Platiše naprijed – ustaše stoj!

Pupovac je mogao otići u Kanadu kod popa Đujića…

„Novosti“ su „politički tjednik Srba u Hrvatskoj“. Izlaze od prosinca 1999., odmah nakon smrti Predsjednika Tuđmana. Izdavač je SNV (Srpsko narodno vijeće), a platiša (tvorba imenice ista kao, primjerice, i kod „pristati“, „ustati“…) je Državni proračun RH, znači porezni – svi obveznici u RH. Uključivo i etničke i političke Hrvate, ako takvih uopće ima u Hrvatskoj – gledajući sa srbijanske strane. Tko ti porezni obveznici bili da bili SNV „Novosti“ su jedini politički tjednik s „nacionalnom pokrivenošću“ kojega financiraju „ustaše“, zaje… sam se – oprostite, platiše. Platiše naprijed, „ustaše“ stoj! Njih se vadi iz ormara, ropotarnice strašila prema potrebama. Kao u komunizmu – zatrebaju li Srbijanci, Srbi, u novije vrijeme čak i muslimani, a emocionalni Bošnjaci, antinacistički nacisti, antifašistički fašisti, boljševici rodne revolucije (napisao bih „rodne ustaše“ da mi nisu ukinuli i samu imenicu) takva eto narodna fronta – van s „ustašama“. I ne biste vjerovali koliko je tu ludilo po srijedi, osim ostaloga, „ustašama“, strašilima ustaša prvenstveno propagandno tuku se suvremene, današnje,„ustaše“. Izmišljene doduše, nacrtane k'o da su žive i marširaju tu pokraj vas.

Medijine i ine, hologramske ustaše uvijek nekako ustanu. Nema toga, mislim na Zemljici sa čim bi ih čovjek usporedio. Osim možda s bićima iz nekih drugih dimenzija, ali koja se javljaju isključivo noću. Najčešće po šumama i gorama, po poljima i livadama, na kraj sela… Vilenjacima, vilama, vješticama, „bijelim ženama“, vampirima. Sigurno ste čuli za pojavu, uglavnom neobjašnjivu, krugova u žitu, najčešća je u V. Britaniji, gdje su i duhovi najčešći – sigurno utabale „ustaše“, a vjerojatno su i tamošnji duhovi nekako povezani s istima (poveznica, recimo, Bleiburg). Nevolja je u tome što to nikako ne mogu biti ni ustaše ni „ustaše“, jer oni se u suvremenosti javljaju isključivo danju i po gradovima – urbane su to „ustaše“. Postoje i mjesta (gradovi) gdje se najučestalije javljaju, već desetljećima i duže.

Mjesto najveće koncentracije i (svako)dnevne) pojave „ustaša“ je Beograd, gdje nikada ustaše nisu ni kročile. Čudno, tamo gdje ih nikada nije bilo, najčešće se „javljaju“. Valjda stoga što ih tamo i najčešće zazivaju. Vražje li „ujdurme“. Šumadinci, Moravci, Mačvani, oni iz Istočne Srbije, Vranja, Niša… nikada ih nisu sreli, teško da znaju „što to jest“, ali koliko ih već desetljećima plaše srbijanski mediji i politika sigurno ih se više boje i od crne vlaške magije. Pojava se iz Beograda širi, zrakasto prema zapadu, danas prema Banjoj Luci, a zatim Zagrebu i dalje po ( ijeloj) Hrvatskoj.

SNV i "Novosti" –  ropotarnica hologramskih ustaša

Glavno skladište, ropotarnica, u kojom se skladište „ustaše“ u Zagrebu se nalazi u SNV-u i njegovim „Novostima“. Pridružena su još kod antifafa (antifašistčki fašisti) i antinana (antinacistički nacisti) poneko kod rodnih revolucionara. A jedno je i na Iblerovom trgu, kod SDP-a, čije ključeve drži Stazić, jerbo su ih „malo“ prethodnici pobili, mislim „ustaša“. Ovi bijedni slijednici KPJ komunista boljševika i komunista kominternovaca potpune su neznalice, ili lašci, kako im volja, pa ne znaju, ili se prave, kako su njihovi prethodnici bili prve, komunističke – ustaše, daleko prije ustaša. Rušili su (direktiva!), nastojali, pa i terorističkim činima, Kraljevinu (SHS i Jugoslaviju). Danas se eto odriču svoje ustaške (komunističke) prošlosti.

Malo po malo i stigosmo do  NV „Novosti“. Za njih pišu uređuju i lovicu proračunsku beru (naj?)viđeniji manjinski rodni (gender) ideološki, možda i Srbi, iz „odavde“ (bolje ju ni ne spominjati): Ivica Đikić, Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Marinko Čulić, Hrvoje Šimičević, Sinan Gudžević, Tomislav Jakić, Tena Erceg, Igor Lasić, Boris Rašeta, Saša Kosanović, Bojan Munjin, Milan Gavrović… (slučajni izbor iz zadnjeg broja). Lijepo li lijepa naša lovica gori, pa isparava, pa… a sve zarad, ha, „bratstva i jedinstva“ i razrade kako upokojiti još preostale „ustaše“. Kažu na srbijanskom TV Pinku kod Sarape, o čemu niže, kako ih „ovdje“ ima još najmanje, „preko pedeset posto“. Rekao bih: slaba, niska procjena, za jedne SNV Novosti jer kad se dodaju hologramske ustaše, koje kreira i Milorad Pupovac, i ohoho ih je više. Zato se i odande i odavde traži – deustašizacija Hrvatske. Ta je inače davno, davno i vrlo temeljito, totalitarno i totalno provedena. Trećina ustaša i domobrana je skupa s civilima, ženama i djecom pobijena (Boričevac, Zrin, Tezno, Barbarin rov, Gračani, dvorište Pedagoške gimnazije u Zagrebu, Križni put u svim smjerovima čak do Bitolja….). Trećina je protjerana, bježala kasnije godinama, posebno još poslije 1971. Treća trećina je, značajan broj nakon dugogodišnjih zatvora, stavila „jezik za zube“ i obavijena šutnjom pod stalnom prijetnjom ucjene i uvijek nove i nove osvete, najčešće za ništa (nalik ovoj iz SNV „Novosti“) dok se manji njezin dio komunistički „pokrstio“, ali ni oni nisu „mirno spavali“. Onaj tko danas traži „deustašizaciju“ Hrvatske“ u različitim formama, „rast desnice“, prevelika uloga branitelja, opaki hosovci, „prvo bijelo polje“, prevelika uloga Crkve… traži to isto, ali sada tko zna za koju već generaciju „ustaša“, ili, Hrvata, svejedno jer za takve tražitelje to su sinonimi.

