Bez tri boda s Mađarima ništa od plasmana

Bandić zna kako zauzeti medijski prostor

• Nakon što je Izvršni odbor Hrvatskoga nogometnog saveza donio odluku da se kvalifikacijska utakmica za Euro 2020. između Hrvatske i Mađarske 10. listopada odigra u Splitu, odmah su se oglasili u Hajduku izjavom kako nemaju nikakvih službenih informacija o toj odluci, da nisu ništa dobili, te da su za tu vijest doznali iz medija. Uskoro se oglasio i oporavljeni splitski i HDZ-ov gradonačelnik Andro Krstulović Opara i ponovio Hajdukovo "iznenađenje" i za odluku da se igra u Splitu optužio predsjednika HNS-a Davora Šukera. Još je dodao da se nikada ne će suprotstaviti odlukama nogometnog kluba Hajduka. U Hajduku ne žele mir i reprezentaciju koja spaja. Višegodišnje zazivanje iz Splita da reprezentacija igra utakmice na Poljudu je također najobičnija demagogija, nešto slično kao kada Muslimani-Bošnjaci i Srbi pravoslavci iz BiH govore da žele u Europsku uniju. Pozivanje reprezentacije u Split je najobičniji izgovor i sredstvo za nastavljanje širenja mržnje prema Zagrebu, Dinamu i Zdravku Mamiću. Na taj način u Hajduku još uvijek uspijevaju sakriti svoj neuspjeh na terenu, svoje zakulisne radnje u poslovanju i nastavljaju širiti orjunaške ideje preko udruge Naš Hajduk, Torcide i Slobodne Dalmacije. Svi se oni zalažu da Hajduk bude i ispred grada Splita i države Hrvatske i zato u pregovorima s HNS-om postavljaju uvjete koji nemaju nikakve veze s reprezentacijom, već samo s Hajdukom. Time Split želi i dalje ostati jedini grad na svijetu koji nešto uvjetuje vlastitoj reprezentaciji iz svojih ne samo sebičnih klubaških interesa.

• Kada smo kod nogometne reprezentacije i poraza od Tunisa u Varaždinu, treba podsjetiti kako smo brojno malen narod, da se nalazimo u fazi odlaska klasnih igrača, te da nam je svaki bod u kvalifikacijama jako važan. Činjenica je da igramo slabo, nema ideje u igri, izbornik loše postavlja taktiku i prijeti nam neuspjeh u kvalifikacijama. I sada još dolazi ova nepotrebna trakavica oko igranja s Mađarima u Splitu. To nije najpametnija odluka. Nitko ne može garantirati da ne će biti nereda na Poljudu. A bez ta tri boda s Mađarima, teško je da ćemo se plasirati na EP.

• Milan Bandić je najprije napao ministarku Blaženku Divjak zbog kriminala, nepotizma i rada protiv interesa hrvatskoga školstva i hrvatske znanosti. Poslije napada uslijedila je najava prikupljanja potpisa za smjenu zloglasne ministarke iz orjunaškoga HNS-a. Ipak nema potpisa u Saboru, jer u njemu se nalazi većina zastupnika kojima hrvatski interesi nisu primarni, pa Bandić ne može skupiti dovoljan broj potpisa za njezinu smjenu. No, iako ne će biti glasanja u Saboru o smjeni ministarke, Bandić može biti zadovoljan jer je u svome naumu uspio uvjeriti hrvatsku javnost da je HNS-ova ministarka grobar hrvatskoga školstva, a i ponovio je da je HNS trgovačka stranka koja zarađuje na našoj djeci i preko tableta. I kao što je Bandić rekao, loptica je prebačena na stranu Andreja Plenkovića koji je glavni krivac što nam najvažnije ministarstvo vode ljudi iz stranke koja nikada nije željela Hrvatsku.

