U zatvoru bi trebali biti svi oni – političari, suci, gospodarstvenici – koji su (su)odgovorni za propast Uljanika
O PRAVOSUĐU, A NE O PRAVDI!
Baš kad sam priveo priču o pravdi i hrvatskom pravosuđu, za koje se kaže da je suspektno, saznao sam rezultate izbora za Europski parlament. Kolikogod sustavne stranke dominirale, pojedinačnim glasovima Ruže Tomašić i Mislava Kolakušića, ako dodamo trijumfalni i spontani doček nogometne reprezentacije sa SP-a iz Rusije, imat ćemo sliku stanja nacionalnog duha koji do izbora odavna ne drži. Nije stvar u glasovima nego u tehnologiji kojom dominiraju mediji što osuđuju pojedince koje bi valjalo slaviti, a podržavaju lopove, prevarante i korumpirane bande koje nije teško prepoznati u dugotrajnim pravnim procesima i medijskoj sjeni na bilo koji način.
TAKO TO RADE U DEMOKRATSKOJ BAVARSKOJ – Uli Hoeneβ i Franz Beckenbauer
U nizu nerazumnih presuda i dugotrajno vođenih procesa posebno su zanimljiva dva egzemplarna slučaja.[1] Jedan se odnosi na stečaj brodogradilišta Uljanik s kojim su potonule milijarde i zbog kojeg je više tisuća radnika ostalo bez posla, država kao jamac u dugovima, a DORH, županijska, lokalna vlast i Vlada bez odgovornosti. Što su, k vragu radile njihove glomazne službe i njihove revizije? Drugi slučaj je osuda Zdravka Mamića kvalificirana zločinačkim udruživanjem jer je, zamislite, iz GNK Dinama izvukao samo ono što je poslovnom politikom u klubu ostvario! Da apsurd bude konačan radi se o sumi od stotinjak milijuna koju bi svi i puno više platili kako bi ostvarili zavidne klupske domaće i međunarodne uspjehe što ih je GNK Dinamo postigao plasmanom u europskim natjecanjima i igračkim transferima uz devizni priljev koji visoko nadmašuje iznos zbog kojeg je osuđen. Suma je to o kojoj država može samo sanjati. I ne samo to! Transferirani igrači kluba još od SP-a u Francuskoj, gdje je osvojena brončana medalja, svojim nastupima na EP-u i na SP-u ostvaruju prihode kojima se samofinancira HNS za razliku od svih drugih športova što su na teretu proračuna Republike Hrvatske.
Nije tajna da je Zdravko Mamić poslovnim i organizacijskim sposobnostima u našem nogometu, unatoč golemom otporu, podmetanjima i kritikama, uspio u svemu što našoj politici ne uspijeva. Od male države uspješno obranjene od premoćne srpske agresije nogomet je učinio moćnim socijalnim agregatom koji je ujedinio sve što je politika pokušavala posvađati, nacionalno omalovažiti, ideološkim ugroziti i politički uništiti. Takva, da ju nazovem, nogometna Hrvatska što miri sve što politika destrukcije svađa uporno se svodi na navijačke i druge sukobe kako bi Hrvatska postala posvađana i podijeljena. O tomu više od bilo čega svjedoče postupci koje samo budale ne uspijevaju prepoznati. Rušenje nogometa i Zdravka Mamića započelo je onog trenutka kad je nogometna organiziranost od politike jednog ministra SDP-a (bolje mu je ime ne spominjati) označena močvarom koju je uz obilnu pomoć medija, valjalo isušiti, a nogometnu i navijačku strast prikazati nacionalnom i fašističkom tvorevinom. O toj činjenici svjedoči tehnološki zahtjevno izvedena iscrtana svastika na poljudskom stadionu (svastika im materina!) u kvalifikacijskom susretu s Italijom za nastup na SP-u zbog koje je naša reprezentacija bila kažnjena igrom bez publike. Pravo je čudo kako se još nitko nije sjetio genijalnog i poslovno uspješnog Mate Rimca za bilo što optužiti jer je bez udjela gospodarstva i politike, kao i Zdravko Mamić, postigao zavidne međunarodne rezultate koji su ostali u sjeni ideoloških sudara u kojima se još uvijek progone ustaše, rekao bih, mamu im četničku.