Prije nego dođem do prave teme, naime teksta „ Ruža ustaška“, („Novosti“, 31. 5. 2019.) oko koje se vrtim, s maskom, u strahu od mentalnog trovanja „Novostima“ evo nešto o njima. Odavno tvrdim (a što vrijeme teče to mi sve više daje za pravo) SNV Novosti se u potpunosti rade, pišu, djeluju… kao i srbijanski mediji od ranih osamdesetih pa do ranih devedesetih čija je glavna funkcija bila priprema srbijanske agresije po bivšoj Jugoslaviji s ciljem stvaranja velike Srbije. I bogme je bila po tzv. SAO krajini blizu pet godina – em proširena, em etnički očišćena. Čista k'o suza. Razlika SNV „Novosti“ i tadašnjih srbijanskih medija je u tome što je njih financirao srbijanski proračun, tržište, a nešto se i po bivšoj Jugi ukralo (upad u devizni sustav primjerice) dok ove sami plaćamo da nam crtaju najprije „ustaše“ a zatim, blago rečeno, nove balvane kao oblik „deustašizacije“. I tada je tako počelo: Najprije „ustaše“, pa balvani, p … Ovoga puta smo sami svoji i, njihovi – balvani.

Hoće li Pupovac prognati Ružu Tomašić?

Ne bih se na ovo šovinističko-udbaško smeće ni osvrtao, ali nakon što sam na srbijanskoj TV Pink nabasao na Pupovca nisam više imao kamo, stjeran sam u kut. Tamo je telefonom, valjda iz Zagreba, gostovao Milorad Pupovac u finom društvu novinara Sarape (koji je to, blago ću, balvan!), saokrajinskog udbaša Save Štrpca i nekog Diklića na temu: čerečenje Ruže Tomašić i Hrvatske kao „ustaške države“. Možda se ni nakon toga ne bih osvrtao da Milorad Pupovac u takvom društvu i na takvoj televiziji nije na fini način, pupavački, najavio pokušaj oduzimanja, sprječavanja konzumiranja mandata, Ruže Tomašić u Europskom parlamentu, čime su se ostala trojica također naveliko bavila. Netko tko sjedi u Hrvatskom (državnom) saboru gdje je, bez obzira kako, izabran, i sudjeluje u vlasti svekolikoj borit će se za oduzimanje mandata nekome koga su birači u RH izabrali! E pa što je previše, previše je.

Sad o Ruži Tomašić. Ona je kao završena pučkoškolka sedamdesetih otišla, iselila se u Kanadu. Kud baš sedamdesetih, kako baš nakon sloma Hrvatskog proljeća kad su i desetci tisuća Hrvata napuštali domovinu? Otišla se s perspektivom da se nikad ne vrati. Ponavljam: Nikad. Što se tamo, na Sjevernom polu skoro, slikala u nekakvoj uniformi, pa bila to i ustaške mladeži, kao mlada politički neiskusna djevojka, kao, strašno je važno. Vidimo Udbi je bilo, za neke slične stvari je skidala glave, druge samo slikala, a slike vječno čuvala. Sad ih je, 2019. „doturila“ „Novostima“, samo ne znam je li iz Beograda ili iz Zagreba. I umjesto makar nakon tih silnih godina da glavno pitanje (i) za „Novosti“ bude zašto je Ruža, i desetci tisuća drugih, moralo sedamdesetih godina otići iz Hrvatske, njima je jedino bitno u čemu se, skoro na Sjevernom polu prije više od trideset godina, slikala. Mogle su se „Novosti“ pitati zašto iz Hrvatske tada nisu otišli Tomislav Jakić, Milan Gavrović, Marinko Čulić i još neki. Zašto iz nje nije otišao Milorad Pupovac recimo do svoga zemljaka popa Đujića, a mogao je, stariji je od Ruže. Ah, „ljevičar“ je, moš mislit' toliko, koliko i njegova stranka u rangu „ljevičarstva“ Miloševićeva SPS-a iz devedesetih.

Mogao bih još dodati, primjerice, kako se Ruža nije smjela slikati ni prije tridesetak godina, a prvi svećenik Srbijanske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, mitropolit Porfirije, smije i danas (jučer) pjevati ode popu Đujiću, valjda i njegovom buretu. Informirajte se što je to „Đujićevo bure“ jer izgleda kad se takvo, okovano, bure gurne niz Dinaru, od toga se „na Dinari sjaji“. Ne ću više, previše je i ovo, odjednom, a ostalo ako bude trebalo. Nego ne ćemo valjda dopustiti da Ružu netko, pa makar bio i Milorad Pupovac, po drugi puta protjera iz Hrvatske. Tek: deustašizacija, a prije nje medijska hologramska i ina ustašizacija Hrvatske doći će na naplatu, i već je došla – HDZ-a.

Mato Dretvić Filakov