Armenska zajednica u Bugarskoj

Prvi doseljenici su bili vojnici armenskih postrojbi bizantske vojske

Povijest armenske kolonije u Bugarskoj počinje početkom 5. stoljeća. U vrijeme Bizantskoga Carstva carevi armenskoga podrijetla, koji su vladali tom zemljom, počeli su seliti Armencе i širiti svoju vlast na stvarajuću bugarsku državu. U 9. st. uz pomoć bizantske carice armenskoga podrijetla Teodore Mamikonjan (815. – 867.) kršćanstvo je u Bugarskoj proglašeno državnom religijom. Prvi doseljenici su bili vojnici armenskih postrojbi bizantske vojske. Od 997. do 1018. u Bugarskoj je vladala dinastija Komitopulija (arm. Komsadzag) koja je vodila podrijetlo od Komita i Hripsimije Armenske.

Armenska crkva Svetoga Križa (Surb Hač) u Burgasu, 1853.

ugarski car Samuilo (991. – 1014.), sin Nikole Komita i Hripsimije Armenske, preselio je u Bugarsku tisuće armenskih obitelji iz različitih područja Bizanta. U Samuilovoj državi bilo je armenskih vojskovođa, svećenstva (kalcedonske vjeroispovijesti) i javnih djelatnika. Za vrijeme Samuilova carevanja u Bugarskoj se je pojavilo mnoštvo toponima, dio kojih je sačuvano i danas: Armenco, Armenci, Armenika, Armenio, Jermenci, Jermenkova, Armencio itd. Bizantski carevi armenskoga podrijetla Konstantin V. Kopronim (vladao od 741. – 775.) i Ivan I. (Hovhannes) Cimik (vladao od 969. – 976.) preselili su velik broj Armenaca pavlina (ili pauliciana, odnosno pavlićana) u Trakiju i južne regije tadašnje Bugarske kao graničare. U 10. st. pod utjecajem pavlina nastaje u Bugarskoj bogumilstvo koje je nazvano po popu Bogumilu. Kasnije su bizantski carevi vodili žestoku borbu protiv pavlikijana. Za vrijeme Osmanskoga Carstva mnogi su pavlikijani primili katoličanstvo, a dio njih se je preselio, primjerice, u Banat (Banatski Bugari) i druge regije srednje i istočne Europe.

Osobito mnogo Armenaca se je preselilo u Bugarsku nakon pokolja 1890. god. od strane osmanskoga sultana, kalifa Abdula Hamida II. (vladao od 1876. – 1909.). Za vrijeme balkanskih ratova 1912. – 1913. god. armenska zajednica je imala više od 40.000 ljudi, mnogi od njih su se preselili zajedno s Bugarima u Argentinu, Čile, Urugvaj. Kasnije se dio Armenaca iz Bugarske preseljava u Francusku i SAD. Mnogi armenski vojnici sudjeluju u Prvom balkanskom ratu 1912. god. Bugarske, Crne Gore, Grčke i Srbije protiv Osmanskoga Carstva. Vojskovođa Andranik Ozanjan (1865. – 1927.) i Garegin Nžde (1886. – 1955.) su formirali armensku dragovoljačku satniju koja se je borila 1912. god. u sastavu Treće bugarske brigade protiv turske vojske. Za aktivno sudjelovanje i pobjede u ratu vojskovođa Andranik od bugarske vlade dobiva 16. siječnja 1913. god. bugarsko državljanstvo, mirovinu i časnički čin. Odlikovan je bugarskim vojnim križevima “Za hrabrost” različitih stupnjeva. Genocid nad Armencima 1915. god. povećao je broj armenskoga stanovništva u Bugarskoj. Armenski iseljenici su se počeli aktivno uključivati u bugarsko društvo, otvarajući škole, crkve i dobrotvorne organizacije. U Sofiji, Varni i Plovdivu su počeli izlaziti armenski listovi. Nakon pada SSSR-a iz Armenije i drugih bivših sovjetskih republika val useljavanja Armenaca u Bugarsku se je povećao.

Većina Armenaca danas živi u gradovima: Plovdiv, Varna, Sofija, Burgas, Ruse. Postoji nekoliko društvenih i kulturnih organizacija kao npr. Svearmenski dobrotvorni savez, savez "Jerevan", Armenski školski savez "Surb Hovagimjan", Savez armenske kulture i umjetnosti, Savez "Mesrop Maštoc". Djeluje nekoliko škola i crkava, izlazi nekoliko listova: "Jerevan" (Sofija), "Van" (Plovdiv), "Hayer" (Burgas). Prema neslužbenim podatcima u Bugraskoj živi od 10.000 do 35.000 Armenaca. Armenska zajednica u Bugarskoj sačuvala je svoju etnokulturnu istobitnost (identitet), dobro se uklopivši u bugarsko društvo.

Artur Bagdasarov, HKV