Počasni doktorat Esther Gitman

Na proslavi Dana Sveučilišta u Splitu počasne doktorate primili Esther Gitman za promicanje istine o bl. Stepincu i Ludwig Steindorff

 

 

Dan Sveučilišta u Splitu svečano se proslavio u petak, 14. lipnja 2019. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu Split. U sklopu programa dodijeljene su nagrade i priznanja. Počasni doktorati dodijeljeni su dr. sc. Esther Gitman (KBF), prof. dr. sc. Ludwigu Steindorffu (FILF), prof. dr. sc. Igoru Rudanu (MF) i prof. dr. sc. Ivanu Đikiću (MF). Također, akademik Davorin Rudolf, akademik Dinko Kovačić, prof. emeritus Zvonko Rumboldt, prof. dr. sc. Jakov Miličić, akademik Nenad Cambj i prof.dr.sc. don Slavko Kovačić dobitnici su plaketa, a posebnu rektorovu zahvalu akademik Zvonko Kusić i prof. dr. sc. Dragan Primorac. Zahvale su dodijeljene i bivšim rektorima Sveučilišta u Splitu.

Odlukom Senata Sveučilišta u Splitu, a na prijedlog Odsjeka za povijest i Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Splitu, dodijeljen je  počasni doktorat Sveučilišta u Splitu  njemačkom povjesničaru prof. dr. sc. Ludwigu Steindorffu koji je 1981.godine doktorirao na Hrvatskoj povijesti. Osim što je svoja znanja o Hrvatskoj stekao za vrijeme studija u Zagrebu, stekao ih je i baveći se već gotovo trideset godina raznim aspektima hrvatske povijesti, od srednjega vijeka do Hrvatskog proljeća, te je napisao i cijenjenu sintezu pod nazivom Povijesti Hrvatske. Od srednjeg vijeka do danas.

 

Prof. dr. sc. Ludwig Steindorff rođen je u Hamburgu 1952. godine. Diplomirao je slavistiku, germanistiku i povijesne znanosti na Sveučilištu u Heidelbergu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu specijalizirao je povijest jugoistočne Europe te na Sveučilištu u Hamburgu 1981. godine obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Die politische Geschichte der dalmatinischen Städte im 12. Jahrhundert(Politička povijest dalmatinskih gradova u 12. stoljeću). Od 1981. do 1991. godine znanstveni je suradnik Odsjeka za istočnoeuropsku povijest na Sveučilištu u Münsteru (Westfälischen Wilhelms-Universität), gdje je 1991. godine i habilitirao (s temom o oblicima kršćanske brige za pokojnike u staroj Rusiji) te stekao zvanja docenta i izvanrednog profesora (1997.). Od 2000. godine redoviti je profesor i pročelnik Odsjeka za istočnoeuropsku povijest na Sveučilištu u Kielu (Christian-Albrechts-Universität). Kao gostujući profesor predavao je na sveučilištima u Zagrebu, Budimpešti, Düsseldorfu, Wuppertalu i Kölnu. Od 2009. godine istovremeno je znanstveni koordinator obrazovne ustanove Schleswig-Holsteinische Universitäts-Gesellschaft. Od 2006. godine je stalni kielski zastupnik u Udruženju filozofskih fakulteta u Njemačkoj. Od 2003. do 2009. godine Ludwig Steindorff bio je predsjednik Udruženja povjesničarki i povjesničara Istočne Europe (Verband der Osteuropahistorikerinnen und -historiker) sa sjedištem u Erlangenu. Bavi se starijom i novijom poviješću Rusije, poviješću srednjovjekovnih gradova jugoistočne Europe, njezinim nacionalnim i vjerskim identitetima od 19. stoljeća, kao i odnosima crkve i države u socijalističkom razdoblju. Od sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća u središtu je njegovog istraživačkog interesa prostor jugoistočne i srednjoistočne Europe, s osobitim obzirom na Hrvatsku. Godine 1982. u suradnji s Radom Mihaljčićem objavio je korpus ranosrednjovjekovnih kamenih natpisa ondašnje Jugoslavije koji sadrže prozopografske podatke (Glossar zur frühmittelalterlichen Geschichte im östlichen Europa, Beiheft 2: Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Ende des 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts, Franz Steiner Verlag, Wiesbaden). Taj je svezak 1986. godine u koautorstvu s Vojislavom Đurićem, Annom Tsitouridou i Athanasiosom Fourlasom nadopunjen sličnim korpusom s natpisima sa fresaka i mozaika na cijelom Balkanskom poluotoku (Glossar zur frühmittelalterlichen Geschichte im östlichen Europa. Beiheft 4: Namentragende Inschriften auf Fresken und Mosaiken auf der Balkanhalbinsel vom 7. bis zum 13. Jahrhundert, Franz Steiner Verlag, Wiesbaden.

