Nisu pomogli ni glasovi mornara

Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović su dobili onoliko koliko su i zaslužili

• I to smo dočekali da Andrej Plenković završi u političkoj kaljuži. Koliko se god trudili, još uvijek odani Branko Bačić, i ne još dugo odani Gordan Jandroković, da poraz pretvore u pobjedu, osvojena četiri eurozastupnička mjesta HDZ-a su teški poraz njegova čelnika i svih onih koji mu iz vlastita interesa drže štangu. I Plenkovića i njegove pobočnike nervoza je uhvatila u večeri izbornoga poraza. Dodatno su se osramotili i "klerik" Lovro Kuščević, izjavom kako je »pobjeda pred vratima«, i "vitez" Željko Reiner, kako još treba sačekati glasove mornara koji plove diljem svijeta. A početak kraja uslijedio je uoči ponoći kada se ipak s drugoga na prvi kat Središnjice HDZ-a nevoljko spustio predsjednik Plenković i bez ijednoga smiješka na licu izrekao nekoliko fraza u koje i sam ne vjeruje.

Svakome je čovjeku teško priznati poraz, a posebno političaru. To treba priznati. I zato ovih dana nije lako Plenkoviću. I zato je ta njegova nervoza otišla tako daleko da je pred novinarima, u pokušaju da za poraz optuži druge a ne sebe, optuživao samo nominalno svoga zamjenika Milijana Brkića, kojega je već odavno obespravio i razvlastio. I kako mu se je teško kretati po Hrvatskoj, sreća je što svakoga tjedna "poslovno" može skoknuti do Belgije i potražiti mir u samoći bruxelleskih salona. Naime, na toj sjednici Predsjedništva stranke Plenković je optužio medije, sindikate, političke suparnike i nedovoljnu mobilizaciju i aktivnost na terenu HDZ-ovih dužnosnika. Neuništivi Vladimir Šeks je pak optužio sindikate, Katoličku Crkvu i biskupe. Badava im sva ta neargumentirana optuživanja, nitko ne može zanemariti činjenicu je da je HDZ 2019., pod vodstvom Andreja Plenkovića, osvojio tek 22,72 posto glasova, za razliku od 2014. kada je pod vodstvom Tomislava Karamarka osvojio izvrsnih 41,42 posto.

Ipak, treba poraz HDZ-a na izborima gledati i s druge strane. Treba se upitati je li Plenković kriv ili odgovoran za poraz? Kriv bi bio zato što nije slušao "glas naroda", a odgovoran zato što je htio poraz HDZ-a. To nije isključeno, jer dosad što je sve radio u i oko HDZ-a daje za pravo onima koji tvrde kako je došao na čelo stranke da ju uništi i nakon toga da ju ugura sa SDP-om u veliku koaliciju. Isto onako kako političari i gospodarstvenici prije prodaje svjesno unište neku tvrtku. Isto onako kako je u Njemačkoj prije nekoliko godina svoje birače iznevjerila njegova mentorica Angela Merkel. U Njemačkoj se taj eksperiment pokazao neuspješnim, u Hrvatskoj bi također bio neuspješan, ali za četiri godine braka između HDZ-a i SDP-a Plenković ima šansu da nam dodatno nametne protuživotne, protuvjerske i protunarodne zakone i propise i time dobije potporu svojih mentora iz Bruxellesa, Pariza i Berlina u daljnjoj detuđmanizaciji Hrvatske.

