Bošnjački zatvor za Hrvate

Najgrublja muslimansko-bošnjačka otimačina domovine Hrvatima i Srbima

Diljem federacijskih prostora, koji jedino još uvijek imaju neke male ostatke nekadašnje Bosne i Hercegovine, napose na onim dijelovima koje je uspjela obraniti i očuvati vojna snaga hrvatskog naroda, Hrvatsko Vijeće Obrane, prvo aprilski šaljivo bošnjačka strana obilježava Dan grada Sarajeva. Kao što se u predizbornim kampanjama diljem slobodnog svijeta čuje laž političara, tako i na svim bošnjačkim obilježavanjima bilo kojeg datuma iz perioda građansko vjerskog beha sukoba za teritorij, ali i iz daljnje beha prošlosti koju Bošnjaci iz dana u dan krivotvore, čuje nepodnošljiva laž o tom vremenu, i o onima koji su to vrijeme stvarali i ostavili svojim nasljednicima za uspomenu i slavljenje.

A kako je tih muslimansko-bošnjačkih dana iz tog vremena toliko puno da ne mogu stati u jednu kalendarsku godinu, među kojima su i datumi obilježavanja i smrti ratnih zločinaca, Bosna i Hercegovina uistinu živi na, i od, laži. Laž je postala vezivno tkivo bošnjačkih vjerski i političkih radikalista, i hrana zavedenog i gladnog bošnjačkog naroda. Pisani i elektronički mediji  pod čvrsto radikalnoj ruci bošnjačkih vlastodržaca natječu se u pisanju laži o građansko vjerskom sukobu, koji je muslimanska strana isplanirala u Islamskoj deklaraciji, i započela brutalnim ubojstvom srpskog svata, te proširila udarcem noža u leđa hrvatskom narodu.

O toj istini, koja je temelj svega kasnijeg zbivanja na beha područjima, i među beha narodima, ne da bošnjačka strana piše i priznaje, već je iz temelja ruši i svim materijalima pokušava zatrpati u zaborav. Svaki dan, u danu i na nekoliko različitih mjesta, bošnjačka strana nešto obilježava iz vremena građansko vjerskog beha sukoba. No najviše memoira pobjede nad neprijateljima, a ti neprijatelji Bošnjaka i BiH su beha Hrvati i beha Srbi, Turci, mdžahedini, vehabije, Arapi i islamisti svih kalibara, bošnjački su heroji, oni dobivaju svoje entitete, uređuju beha društvo kako će se oblačiti, kada će moliti, sa kim će komunicirati i u takvom ozračju se spremaju za novi ili početak novog rata.

Nazivati Hrvate i Srbe neprijateljima Bosne i Hercegovine, znači i bošnjačko nepriznavanje hrvatsko srpske suverenosti i konstitutivnosti ta dva naroda u njihovim nacionalnim i vjerskim identitetima. To je najgrublja muslimansko-bošnjačka otimačina domovine Bosne i Hercegovine Hrvatima i Srbima. Obilježavati pobjede nad narodima sa kojima dijele zajednicu, nije samo bošnjačko priznanje da se u Bosni i Hercegovini  vodio građansko vjerski rat za teritorij, već i znak daljnje bošnjačke agresije na nebošnjake. I stoga su te bošnjačke obljetnice ispunjene enormnom količinom laži, izmišljotina i pljuvanja po hrvatskom i srpskom narodu.

Dovoljno je prisjetiti se samo bošnjačkog obilježavanja Dana grada Sarajeva, 6. travnja 2019. i govora Bošnjaka na toj ceremoniji. Uz to što se u samom zelenom skupu vidjelo etnički i vjerski čisto muslimansko Sarajevo, koje je po toj slici kopija Teherana, ili bilo kojeg drugog grada u muslimanskim zemljama, čula se i ona stalno ponavljana bošnjačka laž. Naime, gradonačelnik Bošnjak, jer drugi narodnosti i nema u Sarajevu, izjavljuje u tako etnički čistom bošnjačkom i vjerski muslimanskom gradu: „Sarajevo je bilo i ostaje multietnički grad". Pored toga što svaka laž izaziva zebnju, ova bošnjačka tu zebnju omekšava smijehom, jer poznavatelj slike sadašnjosti beha gradova koje je  „branila i obranila" muslimanska ABiH kojoj je bio vrhovni zapovjednik ratni zločinac Alija Izetbegović, zna da je Sarajevo danas najislamskiji grad u Europi, i da su iz nj Srbi morali i svoje mrtve iznijeti, a Hrvati ga sa najvećim poniženjem napustiti.

I kad njegov prvi čovjek kaže: „Sarajevo nastavlja da bude grad različitosti, ali i grad u kojem se svi međusobno uvažavaju i poštuju. Ključna rečenica je da mi u Sarajevu ne živimo jedni pored drugih, nego jedni sa drugima" tada je to vrhunac licemjera i laži okupatora. Budući da je i najmanja laž govor mržnje prema drugom, ova bošnjačka o Sarajevu je i više od toga, mržnja nad mržnjom. Ona ima sve ratne karakteristike, s porukom prognanim nemuslimanima, ne vraćajte se, mi, Bošnjaci  ne možemo i ne ćemo živjeti sa vama čak ni u susjedstvu. Svaki naš život sa vama nevjernicima izdaja je naše borbe za čistu muslimansku BiH, po usuzima Islamske deklaracije, koju nam naš babo ostavio u amanet, kao što je i BiH ostavio u amanet Turcima. Sarajevski gradonačelnik Skaka ipak je kazao jednu veliku istinu „…u Sarajevu ne živimo jedni pokraj drugih…" jer u tom gradu je i nemoguće živjeti jedni pokraj drugih budući da pokraj Bošnjaka koji su ga okupirali na svim poljima i nema nikakvih drugih.

Ako je u Sarajevu nemoguć život beha razlika jedni pokraj drugi, a očito je nemoguć, iz grada su se morali izmijestiti čak i mrtvi nemuslimani, na kojim zasadama izgraditi taj suživot na razini cijele BiH. U slojevitim nacionalnim i vjerskim zajednicama kakva je i BiH suživot, kao jamca njene opstojnosti, mora graditi brojniji narod, u beha slučaju, Bošnjaci. A kako je BiH u svemu specifična, zagonetna, i izdata upravo od Bošnjaka njenom najkrvavijem okupatoru, i u ovom pravilu izgradnje složenih zajednica zemlja je iznevjerena, izdata upravo od onih koji su dužni da je grade i čuvaju od Muslimana. Ako brojnijem narodu nije do gradnje suživota u BiH, a očito da nije, zašto onda Svjetska zajednica sudjeluje u držanju nemuslimana, u prvom redu Hrvata kao deteritorijaliziranog naroda u bošnjačkom sužanjstvu u europskom Guantanamo. U vremenu polaganog zatvaranja tog zloglasnog zatvora vrijeme je, zadaća je Svjetske zajednice da zatvori i taj bošnjački zatvor za Hrvate u Bosni i Hercegovini, i pusti ih na zaslužnu slobodu u njihovu zajedničku kuću, koja se zove Hrvatska Republika Herceg Bosna.

Vinko Đotlo