MUDROSITNICE – Vrtuljak ljubavi

Danas se krasopis u školi ne uči pa čitanje rukopisa i školovane muči

 

 

I grijesi davni, krupni, pravdi su dostupni.

 

Ni pred velikima ne puže se na koljenima.

 

Tko je malen kad malene štuje, ne postaje veći kad pred njima kleči.

 

Grješnih ljudi ima dosta pa nam neki i uzorom posta.

 

I duboka voda tajnu svog dna oda.

U zrcalu pravde svi su ljudi isti, sve dok su im i obrazi čisti.

 

Dobar plivač prepliva i Dravu, a ne može  i malu Orljavu.

 

Tko u mutnu pliva, uvijek prljav biva.

 

Ako ti se susjed tvojom mukom gosti, nauči ga da s tobom i- posti!

 

Internetom smo povezani sa cijelim svijetom, ali kad se veza prekine nismo od njega odrezani.

 

Čast je biti među voljenima, ali nikad i na koljenima!

 

Mučan život urezuje bore. Srećom, bore sav život ne tvore.

 

Dok vrtuljak ljubavi se vrti, ne može ga mržnja nikad strti.

 

Marljivost i skromnost ljudske su vrline, ali kad prijeđu u bez-domnost, dobro mu ne čine.

 

Treba vjerovati da i među prvašićima budućih velikana ima.

 

Tko ushtjedne jednom nogom da korača, završi brzo usred drača.

 

Ima ljudi koje volimo, ali ih ima za koje se nikad Bogu ne molimo.

 

Zemlja je Božji dar ljudima svima, ali još uvijek bezemljaša ima.

 

Brojevi ne kazuju ništa, ako u praksi nemaju boravišta.

 

Danas se krasopis u školi ne uči pa čitanje rukopisa i školovane muči.

 

I glave školovane su današnjeg društva rak-rane, jer ni među tisuća dvjesta za njih nema – radnog mjesta!

 

Tko iz svoga doma pobjeći želi, neka se tuđem ne veseli.

 

Izvan granica Lijepe naše popiju se mnoge gorke čaše.

 

I u rodnom domu imade gorčine, ali tu si dijete Domovine i sav život tu si svoj na svomu!

 

Malkica Dugeč, 13. 2. 2019.