Petrogradski susret Kosora i Gorkog 1936.

Maksim: Nijemci su vrlo kulturan i human narod

Do velebne pojave Miroslava Gavrana naš najprevođeniji i najčitaniji pisac ne bijaše nit Krleža nit Zagorka već Josip Kosor koji je ostvario meteorsku karijeru djelom "Požar strasti" (pisana u Beču 1910., objavljena 1912.), djelom koje začudo rafinirani, svestrani duh i genijalni kritičar Matoš nije razumio, valjda i zbog ekspresionizma i rudimentarnosti nalik ratnim krokijima (brzim skicama) F. Goye. Veliko to djelo naslutilo je strahote bratoubilačkih europskih ratova i kulturocida; neronovski požar ratnog ludila je i portret dvojice susjednih naroda, Ilarije i Rigalin slliče na hrvatsko-srpski spor; djelo je to vizionarskoga instinkta.

Josip Kosor

Pa i komunizam i fašizam su zla koje je rodio Veliki brat. Razgovor s Maksimom Gorkim odvija se u siječnju 1916. u petrogradskom domu slavnoga Rusa. Sjetiti se ovdje možemo i razgovora Supilova sa Sazonovim i Ivana Očaka i rusko-hrvatskih sveza. "Gorki je visok, u čizmama, jednostavno obučen u tamnom odijelu, sa spuštenim slavenskim brkom (imadijaše li Džugašvili podignut  azijski brk?, op. T.T.), slomljen u grudima, zaokružen u leđima – a oči su mu sivograhoraste s odrazima i odsjevima ponora iskustva i u tim očima sjaji i pliva neslomiva velika slavenska duša. Lice patničko, izorano brazdama, čelo posuto gustom kosom s mrežom brazda… čitava fizionomija prepuna zadržavane, spremne ljudske samilosti, mekoće i poniranja. Tip sveslavenski." Po Kosoru Gorki je odslik gorostasne ruske zemlje.

Kosor mu prepričava hrvatske prilike i ispovijeda svoju jugoslavensku ideju. Gorki je rekao: "Vi ste puno ugroženi susjedima, nu vi ste (južni Slaveni, op. T.T.) jedna rasa… Dobiju li saveznici (Zapad, op. T.T.) rat i vi uskrsnete, ako Vas ne zaslijepi moć i opije požuda i zločin za parama, vi možete postati sila sa kojom će Europa računati i svijet će se diviti novom, svježem duhu u umjetnosti i ružičastoj mladosti rase… Da, da, samo ako vas inferiorne strasti ne opiju i vi se ne utopite u njima. Ja (Kosor, op. T.T.) se stresah od neke ledene jeze."

(Tko poznaje nastanak srpske države toliko nalik Pruskoj i tradicije Karađorđevića mogao je pogoditi što će značiti Balkanizacija, op. T.T.) Gorki upita Kosora o Meštroviću, te o domaćoj književnosti, na što mu ovaj raspreda o divnim talentima koje hara bijeda i tuberkuloza. Na upit kako se literati slažu međusobno odgovara Kosor "mnogi i mnogi samo zato jedan drugoga ne uguši ili toljagom ne zatuče jer se boji tamnice, vješala i jer je pasivna kukavica, kao što su obično loši poete bohemi, beskarakteri i papirolisci". Usporediti je s Kosorom Matoševe "Dragi naši savremenici" i "Polemički i drugi spisi". Ovdje podsjećam i na brutalna ubojstva jugopolicije nad Šufflayem, Pilarom, napad na Budaka i umorstvo Radića! Zavist je uopće jedno od pera u stroju koji pokreće ljudski inferno, kaže Gorki Kosoru.

