu i Hercegovinu, još je jedino pitanje vremena kada će to zaokružiti i teritorijalno.
U vremenu hoda do tog isilovski opasnog cilja zemlja u svim egzistencijalnim segmentima propada, i nestaje u svakom obliku. Razlog toga je što bošnjačka strana ne priznaje nikakvu drugu ideju buduće Bosne i Hercegovine osim svoje, zacrtane u Alijinoj Islamskoj deklaraciji, te dijelom realiziranoj u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij. Niti dvadeset i četiri godine poslije oružanog sukoba Bošnjaci ne prihvaćaju niti hrvatsku, niti srpsku, niti europsku ideju budućeg uređenja hrvatsko-muslimansko-srpske beha zajednice. No, ipak bez obzira na silni muslimansko-bošnjački unitarizam, što je zapravo nastavak muslimanske mirnoratne, ili ratnomirne okupacije, u zemlji postoje, i zauvijek će postojati, tri ideje, tri puta, tri istine, tri sadašnjosti, te zasigurno i tri budućnosti. To je nepobjediva, i ničim rušiva činjenica koja je egzistirala prije rata, i koju je beha sukob ne samo potvrdio već još više označio u njihovim posebnostima i razlikama.
I nikako taj tronožac na kojem je Bosna i Hercegovina u prošlosti stajala, i kojeg je cunamijski zadrmao i razdrmao građansko vjerski beha sukob, on je i dalje, zasigurno jedini i bezalternativni, temeljac bilo kakve živuće beha bošnjačko-hrvatsko-srpske zajednice. Sruše li dvojica jednog, ili jedan sruši dvojicu zauvijek je srušen svaki oblik europske, slobodno demokratske Bosne i Hercegovine.
Zasigurno i ovo svjetsko održavanje na aparatima smrtno bolesnog beha društva vodi zemlju u trajni nestanak. Čak i neki bošnjački pojedinci iz akademskih, političkih, vjerskih i književnih struktura priznaju da Bosne i Hercegovine više nema. Za današnju Bosnu i Hercegovinu koja više nije ni ostatak ostataka nekadašnje beha zajednice, a kakvu su svojim unitarizmom, radikalizmom, islamizmom i isključivošću uspjeli i uspijevaju svijetu pokazivati, prikazujući je održivom u neodrživosti bošnjački pisac Abdulah Sidran kaže: "Ona, u nekom ozbiljnom smislu, ne postoji. Postoji ono što je državni kostur, administracija. Jednom sam napisao da bosanska država, bh. država, postoji samo kao fiskalni terorist, a da njen građanin od te države nešto ima, dobiva, da ona o njemu mari, brine, takva dimenzija ove države ne postoji, ni u kojoj oblasti".
Na Sidranovo negiranje Bosne i Hercegovine ne reagira bošnjačko čelništvo, što je znak da i oni ne priznaju njeno postojanje. Istinu o Bosni i Hercegovini, koja glasi da ona ne postoji, smiju govoriti samo Bošnjaci, ali ne i drugi narodi. To je pokazatelj da su u Bosni i Hercegovini svi slobodni samo su Bošnjaci slobodniji, svi ravnopravni muslimani Bošnjaci ravnopravniji. Bošnjačka cenzura beha istine svjetlosnom brzinom ubrzava trajni nestanak Bosne i Hercegovine. Jedina kočnica koja može zaustaviti Bosnu i Hercegovinu na putu u provaliju iz koje ju nitko više ne će moći, niti htjeti izvući, je bošnjačko priznanje te istine. Onako javno i bez ikakva uljepšavanja kako ju je priznao bošnjački pisac, jedan od mnogi hrabrih Bošnjaka koji je smiju i otvoreno izreći.
Bošnjačkim priznanjem istine kako Bosne i Hercegovine nema, i da je ostao samo kostur, kako priznaje Sidran, moglo bi se u tom kosturu izgraditi neka nova Bosna i Hercegovina, zajednica u kojoj ne bi bilo ni ravnopravnijih, ni slobodnijih, ni jednakijih, već zaista zajednica ravnopravnih, slobodnih jednakopravnih Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. To je budućnost, i jamac opstanka Bosne i Hercegovine.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više