Nije pobjegao od pravde, već od pravosuđa

Da smo normalna država, onda bi krivci za Uljanik bili kažnjeni, a Zdravko Mamić bi za uspjehe Dinama i reprezentacije bio nagrađen

 

 

OTVORENO PISMO

Predsjednici države;

Predsjedniku Vlade RH;

Ministarstvu pravosuđa RH;

Ministarstvu znanosti i obrazovanja;

Državnom uredu za šport;

Hrvatskom olimpijskom odboru…

 

Hrvatskom odavna ne vlada politika nego vješto kamuflirana skupina. Nije bitno je li ona politička, stranačka ili je naprosto manijakalna. Kad takva skupina ne bi postojala Zdravko Mamić bio bi dočekan zajedno s reprezentacijom ovjenčan slavom i zaslugama za uspjeh našeg nogometa, na SP-u u Moskvi i GNK „Dinama“ u Zagrebu. Nije li baš on svojim nastojanjima održao HNS i GNK Dinamo unatoč bestijalnim napadima i uvrjedama koje su stizale s tribina stadiona, od strane medija i ulice a posebno za mandata ministra Željka Jovanovića? Ovako kako je, kukavičje jaje Željka Jovanovića, zloslutnog UEFA-inog denuncijanta Stefanovića, anonimnih crtača svastike na poljudskom stadionu, uz harangu vođenu u ime isušivanja nogometne močvare nije se, zahvaljujući Zdravku Mamiću, realiziralo u gnijezdu SDP-a nego u gnijezdu Vlade HDZ-a Republike Hrvatske.

Kad pravosuđe za zločinačko udruživanje osudi najzaslužniju osobu za sve što je prolazio naš nogomet u razdobljima od Slavena Bilića, Igora Štimca, Nike Kovača, Ante Čačića pa sve do Zlatka Dalića, onda se zadržava samo na liku kojeg je nagradila Božica Fortuna srebrom na SP-u u Moskvi (2018.) za koje ništa manje zasluge ne pripadaju svim našim izbornicima i, naravno, jednako napadanom Davoru Šukeru. Da smo normalna država onda bi krivci za Uljanik i upropašteno gospodarstvo odgovarali, a Zdravko Mamić bi za uspjehe GNK „Dinamo“ i reprezentaciju bio nagrađen iznosom zbog kojeg je optužen! Zar je moguće da nitko nije izračunao vrijednost ostvarenja našeg nogometa, ne samo od SP-u u Rusiji, nego ukupno u športu koji, uzgred rečeno, ne ovisi o proračunu Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

 

Nogomet je, a osobito GNK „Dinamo“, ostvario baš sve što službena politika uz medijsku hajku u cijelom razdoblju vladavine SDP-a svojim harangiranjem nije uspjela. Zahvaljujući Zdravku Mamiću nije se uspjelo srušiti Davora Šukera i Izvršni odbor s kojim su ostvareni plasmani na SP u Brazilu (2014.) i na EP u Poljskoj (2016.) uz zavidni devizni konto nagradnog fonda UEFA i FIFA organiziranosti da bi na SP-u (2018.) reprezentacija odigrala finalnu utakmicu osvojivši srebro. Svi koji su godinama pokušavali onemogućiti reprezentaciju i koji su na SP u Moskvi očekivali neuspjeh ostali su bez riječi. Mediji koje imamo niti su hvalili, niti su kudili nego su priznali uspjeh. Naprosto su bili prisiljeni priznati uspjeh kako bi izbjegli odgovornost za svoj medijski poraz.

 

Nije u pitanju samo nogomet nego i cjelokupni obrazovni resor koji od vremena, kad je bio ministar prof. dr. sc Vladimir Strugar, ni jedna Vlada nije imala kompetentnog ministra. Pa tko je to i s kakvim je kompetencijama nastupio Željko Jovanović? U športu je, o kojem pojma nema, nogometnu organiziranost, inače bolje osmišljenu od ministarstva na čijem je bio čelu, proglasio močvarom, koju valja isušiti, a obrazovni sustav povjerio Borisu Jokiću kojemu je obrazovna reforma bila eksperimentalni i ekshibicijski poligon u kojem je jedino uspio ostvariti  sudar Gutenbergove s digitalnom galaksijom koja nije bila u stanju „progutati“ ili elektronički ovladati programskim sadržajima pisanih nastavnih predmeta u kojima je ministrica Blaženka Divjak što?  Stručnjakinja za matematiku, informatiku a možda i kibernetiku ili za struke koje nemaju veze sa činjenicom da Hrvatska ne stagnira zbog nedostatka obrazovanja nego odgoja. Naši učenici na međunarodnim natjecanjima osvajaju brojne nagrade u predmetima matematike, govorništva pa sve do informatike i nisu ništa slabije ili lošije obrazovani od učenika država članica EU-a, ali su za razliku od njih neodgojeni i svojim odrastanjem u školi, (grosso modo), završavaju je kao simulanti, prevaranti, markiranti, prepisivači, manipulatori i općenito su jedino vjerodostojni kad proslavljaju svoju navodnu „zrelost“ u završnim razredima srednjeg obrazovanja demonstrirajući sve što im je omogućilo školovanje bez elementarnog odgoja discipline reda, rada i odgovornosti!

 

Više je nego očito, da je tek danas došlo sve na naplatu samostalnoj, neovisnoj državi Hrvatskoj koja je, prije negoli je postala članica EU-a, prodala banke, tiskane medije, riješila se Plive, kapitala i postrojenja  Prvomajske i drugih giganata gospodarstva, ali i zlatnih rezervi i taman kad se mislilo da je prodajom INA-e Mađarima mogao biti kraj nesmiljene lopovštine pokazalo se da su s brodogradilištem Uljanik potopljene milijarde na računima Pule, Istre i Države s tisućama nezaposlenih uz neizvršene obveze i poslovično dugovanje koje će platiti tko? Naravno građani i država!