Kosor se obraća Gorkome: "Vi ste iznijeli… čovjeka koji strada. Vi ste pokazali novu, novovjeku samilost prema čovjeku ako rijetko tko prije Vas (valjda i Isus i Budha?, op. T.T.). Vi ste probudili ne samo ruskoga beskućnika i božjaka iz crnih elemenata materijalne i duševne propasti (i Staljina?, op. T.T.), nego ste trgli iz praponora sviju stradanja božjake svih zemalja…, cio globus kojim je doprlo slovo novog ljudskog evanđelja grmi od krvavoga požarnoga svjetla, što suklja iz baklje koju planetom nosi poslanik ljudski Maksim Gorki." Uh, kada ovakvi šišmiši od misli postoje u glavi velikih humanista i umjetnika što je tek bilo u glavama proletera, seljaka i činovnika? (op. T.T.).

Gorki odgovara: "Osipe Nikolajeviču (Kosor je (J)osip, otac mu je Nikola.)… ja sam morao da istupim za čovjeka. Čovjek, to najmisterioznije sjeme i remek djelo kozmosa (kako to gordo zvuči, op. T.T.) napušten je i zaokružen Saharom i Sibirom vječnim…" Gorki se opire raskošnim hvalospjevima Kosorovim i kaže "neljza, neljza, nemojte… ja sam samo opisao ono što sam čuo, vidio, opipao i proživio u trpkosti i gorčini bola, stradanja i života. I vjerujte mi u Rusiji ima sva sila (puno) Gorkih…" Gorki nastavlja spominjući stihijski čarobnu Dalmaciju "da, da patos za čovjeka, za bol, za stradanje, za umjetnost skoro najljepši su čovjekovi osjećaji i uvijek vode ka kreiranju i reformi umjetnosti, socijalnoga života i ljudskih problema" (tolstojevci su to, op. T.T.).

Gorki pita Kosora "kakva je Vaša vjera u čovjeka našega doba koji je počam od prašumskoga gorile (Darwin, op. T.T.) učinio takav zamašan, kulturni i civilizacijski progres. Neki crni pesimisti tvrde da se čovjek psihički, dobrotom duše, boljim kvalitetama duše nije ni za atom pomakao na solarnom planu, da je prabeštija u njemu postala još krvavija, proždrljivija i autodestruktivnija, što najbolje svjedoči ovaj monstrumski rat… Nijemci su vrlo kulturan i human narod (divili ste se vi Nietzscheu Gorki i Kosor, kaj ne? op. T.T-), nu ipak usporedo sa njihovom kulturom teče stravična linija bestijalne okrutnosti (pričaju o bojnim otrovima dalje, ne spominju naivci kako je rat izbio i zašto). Kroz te postupke (uporaba bojnih otrova, op. T.T.) Njemačka je već izgubila rat i ostat će prokleta po Gorkome (Istočni grijeh, op. T.T.). Gorki se umah okomio na Brite (Englezi, op. T.T.) psujući ih, "Briti, Briti, Briti! Čudno je to i ledeno kako su neke rase dozlaboga besmrtno neiscrpive u perfidiji i podvali… vidite, Briti su naučili cio svijet, osobito Europu kako treba voditi politiku, i sad je cio svijet vodi po njihovoj metodi: istodobno laži, maži, podvaljuj, grabi, mori i Bogu se moli. Jednom rukom drži za vrat, drugom zarini nož u leđa i prevraćaj oči pobožno prema nebesima. Da ti odobre zločin žali ptice i pse i dijeli crkvama u dobrotvorne svrhe. A za najmanji zločin sa pojedincem u tamnicu ili na vješala. Vi znate da je engleski kazneni zakon vješao čovjeka za ukradenu kozu. Uopće, Vi ste valjda primijetili da su velevlasti uzele privilegij i apsoluciju po kojima su svi veliki zločini: osvajanje tuđih zemalja, grabež i umorstvo milijuna nekažnjivi čini koji se proslavljuju i veličaju kao veliko djelo."