• Milan Bandić zna kako zauzeti medijski prostor. Ako treba, on (is)koristi i konje. Kljusad, kako sam kaže. Da Mile nije potaknuo opravdano pitanje preseljenja konja s hipodroma na Kajzerici ne bismo znali da bogati Hrvati desetljećima, njih 146, koriste staje i trkalište za svoje četveronožne ljubimce. I sve gotovo za badava. Zato ovaj puta treba Bandiću čestitati na ovome hrabrom potezu. Isto kao što je prije nekoliko godina probio Galjufovu ulicu na Vlašku i time privremeno uznemirio one Zagrepčane koji su u svibnju 1945. na razne načine došli do kuća i stanova u samome središtu Zagreba. I desetljećima uživali u miru i blaženstvu usred metropole.

• Nakon brojnih afera policijskih dužnosnika oglasio se "ledeni" prvi pandur u Hrvata, Davor Božinović, i izjavio: »Policija se odlučno bori protiv korupcije, ne štedi nikoga«. Mislite li da mu netko vjeruje? Ne! Pa ni on sam. Budući je policija samo odraz cjelokupnoga stanja u državi. Lošega.

• Kako je i najavljeno, stvarna šefica Živoga zida, Vladimira Palfi, aktivirala je svoj zastupnički mandat. Branimir Bunjac odlazi u povijest, a Vladimira će za koji dan nekoga drugoga poslati u Sabor kao svoju zamjenu. I nastavlja se farsa.

• U Ljubljani se ne daju. Nikako da prebole cijelu Savudrijsku valu. Zov širenja na hrvatsku štetu jači je od fraze »dobrosusjedski odnosi«. Ponovno su tužili Hrvatsku. Ovoga puta Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu (njem. Straβburg), koji je od 1945. pod francuskom jurisdikcijom, tužili su Hrvatsku zbog tražbine "stare" Ljubljanske banke. I prije je Slovenija tužila Hrvatsku na ovome sudu i sud u Strasbourgu 2015. proglasio se nemjerodavnim za razmatranje tužbe Ljubljanske banke protiv Hrvatske u predmetu tražbina stare Ljubljanske banke. Sud u Strasbourgu tada je u obrazloženju naveo kako je riječ o slovenskoj državnoj banci. Kako se od onda nije ništa promijenilo, za očekivati je isti pravorijek ovoga suda. Osim suda u Elzasu, za 8. srpnja zakazana je rasprava o tužbi Slovenije protiv Hrvatske zbog arbitraže na sudu Europske unije u Luxembourgu, glavnom gradu vojvodstva Luksemburg. Kako su sudovi produžena ruka svake vlasti, sada ćemo još jednom imati priliku vidjeti kako će bruxelleski birokrati odlučiti. Na štetu Hrvatske ili u korist Slovenije. Ovo će biti još jedno testiranje i statusa Andreja Plenkovića u Uniji.

• U istočnim dijelovima Njemačke, području nekadašnje komunističke Njemačke Demokratske Republike, drastično je pao broj stanovnika i taj negativni trend se nastavlja. »Na istoku Njemačke živi onoliko ljudi koliko ih je živjelo na početku XX. stoljeća, dok na zapadu broj stanovnika konstantno raste«, rekao je autor studije povijesno-ekonomske studije instituta Ifo Felix Rösel. Godine 1905. na području nekadašnje Zapadne Njemačke živjelo je oko 32 milijuna stanovnika a u istočnom dijelu oko 13 milijuna. Danas na zapadu živi 68,7 milijuna, dok na istoku živi gotovo isti broj Nijemaca – 13,9 milijuna. »Trend sve veće razlike u broju stanovnika se nije zaustavio ni nekoliko mjeseci uoči 30. godišnjice njemačkog ujedinjenja«, dodao je Rösel. Nijemci se čude, a nema razloga za čuđenje. U zemljama u kojima je bio komunistički sustav ovo je očekivano. Pad stanovnika zabilježen je u svim bivšim europskim socijalističkim državama, a ponajviše u Rusiji i Ukrajini, koje su od raspada SSSR-a početkom devedesetih godina prošloga stoljeća izgubile više od 20 posto stanovnika. Taj komunistički karcinom i dalje razara Hrvate i Hrvatsku. I kada tomu dodamo prvu i drugu Jugoslaviju, dva svjetska rata, Bleiburg i Križni put i nije čudno da je jednaki broj Hrvata živio u hrvatskim zemljama 1910. kao i danas. Sve je jako slično kao i u istočnoj Njemačkoj.   