• Kada smo, nakon uspjeha na izborima za Europski parlament, napokon čuli pravoga Mislava Kolakušića, rekao sam prijatelju: Gle, budale!, na što je on meni odgovorio kako nije sudac budala, nego su to svi oni koji su za njega glasali. I bio je u pravu. I tada sam se i ja malo više zainteresirao da otkrijem tko je taj narcisoidni čovjek. Dalija Orešković u muškom obliku. Tražio sam njegovo podrijetlo i pronašao kako je prezime Kolakušić iz Rame, prostora sa šest katoličkih župa, koji i zemljopisno i u glavama tamošnjih ljudi nije ni Bosna, a nije ni Hercegovina. Nešto između! Na mrežnoj stranici https://hr.wikipedia.org/wiki/Kolaku%C5%A1i%C4%87_(prezime) piše: »Prezime Kolakušić u Hrvatskoj nose Hrvati iz Rame, BiH. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u sjevernohercegovačkoj općini Prozor-Rama i u Gradu Zagrebu. U naseljima Blace i Ljubinci, koja administrativno pripadaju općini Prozor-Rama, svaki deveti stanovnik prezivao se Kolakušić. Velik broj Kolakušića zbog različitih se povijesnih razloga iz rodne Rame u različitim razdobljima XX. stoljeća selio na područje Slavonije, gdje najveći broj osoba s tim prezimenom, uz Grad Zagreb i živi«. Osim što su neki Ramljaci poznati po kolakušićima, poznati su i po nešto drukčijim pogledima na hrvatstvo, katoličanstvo, suživot i ekumenizam. Iako je Mislav Kolakušić rođen u Zagrebu prije nepunih 50 godina, njegovo ponašanje me nagnalo da pomislim kako je možda, genetski gledano, u njemu malo više onoga što je povezano s »daidžama«, bosanskim franjevcima kojima su kroz povijest bliži bili Beč, Pešta, Sarajevo ili Beograd od Mostara, Zagreba ili Vatikana. Naime, iz Rame potječe nemali broj franjevaca koji su od konca XIX. stoljeća, te preko prve i druge Jugoslavije činili nepovoljne stvari prema katolicima, a poglavito prema Hrvatima u BiH. Tu se dakako ističe udruženje Dobri pastir, koje su osnovali podobni svećenici 25. i 26. siječnja 1950. Ova necrkvena udruga, imala je za cilj, kako piše u osnivačkom aktu unatoč protivljenju HBK i Svete Stolice, da »u duhu tekovina velike narodnooslobodilačke borbe radi na produblji­vanju ljubavi i bratstva među svim narodima Jugoslavije«. Na čelu toga udruženja protiv katolika i Hrvata bili s fra Josip Markušić i fra Milan Leko. Njihovu suradnju s Udbom potvrđuje i povjesničar Jure Krišto: »Upravo ono što su biskupi ondašnje Jugoslavije, predvođeni zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem i splitskim Franom Franićem, tvrdili još pedesetih godina: svećenička udruženja u Hrvatskoj, BiH, te Sloveniji organizirala je komunistička tajna policija kako bi kontrolirala i opstruirala djelovanje Katoličke crkve, kao najmasovnije i najbolje organizirane vjerske zajednice na području bivše države«. (https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/271570/udbin-rat-protiv-crkve-podmecite-im-zene-vrbujte-ih-za-agente) Fra Markušić se prihvatio "posla" iako je u to vrijeme Katolička Crkva bila obilježena kao "profašistička", "klerofašistička", "reakcionarna", "protunarodna"…, što govori o njemu. Neki drugi markešići danas podržavaju unitarne vlasti u Sarajevu. Možda su tu korijeni narcisoidnosrti suca Kolakušića koji nam poručuje da će uskoro biti i hrvatski predsjednik, i hrvatski predsjednik Vlade i ministar nekoliko ministarstava, a posebno mu je kolosalna robinhoodovska izjava da će se zalagati za to prvostupanjska presuda bude izvršna bez obzira na žalbu. Mašala!

• Što reći o drugim strankama i pojedincima na izborima za EP. SDP je, za razliku od Andreja Plenkovića, učinio ono što je i trebao, na listu je stavio ljude koji su poznati i dobili su četvero eurozastupnika. Time je Davor Bernardić kupio vrijeme, ali se – kada bi bio politički korektan i svjestan svojih nedostataka – nikako ne bi smio zanositi da je njegova stranka u stanju oporavka. Most je doživio težak poraz što je bilo za očekivati, s obzirom kako ništa nisu naučili proteklih godina da Hrvati ne honoriraju one koji se ponašaju kao sljedba. HNS, HDZ-ov koalicijski partner, je prošao upravo onako koliko i vrijedi. A vrijedi – ništa! Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović su dobili onoliko koliko su i zaslužili. Malo. Velike poraze doživjeli su ratoborna komsomolka Dalija Orešković, "pametni" dvojac Puljak, zeleni, blokirani… Poraz je na izborima doživio i Milan Bandić, ali ne treba nimalo biti tužan, jedno je ići na izbore za EP, a sasvim nešto drugo za grad Zagreb. Tu će Mile ponovno briljirati. I Milorad Pupovac i njegov SDSS nije uspio, ali to mu i nije bio cilj. Cilj mu je bio nekoliko tjedana srbovanja po Hrvatskoj i u tomu je uspio. Tko je uspio na izborima? Ponajvećma Ruža Tomašić i njezini suverenisti. I IDS je uspio i dokazao kako je za jednoga eurozastupnika dovoljno uvjerljivo pobijediti u jednoj od županija, a IDS je to uspio u svojoj Istarskoj županiji. Iako nije uspjela ući u EP, zavidan rezultat postigla je nezavisna Marijana Petir i na tomu joj treba čestitati. O onome što je poslije izbora izgovorila, treba ju dodatno analizirati.