Ovo što kaže Gorki imamo od Biblije do Voltairea (Candid npr.) i odnosi se na sve ljude i epohe, ali je činjenica da Francuzi i Englezi rade stvari sa stilom kao otmjene mace La Fotntainove, dok su Nijemci izravni mesari kao dobermani i buldozi. Dalje će drug Gorki: "Nu sad dolazi novi Čovjek koji stavlja na odgovornost sve, i maloga i velikoga i pojedinca i masu milijuna, okrunjene kao i zavraćene glave… jeste li zapazili (J)osipe Nikolajeviću (Kosore, op. T.T.) da u bitnosti nema ni dobrih ni zlih ljudi, da su svi ljudi isto, i da svi trebaju kuratora, i oni samo ono što iz njih izmijese reformatori, jake volje i majstori čovječanstva i mistične sugestije ili hipnoze (opasna misao, ljudi mase kao termiti stvaraju kuratore Staljine i Hitlere, op. T.T.). Osim naročitih rasnih mana koje je teško potanko opisati, imam (Gorki o Latinima, na upit Kosorov) isto mišljenje kao o Britima. To su rase prepune sebe i nemaju smisla za samozataju ili požrtvovnost. U stanju su, osobito Talijani da Vas prodaju za zdjelu makarona… njima nedostaje azurno, kozmičko samopromatranje što ga imamo mi Rusi (koliko su Staljin i Lenjin poslali intelektualaca u Sibir da azurno samopromatraju lopatu, maglu i snijeg, op. T.T.). Nacije se po Gorkome ne iskupljuju za svoje zločine genijima, jer su geniji iznad nacija i često ih preziru zbog krvološtva. O Rusima Gorki kaže da u stepi "žive fizički u blatu kao svinje. Rusi su podli, lažni, neprestano koketiraju sa Bogom licemjerski i varaju ga… Uopće žive u transu neke vječne laži i obmane… naša su (ljudska, op. T.T.) čula (osjetila) tragično ograničena i nepoznati elementi zavijaju za nama i krvare čežnjom realizacije… Rusi su Mrtve duše Gogoljeve, Raskoljnik(ov) Dostojevskoga i braća Karamazovi, i Smerdjakov (taj je pravi komunist, op. T.T.) i otac Smerdjakov (Aleksej Fjodorovič? op. T.T.).

U razmjeru između gnjusa, inferiorne materije u njima (Rusima) i kozmičkog Mt. Everesta njihove duše puca, lomi se i vrtloži u pranapor jedna stravična dubina… vječna psiha, kozmički radio… eto, to su Vam Rusi, Rusi mogu što nijedna nacija inače ne može." Rusija može uzeti na sebe žrtve koje nijedna nacija davljena egoizmom ne može (i tuđe žrtve, i bezumne žrtve, op. T.T.). Rus je hazarder u bolu i davanju sebe, rasipnik kao i sama priroda.. .može podnijeti više od drugih uz svoju janjeću volju. Rus može umrijeti za druge sto puta na križu i jednoć će Rusija uskoro biti uskrsno janje čovječanstva, da ga otkupi… Zato on (Rus, op. T.T.) preuzima epohalnu zadaću na sebe i mesijansko poslanstvo da svekoliko čovječanstvo spasi od grabeža, zločina, bratoubojstva i da zatuče u čovjeku roba i civiliziranu, pokvarenu, perverznu skotinu" (dobar je ruski humor, ili je to bajka, op. T.T.). Europa i cijeli globus bit će iznenađeni novim mesijom. Mi smo za to došli i dolazimo da preobrazimo čovjeka, mi smo došli da spiritualiziramo čovječanstvo (nemojte molim Vas najslađi druže Gorki, op. T.T.).

Josip Kosor, Autobiografski i memoarski tekstovi, Ex libris, Zagreb, 2013., priredio: Ivica Matičević, urednik: Dubravko Jelčić (Lapad, seoce kraj Dubrovnika, kolovoz 1936.)

Teo Trostmann