 

Uz doktorsku disertaciju koja je objavljena 1984. godine, iz njegovih medijevističkih radova o hrvatskom srednjovjekovlju valja izdvojiti rasprave o privilegijima gradu Ninu, hagiografiji (Bl. Ivan Trogirski), mongolskoj invaziji u Europu, slobodnim kraljevskim gradovima (Zagreb), tzv. saboru na Duvanjskom polju, formiranju komunalnih gradova na istočnom Jadranu (Split, Šibenik, Hvar, Korčula), okrunjenih 1984. godine monografijom Die dalmatinischen Städte im 12. Jahrhundert. Studien zu ihrer politischen Stellung und gesellschaftlichen Entwicklung (Dalmatinski gradovi u 12. stoljeću. Studije o njihovu političkom položaju i društvenom razvitku, Böhlau, Köln–Wien) te o gradskim statutima. Autor je, nadalje, sinteze hrvatske prošlosti Povijest Hrvatske. Od srednjeg vijeka do danas, napisane i objavljene izvorno na njemačkom jeziku (Kroatien. Vom Mittelalter bis zur Gegenwart, Pustet, Regensburg, 2001.), a koja je proteklih godina doživjela više dopunjenih izdanja, na više jezika: prvi je objavljen umjereno revidirani i prošireni hrvatski prijevod (Povijest Hrvatske. Od srednjeg vijeka do danas, Jesenski i Turk – Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2006.); zatim je u seriji Ost- und Südosteuropa. Geschichte der Länder und Völker tiskano drugo izdanje neznatno prerađenog njemačkog izvornika (Kroatien. Vom Mittelalter bis zur Gegenwart, Pustet, Regensburg, 2007.) koje je odmah potom, donekle izmijenjeno i dopunjeno, prevedeno na talijanski jezik (Croazia. Storia nazionale e vocazione europea, pogovor Egidio Ivetić, Beit, Trieste, 2008.). U pripremi je novo, prošireno i dopunjeno, hrvatsko izdanje knjige. Ona predstavlja kvalitativni vrh onih povijesnih monografija koje na sažet i informativan način pružaju cjelovitu predodžbu o hrvatskoj povijesti inozemnom čitatelju. Skrupuloznost i studioznost autora, u sprezi s izvanrednom upućenošću u hrvatsku povijesnu materiju, a u sretnoj kombinaciji s metodološkim iskustvom brušenim godinama istraživanja i nastavnoga rada, rezultirali su dosad nesumnjivo najboljim kratkim pregledom hrvatske povijesti.

 

Ludwig Steindorff dobitnik je nagrade Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku povjesnicu za 2015. godinu koja se dodjeljuje inozemnim povjesničarima za vrhunska ostvarenja na području povijesne znanosti koja su pridonijela njezinu razvoju i ugledu Hrvatske u inozemstvu. Profesoru Steindorffu nagrada je uručena na Petom kongresu hrvatskih povjesničara u Zadru. Prilikom 65. rođendana, kolege, suradnici i prijatelji posvetili su Ludwigu Steindorffu svečani zbornik radova:Religionsgeschichtliche Studien zum östlichen Europa. Festschrift für Ludwig Steindorff zum 65. Geburtstag, ed. M. Thomsen, Franz Steiner Verlag, Stuttgart, 2017. (Quellen und Studien zur Geschichte des östlichen Europa, Bd. 85) u kojemu su sudjelovali i hrvatski povjesničari.