Spomenuta dva slučaja utoliko su zanimljivija što Zdravko Mamić nije nikoga oštetio onoliko koliko su društvo oštetile službe nadležne za suzbijanje destrukcije, kriminala i korupcije kad su vrhunski nogometni uspjeh, za razliku od stečaja Uljanika, svele na, zar zločinačko udruživanje? Zdravka Mamića označiti kriminalcem i osuđenikom za stanje u društvu ozbiljno je pitanje o državi kakvu imamo kad se novinama (čitaj: medijima) može ubiti muha u letu i poslovni čovjek u akciji. Koga je to Zdravko Mamić svojim djelovanjem grubo oštetio, lopovski i zločinački ugrozio onako kako su to činili ljudi uz vođenje, upravljanje ili, kako nazvati sukrivce i službe nadležne za kontrolu poslovanja, što su uništile brodogradnju i uz nju puno toga što nije predmet ovog osvrta? Što je radio Dinko Cvitan sa službama što su mu bile na raspolaganju kako bi na vrijeme ustanovio, prepoznao i na svaki način zaustavio proces u kojem je Pula, Istra i Hrvatska, ne samo potonula; ona je uništila i bez posla ostavila na tisuće radnika. Naravno, nije Cvitan jedini. Prije njega učinio je to na istoj dužnosti njegov prethodnik suradnjom INA – MOL. Zar se ti ljudi s pozicija na kojima su bili mogu opravdati tako što će osuditi Zdravka Mamića za zločinačko udruživanje? Zar zato što u našem nogometu nitko nije ostao bez posla na jednoj strani, a na drugoj su strani transferirani igrači riješili svoje materijalno stanje. Nisu li klub i reprezentacija Hrvatske došli do sredstva kojima nije oštećen proračun Republike Hrvatske i grada Zagreba? Nepojmnjivo je i zdravoj pameti nejasno kao su mediji uspjeli kontaminirati javnost pretpostavkama, animozitetima, politikom, mržnjom, zlobom i zavisti kojom je Zdravko Mamić bio nesmiljeno izložen. Pogledajmo kako to stoji u nogometnom svijetu kojemu ama baš ni u čemu svojim postupcima nismo dorasli.
Predsjednik nogometnog kluba Bayern iz Münchena Uli Hoeneβ (67) priznao je da je utajio porez i izbjegao plaćanje 3,5 milijuna eura, a zatim je na početku suđenja priznao da je utajio još 15 milijuna eura. Tužitelj Achim von Engel predložio je pet i pol godina zatvora. Nakon što je odslužio 21 mjesec 13. ožujka 2016. pozvan je na svečanost u čast trenera Juppa Heynckesa koji je s Bayernom osvojio brojne trofeje. Nije izopćen iz društva. Naprotiv, vratio se na staru poziciju predsjednik Bayerna s kojim i nadalje osvaja trofeje. Nadalje, sukladno važećem kaznenom zakonodavstvu Kraljevine Španjolske postoji mogućnost zamjene kazne do dvije godine načinom da se ista novcem protuvrijednosti nadoknadi uz prikladnu kaznu kojom se izbjegava zatvor u kojem se trune umjesto da se stvara.
Luka Modrić priznao je poreznu prijevaru u Španjolskoj i prihvatio kaznu od osam mjeseci zatvora. Pa ipak kapetan hrvatske reprezentacije ne će služiti kaznu jer se kazne mogu odslužiti uvjetno. José Mourinho je koncem 2018. također kažnjen jednogodišnjom kaznom koju je zamijenio novčanom u vrijeme kad je trenirao Real. Leo Messi jednako je bio pod istragom i osuđen na 21 mjesec zatvora kaznom od 2,1 milijun eura, a kaznu ne će služiti jer je pretvorena u uvjetnu. Cristiano Ronaldo pristao je na kaznu od dvije godine zbog utaje poreza. Prihvatio je kaznu i budući nije ranije kažnjavan kaznu će služiti uvjetno.