 

Unatoč bogatoj praksi i lošem iskustvu poslovanja naših ekonomista ili države s najviše diplomiranih stručnjaka s najtraljavijim gospodarstvom i s najviše diplomiranih pravnika, kako se to lijepo kaže, sa suspektnim pravosuđem, baš je ono osudom Zdravka Mamića udarilo čavao u lijes nacionalne pravde. Osudom Zdravka Mamića za »zločinačko udruživanje« prikazana je bijeda pravosuđa koje ni jednog trenutka nije uzelo u obzir okolnosti u kojima je funkcionirao klub GNK „Dinamo“ i reprezentacija koju su činili igrači koji su najviše, zahvaljujući Zdravku Mamiću, zasijali na nogometnom nebu međunarodnog i domaćeg nogometa. Zar je osuđen zato što je godinama odolijevao medijskom i političkom pritisku  ostvarujući uspjehe, a s njima i financijsku neovisnost o proračuna grada i države? Zar je moguće da nitko nije uzeo u obzir činjenice nego, oslonjeni na slabost čitateljske memorije, zaboravili su na svu silu neargumentiranih napisa koje su lansirali naši ili navodno naši mediji o nogometu kao… hajde da ne citiramo bez misaone zagovornike nogometa s podrškom masa naših tribina s kojih su vrijeđanjem, bakljama, parolama i neredima uništavali sve što im nije pružalo otpor. Pa i dan današnji dio pisaca, pitaj Boga čijih medija, progone i ocrnjuju Zdravka Mamića kao osobu pobjeglu od pravde umjesto od pravosuđa kakvo imamo. Na žalost tu svoju lajavu i opaku angažiranost nisu pokazali kad je valjalo otkriti pisce svastike na poljudskom stadionu što nije bila samo zločinačka gesta nego relevantan smisao nacionalne veleizdaje. Ni dan današnji nisam siguran da se istragom ne bi moglo doznati tko je, u punom smislu te riječi, veleizdajnik nacionalnih interesa?

 

Samo je Zdravko Mamić politički, financijski i na svaki način neovisan, postao smetnja svim vladama svojom dominacijom, a s njom i u svakoj neuspješnoj i nesposobnoj politici koja umjesto da se bavi gospodarstvom ratovala je ostacima, davno optužene i potrošene prošlosti Drugog svjetskog rata u kojem dominiraju teme partizana i ustaša, hrvatskog grba sa crvenim i bijelim poljima i raspravama o akronimu ZDS protiv kojeg su najgrlatiji često oni koji su iz svojih potleušica uselili u židovske stanove. Ocrnjen od medija sumnjivih vlasnika i onih što Hrvatsku vode iz sjene politike ostataka bivše države kojoj Hrvatska nije željena i koju bi uređivali prema svojim zamislima razni jovanovići, pupovci, stazići i njima slični zagovornici države kakva njima valja, a ne Hrvatskoj kakva je ili kakva bi valjalo da jest. Ništa joj ne vrijedi što se uspješno obranila od agresije, ali ne i od agresivnog i dobro organiziranog ološa države od koje se ne uspijeva niti se zna braniti. Samo je Zdravko Mamić postao opasan državi o kojoj nije ovisio i koji je zbog toga bio i ostao zaslužan što se jedini održao i neupitno stao u obranu, još do jučer, jednako proganjanog Davora Šukera i ocrnjenog i omalovažavanog IO HNS-a!¹

 

Novinama koje traju samo jedan dan moguće je ubiti muhu i čovjeka baš onako kako su sustavno ubijale Zdravka Mamića. Nešto je trulo u državi Danskoj više od sto godina ponavlja Shakespearov Hamlet na pozornicama svijeta i, naravno, odgovor je u obiteljskom zlu. Postavljamo pitanje: je li uistinu nešto trulo u nacionalnoj državi Hrvatskoj u njenom obiteljskom zlu kad osobu, neupitno zaslužnu, za sjaj nogometnih zvijezda na športskom nebu svijeta otuđeni mediji i pitaj Boga čije pravosuđe osuđuje osobu što godinama plovi Scilama neuređenog gospodarstva i Haribdama pravosuđa države kojoj jedino uspijeva uništi sve ono što je u njoj vrijedno.

 

Zdravko Mamić nije samo problem našeg nogometa; on je vjerna slika s najvišom rezolucijom države u kojoj živimo baveći se političkim strankama, ustašama i partizanima umjesto politikom gospodarstva jedne prelijepe i bogate države kojom, to je očito, upravljaju političari koji djeluju kao da se s narodom zezaju i kad misle ozbiljno. Tko god misli da je osuđivanjem Zdravka Mamića kažnjen krivac za zlouporabu položaja i ovlasti u najvećoj je zabludi. Kažnjena je i onemogućena osoba za rad kojemu nitko, ne da nije dorastao nego, nije ni na tragu vizije i sposobnosti kojom vlada nogometnim tržištem. Zar nije od Dinama napravio respektabilnu instituciju, a darovitim igračima otvorio tržište u kojem iz Dinama svaki igrač ima  minimalno 20 d0 30 posto višu tržišnu cijenu ako dolazi iz GNK „Dinamo“! Zar to uistinu valja uništiti da bi bio zadovoljan neki lokalni manje vrijedan, ali vrlo ambiciozan, konkurent koji ne prepoznaje svoju nesposobnost nego Zdravka Mamića kao smetnju.

 

Bilješka:

 

1. Sjetimo se što se sve negativno pisalo o Davoru Šukeru i općenito o nogometu?

 

Željko Mataja