 

Osim što je kao gostujući profesor predavao u Zagrebu, L. Steindorff još je kao student boravio na studijskom boravku u Zagrebu prikupljajući – pod nadzorom Nade Klaić, najvažnije hrvatske medievistkinje druge polovine 20. stoljeća – građu za svoju disertaciju o dalmatinskim gradovima u 12. stoljeću, naknadno pretočenu u knjigu Die dalmatinischen Städte im 12. Jahrhundert. Ta je knjiga bila objavljena u prestižnoj i uglednoj seriji urbane povijesti izdavača Böhlau Verlag i Instituta za komparativnu povijest gradova u Münsteru. Ona je do danas ostala najvažnijim historiografskim tekstom o povijesti hrvatskih zemalja u 12. stoljeću uopće. Steindorff je u novije vrijeme naročito aktivno surađivao sa Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu, točnije njegovim Odsjekom za povijest: sudjelovao je izlaganjem i bio jedan od urednika zbornika: Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo. Povodom 700. obljetnice. Zbornik radova sa međunarodnoga znanstvenog skupa održanog od 24. do 25. rujna 2012. godine u Splitu (ur. Željko Radić, Marko Trogrlić, Massimo Meccarelli, Ludwig Steindorff), Književni krug – Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta – Pravni fakultet, Split, 2015.

 

Prijedlog, Sveučilištu u Splitu, za dodjelu počasnoga doktorata dr. sc. Estheri Gitman podnijeli su Katolički bogoslovni fakultet u Splitu kao nositelj zahtjeva, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu i Sveučilišni odjel zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu. Počasni doktorat dodjeljuje se zbog iznimnih zasluga za doprinos u znanstvenomu proučavanju hrvatske povijesti te za promicanje istine o ulozi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca u spašavanju Židova i pripadnika drugih naroda, što je uzdigla na svjetsku razinu.

 

„Kada jedan znanstvenik poput dr. Gitman pristupi našem važnom povijesnom događaju u slučaju Alojzija Stepinca, znanstveno, bez predrasuda i istinoljubivo onda to ima težinu. Sva naša istraživanja na jednu stranu, a ovo vaše jest stvarno vrijedno pažnje jer izlazi iz okvira jezika i naših granica. Kada te otkrije istina to je dobitak za svih i opće dobro“, rekao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Istaknuo je da su nam potrebni mostovi na ovom području, a da je dr. Gitman stup tih mostova koje možemo graditi međusobno. „Nema puno ljudi koji su se u tom vremenu tako izložili i branili načela dostojanstva svake osobe i obrane svakog čovjeka kao kardinal Stepinac. On zaslužuje titulu čovjeka pravednika, ali i kategoriju sveca. Da je po tom polju sve išlo glatko on bi ostao neprimijećen i ograničen samo na ovo naše područje i dio naših ljudi, a ovako će svi čuti i otkriti njegovu veličinu, ljudskost i duhovnost. Uvjeren sam da će on postati svetac ne samo naše domovinske Crkve nego i svecem čitavog svijeta“, zaključio je nadbiskup i zahvalio dr. Gitman na svemu što je do sada učinila i što će učiniti.

 

Esther Gitman rođena je 1939. godine u Sarajevu. U vihoru ratnih stradanja nakratko se s obitelji preselila u Izrael, pa u Kanadu i odatle 1972. u SAD, gdje je bila uspješna gospodarstvenica. Dr. sc. Esther Gitman je povjesničarka i sociologinja te je apsolvirala krivično pravo. Široj javnosti poznata je po istraživanju hrvatsko-židovske povijesti o čemu je 1999. godine objavila disertaciju: Spašavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1942.-1945., skrenuvši svjetsku pozornost na tako važnu temu.

 

Poseban predmet njezina istraživanja je istina o radu blaženoga kardinala Alojzija Stepinca i njegovoj pomoći Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata. Njezin rad je prepoznat od najvišega vrha državne vlasti u Republici Hrvatskoj, Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, koja je dr. sc. Esther Gitman odlikovala Redom kneza Branimira s ogrlicom „za osobite zasluge stečene istraživanjem, dokumentiranjem i promicanjem istine o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća te produbljivanju razumijevanja između hrvatskog i židovskog naroda.“ Također je od Hrvatskoga katoličkog sveučilišta primila medalju za posebne zasluge u širenju istine o blaženomu kardinalu Alojziju Stepincu.