• Ne gubi Andrej Plenković samo kod kuće, gubi on i u Bruxellesu. Na sastanku Europske komisije u srijedu, 29. svibnja 2019., očekivano stigle su pozitivne preporuke za Makedoniju i Albaniju na putu u EU. Očekivano je stiglo i negativno mišljenje o BiH za članstvom u EU. I što je po nas jako loše, u spomenutih 14 prioriteta u kojima ta zemlja mora ostvariti napredak prije pozitivne ocjene niti na jednom mjestu ne spominje se nijedan hrvatski zahtjev, koje je i na Europskom vijeću nedavno iznosio predsjednik Hrvatske vlade, pa ni onaj o jačanju jednakopravnosti Hrvata na izborima. Komisija je također ignorirala hrvatske zahtjeve glede srbijanskoga zakona o regionalnoj jurisdikciji iako su hrvatski diplomati i europarlamentarci u EU-u više puta to tražili, da se u pregovorima Srbije s EU-om postavi i provede uvjet izmjene tog srpskog zakona. Umjesto toga u EK-u su naglasili kako je nužna "smislena regionalna suradnja i dobrosusjedski odnosi kako bi se prevladalo nasljeđe prošlosti i konstruktivno izgradilo obostrano povjerenje, dijalog i tolerancija u regiji", čime su ponovno izjednačili agresora Srbiju i žrtvu Hrvatsku.

• Mogu li se ujediniti hrvatski desničari? Ne mogu. Zašto, pitaju mnogi? Zato što svi oni žele biti predsjednici, a na čelu nove ujedinjene desnice može biti samo jedna osoba. To je odgovor svima onima koji ne shvaćaju da u politici često ambicije nadvladaju razum.

• Pogledajte kako je čelnik IDS-a, predsjednik Boris Miletić, govorio i izgledao nakon izbora: https://www.youtube.com/watch?v=-gejgj-VwAA

• Među ovogodišnjim dobitnicima najveće hrvatske nagrade za umjetnost i kulturu, nagrade 'Vladimir Nazor', je i glumac Rade Šerbedžija. Nagradu mu dodjeljuje Ministarstvo kulture. Sramota! Kada bi Rade imao i malo poštenja, odbio bi ovu nagradu, baš kao što je Nagradu za životno djelo na području književnosti odbio Danijel Dragojević, jer ne će sudjelovati u nečemu što nema hrvatski karakter.

• Slovenski akademici prosvjeduju protiv zanemarivanja slovenskog jezika i favoriziranja engleskog, pa su tamošnjem Zboru poslali pismo u kojem su upozorili da se zanemaruju ustavne i zakonske odredbe o brizi za materinji jezik i njegova primarna aktivna nazočnost u svim oblicima života u Sloveniji. »Upravo je opasnost koja je prijetila 'slovenščini' bila temeljna motivacija za proglašenje samostalne Slovenije 1991.«, između ostaloga napisalo je 30 članova SAZU-a. Smetaju im natpisi tvrtki i lokala na engleskom jeziku, a posebno im smeta što je kompaniji Apple dopušteno da u deželi prodaje računala i pametne telefone s operacijskim sustavima macOS i iOS koji nisu prevedeni i prilagođeni za slovenski jezik. Opravdano im smeta i to što se znanstveni članci više vrjednuju na engleskom jeziku nego na materinjem slovenskom. Nakon ovoga samo od sebe postavlja se pitanje može li se očekivati ovakvo prosvjedno pismo hrvatskih akademika? Teško! Među njima ima i onih koji ni ne znaju svoj materinji jezik.
 

• Sevilla gradi svoju prvu džamiju 700 godina nakon Rekonkviste, javljaju mediji. Budu li se požurili s gradnjom zasigurno će ju otvoriti papa Franjo. Sve u duhu multikulturalizma.

• Poplava ilegalnih useljenika u Njemačku dovela je toga da je njemačka vlada u Berlinu, na čijem je čelu kancelarka Angela Merkel, upozorila njemačke Židove da ne hodaju sa svojim tradicionalnim kapicama na glavi, jer im njemačka država ne može garantirati sigurnost. »Ne mogu preporučiti Židovima nošenje kape posvuda u Njemačkoj«, poručio je javnosti Felix Klein, povjerenik njemačke vlade za antisemitizam. To je izazvalo izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina da izjavi kako ga je »izjava povjerenika njemačke vlade za antisemitizam duboko šokirala«. »Priznajemo i cijenimo moralnu poziciju njemačke vlade i njenu privrženost židovskoj zajednici koja tamo živi, ali su strahovi o sigurnosti njemačkih Židova kapitulacija pred antisemitizmom i priznanje da, ponovno, Židovi nisu sigurni na njemačkom tlu«. Židovi su u opasnosti od najezde migranata s Istoka i sjevera Afrike.

Marijan Majstorović