Felix Rösel

• Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) odlučilo je Nagradu "Fabijan Šovagović" ne dodijeliti na jugoslavenskom Puljskom festivalu, nego na festivalu u Vukovaru. Ova odluka DHFR-a odjeknula je kao bomba i podsjetila nas kako ipak nije sve gotovo. Kako još uvijek u Hrvatskoj ima ljudi koji su u stanju očuvati dignitet hrvatske kulture, a time i dignitet hrvatskoga filma. To što je DHFR u obrazloženju svoje ispravne odluke napomenuo kako su ju donijeli »i u dogovoru s obitelji Šovagović«, dodatno nam govori kako nije sve izgubljeno. "DHFR već dugo upozorava na nezadovoljavajući odnos Puljskog filmskog festivala prema hrvatskim filmskim autorima, stvarateljima i profesionalcima. Umjesto da bude mjesto okupljanja hrvatskih filmskih profesionalaca, mjesto razmjene i razgovora o problemima, planovima i razvoju hrvatske kinematografije te njezine stručne valorizacije u europskom i svjetskom kontekstu, Puljski filmski festival je, unatoč izdašnom proračunu, slabo organizirana priredba čije vodstvo ne razumije svoju ulogu u životu hrvatskoga filma", ističu redatelji u priopćenju. Nagradu "Fabijan Šovagović"  ove je godine osvojila filmska i kazališna glumica Inge Appelt, pa će se na dodjeli prikazati kratki kolaž film s insertima iz filmova u kojima je ostvarila svoje najpoznatije uloge, u režiji Jasne Zastavniković i proizvedenog u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom. Ima nekih koje je »začudila« ova odluka. Prije sviju začudila je drugu jugo-ministarku, Ninu Obuljen Kořinek. »Malo nas je začudila reakcija DHFR-a, pogotovo zato što nije bilo nikakvih signala s njihove strane da s nečime nisu zadovoljni, no vjerujem da će se u dijalogu sve riješiti«. Nju je »začudila«? Da ne bi! Ali ne da se podržavateljica Hrvoja Hribara i njegove dobro nam znane vladavine u HAVC-u pa dodaje nekoliko jugo-fraza: "Pulski filmski festival je nacionalni, najveći festival na kojem se prikazuju i nagrađuju hrvatski filmovi. Mislim da se dobro razvija, raste broj filmova, ima stabilnu publiku, a određene prijepore koji su se pojavili između vodstva festivala i Društva redatelja treba rješavati dijalogom". Čudim se kako nije rekla »jugoslavenski filmski festival«. Misli da ne znamo da je Puljski festival i dalje jugoslavenski festival na kojem se, kao i u nedalekim Brijunima, krčme hrvatske kune hrvatskih poreznih obveznika i prikazuju i nagrađuju filmovi niske vrijednosti u kojima se blati sve što je hrvatsko i domoljubno.

