Antisemitizam, boljševizam i judaizam (4)

"Židovski put" prema komunizmu

 

 

Moritz Rappaport u svojoj knjizi iz 1919., Sozialismus, Revolution und Judenfrage (Socijalizam, Revolucija i Židovsko pitanje), uzdiže Lava Trockog kao «osnivača svjetske revolucije» i potvrđuje da je Kurt Eisner bio taj koji je «pokrenuo» revoluciju u Münchenu.30 U nastavku iznosi – općenito – mišljenje da su Židovi bili «pokretačka sila» revolucije, budući da je mnoge od njih «unutarnji poriv» nagnao da se «okrenu socijalizmu».31 Taj unutarnji poriv – kako ćemo potanje vidjeti kasnije – potekao je iz beznađa mnogih židova suočenih s antisemitizmom koji ih je kinjio. Nadali su se da će «lijek»32 protiv rečenog očaja i beznađa dobiti od kozmopolitskog, antikršćanskog i marksističkog socijalizma. Zbog toga je Leopold Trepper, koji je postao vođa «Crvenog orkestra», mogao reći kratku poruku: «Postao sam komunist jer sam židov”.33

Na nikakav način nisu samo antisemiti bili ti koji su samtrali da je nešto posebno spektakularna ta uloga revolucionara u Rusiji, Berlinu, Beču i Budimpešti. U srpnju 1919., Eugen Hoeflich, koji je u pogodnom trenutku emigrirao u Palestinu, napisao je u časopisu Esra koju je izdavao Viši židovski školski savjet u Beču: "Židov boljševik ne želi zapaliti Europu da bi si napunio džepove. Na to ga nagoni najčišća ideja koja je po svojim posljedicama tragična grješka; posljedica je masovne psihoze izazvane ratom."34

Joseph Pogany

 

Takova obveza židovske manjine osokolila je u čitavom svijetu jedan «novi» antisemitizam, posebno otrovan i smrtonosan. Moritz Rappaport je govorio 1919. o tomu: "Židovi ne čine dobro da se previše stavljaju u prve redove revolucije. Izaziva strah da bi se moglo tardicionalno stanovništvo . . . okrenuti protiv Židova na prijeteći način."35

Neskrivena vodeća uloga židovskih revolucionara privukla je također pozornost osoba koje nisu osumnjičene za antisemitizam. Tako je engleski diplomat Kidston 5. prosinca 1918. očitovao svoj dojam da «Židovi čine kralježnicu (backbone) boljševizma".36 I američki je predsjednik Woodrow Wilson istakao 17. svibnja 1919., za vrijeme Pariških mirovnih pregovora da mu se čini da «židovi upravljaju boljševizmom» (lead by jews).37

Za kraj se može navesti primjedba nekadašnjeg predsjenika talijanske vlade, Francesca Nittija: "Svi se čude da u boljševizmu ima tako puno Židova i ovo je, za reakcionarni tisak, jedan novi motiv za bojkot i antisemitizam. Zaboravilo se na antisemitizam i na pogrome u Rusiji?"38

 

Antikomunizam i antisemitizam

 

Židovska buržoazija, već asimilirana, i židovski vjernici, isto kao i velika većina kršćana vidjeli su u međunarodnom revolucionarnom boljševizmu – i ktomu anticrkvenom – egzistencijalnu opasnost. Zbog toga treba voditi računa da se ne pridaje preveliku težinu etničkim kriterijima, vraćajući ih unatrag pod dojmom onoga što se dogodilo poslije, ili barem treba uzimati te kriterije iznimno. Godine 1992. Ronnie Landau je točno istakao u knjizi Nazi Holocaust da je «temeljna podjela» (fundamental divide) u njemačkoj politici bila izazvana ne kroz mržnju prema Židovima, nego kroz strah i mržnju prema radikalnim socijalistima.39

 

Ovo također objašnjava činjenicu koju je spomenuo marksist Wolfgang Abendroth kada izvješćuje kako su njegovi drugovi s koledža u Frankfurtu, koji su potjecali iz višeg sloja židovske buržoazije i premda su osuđivali ubojstvo političara Waltera  Rathenaua, ipak otvoreno odobravali da su komunisti Karl Liebknecht i Rosa Luxemburg bili «likvidirani».40 Na židove komuniste pala je mržnja uvećana antisemitizmom. Franz Kafka je pisao, odnoseći se na na jedno predavanje koje je slušao u jednom restoranu 1920. godine: «Židovima komunistima i socijalistima ne će se oprostiti ništa; umočit će ih se u juhu i isjecakt će ih se s pečenjem".41

Premda je velika većina Židova odbacivala politički teror, štoviše i ubojstva «klasnih neprijatelja» – postupke koji je odobrio boljševizam i koji su utjelovljeni u osobama poput, na primjer, Lea Trockog42 – ipak je kršćanski svijet puno puta odgovorio na boljševičku prijetnju s jednim općenitim antisemitizmom. Kaizer Vilim II., nakon što je pročitao članke o boljševizmu početkom 1918. , reagirao je spontanim komentarima poput: «Dovraga, ti lopovi židovski» ili «Neotesani Židovi!»"43 Godine 1989. i Geoffrey Alderman, u svojem eseju o britanskom antisemitizmu, također je došao do zaključka da je u toj zemlji antisemitizam procvjetao kao «posljedica straha od boljševizma ".44

 

I ne kao zadnje, o toj uzajamno fatalnoj akciji svjedoči knjiga The International Jew (Međunarodno židovstvo) američkog industrijalca Henryja Forda, objavljena 1920. godine. Isto tako Protokoli cionskih mudraca su dijeljeni u američkoj vojski kroz organizaciju MID – Military Intelligence Division)45, i samo su u USA Protokoli dosegli nakladu od 500.000 primjeraka.46 Očevidno je da su zamisli i strahovi oblikovani u ovim pamfletima našli odjek u glavama mnogih sjevernoameričkih građana i kršćana. Bestseller  Henryja Forda, preveden na 16 jezika, je na općenit način optuživao Židove kao "svjetske boljševike" i vjerovao je da može detektirati "potpuno židovski žig u Crvenoj Rusiji». Kralj autoindustrije žigosao je Židove da su bili «u znatnoj mjeri pokretači revolucija», posebno u Njemačkoj i Mađarskoj gdje je Bela Kun izgradio «boljševičku autokraciju».47

 

Bilješke:

 

(Svršetak u sljedećem broju)

 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)