Napredni i poslovni svijet se ne odriče sposobnih i uspješnih ljudi koji ostvaruju svojim radom, umijećem i sposobnostima puno više od onih kojima su prepušteni kao žrtve strasti, zavisti i mržnje. Odavna postoji sintagma: „Quod licet Iovi non licet bovi!“ (Što je dozvoljeno Jupiteru nije dopušteno volu!). Zar stvarno netko misli da su značajniji i društveno korisniji svi koji optužuju Zdravka Mamića od njega i sposobnosti kojima je svoj „Uljanik“ onoliko uzdigao koliko ga je Pula s državom potopila u sustavu izrazito brutalnih osvetnika zadojenih mržnjom, pakosti i zlobom kojima je potrebna žrtva poput Zdravka Mamića i onih s kojima uspješno surađuje. Nisu li izvorni zločinci svi koji su se drznuli zločincem kvalificirati bilo koga jer su zaposjeli sve što se u ovoj državi može zaposjesti. Tko god prati rasprave i čita komentare i osvrte naših destruktivaca i sluša izopačene zastupnike nacionalnih manjina dobiva dojam da Hrvatska nije smjela nastati. Javni linč nad onima koji nemaju medije oblik je neviđenog nasilja nad zdravim razumom kojim se svaki čin nacionalne identifikacije proglašava fašizmom i ustašizacijom.[2]
Briljantna Latinka Perović, osoba obrazovne širine i spoznaje kakvu osobu u Hrvatskoj nemamo, veli da je Srbija siromašno društvo. Zar netko misli da je Hrvatska bogato društvo? Pohlepa za dobrima je ogromna, veli ona, a posljedice se ne dovode u pitanje. Običan čovjek koji se bori za preživljavanje ne može razumjeti što se događa pa mladi ljudi bez perspektive napuštaju državu s kojom država nije u stanju na pravi način upravljati. Umjesto upravljanja služe se europskom retorikom ili maskom brige za nastavak beznađa.
Da smo imalo pametna država pod hitno bi umjesto Pedra koji visi obnovili proces vođen protiv Zdravka Mamića i dozvolili mu da se bavi poslom koji zna umjesto svih koji misle da će uništenjem njega napredovati. Hoće! Napredovat će kao bezmisaoni istomišljenici! Zar je moguće da su mediji do te mjere uspjeli stvoriti klimu javnog mišljenja i označiti ga zločincem koji je pobjegao od pravosuđa? Nije on pobjegao od pravosuđa nego od osmišljene i tendenciozne nepravde koja u njemu kao i u državi već jako, jako dugo vlada s ljudima koji nisu u stanju shvatiti da se daroviti ljudi ne rađaju tako često i tako brzo kako se mogu uništiti zbog pakosti, zavisti i nesposobnosti. I neka nikome ne padne na pamet da ovim prilogom želim dokazati apsolutnu nevinost Zdravka Mamića. Naprotiv! Griješio je uvijek i onda kad ga je sustav u nedostatku legislative što bi potpunije regulirala nogometno tržište bio prisiljen griješiti da bi bio uspješan!
Bilješke:
[1] Ostavimo se slučaja INA-MOL, Prvomajske, prodaje Plive ili uništavanje drugih kapitalnih rasprodaja.
[2] Istini za volju valja konstatirati da ustaša nije bilo dovoljno ni za NDH o čemu svjedoče domobrani kao redovna vojska koja je više koristila partizanima nego državi koju je služila. Ustašizacija je izmišljen i zlorabljen naziv koji nije primjeren ovom prilogu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više