Osim Društva hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatsko društvo filmskih kritičara (HDFK) objavilo je na svojim stranicama pismo ravnateljici Puljskog filmskog festivala Gordani Restović, u kojemu ju je obavijestilo da je i njegovo članstvo odlučilo kalendarski i lokacijski izmjestiti dodjelu nagrade Oktavijan za dugometražni igrani film s njihova festivala. Filmskim kritičarima smeta i to što su njihovi članovi obezvrijeđeni i zanemareni, zbog čega se iz godine u godinu njihov broj smanjuje na festivalu, a i onemogućeni su da sudjeluju u izboru rangliste filmova, bez obzira o kojim se filmovima radi. Dodaju i da se kritičarske nagrade diljem svijeta u pravilu dodjeljuju krajem ili početkom godine jer za temeljne smjernice uzimaju kalendarski okvir i činjenicu da su filmovi unutar tog okvira bili prikazivani u kinima. Iz tih razloga u HDFK-u su odlučili da se nagrada Oktavijan za dugometražni igrani film više ne dodjeljuje u okviru Puljskog filmskog festivala. I nagrada "Vedran Šamanović" za inovativan pristup u bilo kojoj grani filmske umjetnosti ne će se dodijeliti u Puli zbog nezadovoljstva programskim kriterijima umjetničkog ravnateljstva festivala. To je odluka osnivača nagrade Društva hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatskoga filmskog saveza, Hrvatskoga društva filmskih djelatnika i Hrvatskoga društva filmskih kritičara. Ime desetoga laureata nagrade utemeljene 2010. bit će objavljeno 21. lipnja na svečanoj dodjeli u okviru Festivala mediteranskog festivala u Splitu.

• Brojni oporbeni političari priželjkuju odlazak Andreja Plenkovića u Bruxelles na neku od visokih dužnosti u Europskoj uniji. Moram ih, međutim, ražalostiti, jer će premijer Plenković odraditi mandat do kraja te potom odvesti HDZ u novu pobjedu na parlamentarnim izborima! – poručio je predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru Branko Bačić, odgovorivši tako na sitna podmetanja Hrvoja Zekanovića o Plenkovićevu „skorašnjem odlasku“. Plenkoviću najmanje treba da ga Bačić brani.

• Od godine 2010. godine 4. lipnja Mađarska obilježava »nacionalnu povezanost« podsjećajući se na 1920. kada je Mađarima nametnut Trianonski ugovor, zbog kojega je Mađarska postala »okrnjena država«. Trianonski čimbenik je još uvijek značajan, jer su od tada Mađari »ranjena nacija«, kako je istaknuo mađarski predsjednik vlade Viktor Orbán. Ove godine Mađari su na twitteru pokazali zemljovid na kojem  se vidi što su sve Mađari izgubili 1920., a izgubili su Bačku i Banat (Vojvodina), Erdelj (rum. Transilvanija), Žitni otok (južna Slovačka), dio Bukovine (zapadna Ukrajina), Gradišće (današnja zapadna Austrija), Međimurje i južna Baranja (Hrvatska), Prekomurje (današnja Slovenija), što je jako uzbudilo naše zapadne susjede. Hrvate poslovično ne.

• U kosovskom mjestu Novo Brdo, istočno od Prištine, njemačka država pomaže u obnovi stare povijesne katoličke katedrale prije dolaska Osmanlija. Radi se o „raznolikom kulturnom i religioznom naslijeđu Kosova”, kako je rekao njemački veleposlanik u Prištini Christian Heldt. Katolička crkva izgrađena je u XIV. stoljeću i kroz tešku povijest imala je transformacije, uključujući pokušaj da se pretvori u džamiju, bez obzira što je ova katedrala prvenstveno izgrađena kao katolička crkva smještena u neposrednoj blizini srednjovjekovne novobrdske tvrđave. Na razvoj Novoga Brda, u kojem se u obližnjem rudniku živjeli doseljeni Nijemci Sasi i Hrvati trgovci iz Dubrovnika, utjecali su Hrvati iz Dubrovnika, Venecija, ali i Židovi. U to vrijeme za katedralu se govorilo – saška crkva. Veleposlanik Heldt u Prištinu je došao nakon službovanja u Vatikanu. Nakon završetka restauracije katedrale Novo Brdo, uz njemačkoga veleposlanika, Novo Brdo je posjetio i kosovski predsjednik vlade Ramush Haradinaj, koji je i sam katolik.

Marijan Majstorović