 

Osim spomenute disertacije, s aspekta povijesne znanosti, napose suvremene hrvatske crkvene povijesti, svoje znanstveno-istraživačko djelovanje dr. sc. Esther Gitman pretočila je u svoje dvije knjige: Kad hrabrost prevlada: Spašavanje i preživljavanje Židova u NDH 1941.-1945., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2012. te Alojzije Stepinac: Pillar of Human Rights, Hrvatsko katoličko sveučilište/Kršćanska sadašnjost, 2019. godine. Dr. sc. Esther Gitman, kao znanstvenica, krenula je objektivno i pravedno, istinoljubivo i nepristrano u prosudbi istraživati neistraženo.

 

„Odabrala sam krenuti neistraženim područjem spašavanja Židova u NDH unutar šireg konteksta povijesti holokausta, ne samo zato što sam jedna od onih koji su preživjeli holokaust, nego zato što su me rezultati mog istraživanja uvjerili da spašavanje i preživljavanje tisuća Židova u vrlo neprijateljskom okružju i pod složenim uvjetima pokazuju nama i budućim naraštajima da se diktatori poput Hitlera, Mussolinija, Pavelića, Nedića i Tita, kao i njihove promašene filozofije, mogu pobijediti. Moj cilj nije umanjiti ulogu koju su ustaše imale u uništenju 75% hrvatskih i bosanskih Židova. Umjesto toga želim osporiti raširenu percepciju nekih povjesničara, među njima i dvojice Izraelaca, te srbijanskog režima, da je sve hrvatsko stanovništvo tada i sada krivo za zločine koje su počinili ustaše.

 

Stepinčevi tužitelji ne spominju da je Stepinac, za razliku od mnogih drugih, odlikovan u Prvom svjetskom ratu i da su 150.000 Hrvata bili partizani, uključujući članove Stepinčeve obitelji. Moram priznati da mi tijekom svih ovih godina istraživanja ostaju na pameti dva pitanja: Kako bih se ja bila ponašala pod ugnjetavačkim režimom? Bih li ja imala hrabrosti koju je pokazala moja majka koja je ostavila za sobom dom i obitelj i pobjegla samo s jednom misli na pameti, da spasi mene? Bih li ja imala hrabrost nadbiskupa Stepinca i tisuća spasilaca da izložim opasnosti svoj život i život svoje obitelji? Nemam odgovore na ova pitanja, ali znam da su njihovi životi i njihova djela promijenili stvari i da trebaju biti vodilja nama i budućim naraštajima. Neka nadbiskup Stepinac bude proglašen svecem, što on već jest! Spasio je svoju Crkvu, svoj narod i mnoge od nas.“

 

Dr. sc. Esther Gitman je pojasnila da ne bih htjela da mi zapamtimo Stepinca kao osobu u nekom balonu, već da si osvijestimo da je on sve činio za vrijeme rata kad je dio njegovog naroda uzeo teoriju i filozofiju Hitlera koji je govorio da se Židovski narod mora izbrisati s cijelog svijeta. „On je prvih mjesec dana bio sretan jer je mislio da će konačno imati slobodnu državu, ali je nakon toga vidio da je Pavelić dio filozofije koja nije dobra za hrvatski narod. Hrvati su se borili godinama da budu slobodni, a kada su nacisti došli oni su tu slobodu uništili. Njegova ljubav prema hrvatskom narodu nije imala granice. U tom kontekstu moramo promatrati Stepinca“, naglasila je i dodala da je kardinal zagovarao da ne postoje rase tj. da ima samo jedna, a to je Božja. „On je svoj narod volio i zato je izašao sa snagom da promjeni tu ideologiju koja nije bila humana. On je htio da njegov narod bude samo na strani istine i znao je da će zbog lošeg ponašanja onih koji su prionuli uz pogubne ideologije hrvatski narod patiti još mnogo godina, što se pokazalo istinitim. Postoji stigma i tu stigmu moramo promijeniti. Kada u tome uspijemo Stepinac će biti jako sretan sa svojim narodom“, zaključila je.

Povjesničarka Esther Gitman je rekla da počasni doktorat za nju znači da je ispunila sve svoje dužnosti, poručivši da „Alojzije Stepinac zaslužuje svu ljubav i poštovanje“.

 

Nives Matijević