Hrvatski Fokus
Znanost

Dražen Podravec i zaštita okoliša

Vrijedna knjiga vrijednoga Virovca

 
 
Dražen Podravec: Moj zeleni zavičaj – O ekologiji i ekološkom odgoju i obrazovanju u Virju, Virje, 2019. (Pokrovitelj izdanja: Braća hrvatskoga zmaja)
Više od 30 godina mukotrpnoga rada na promicanju, razvoju i usađivanju ekološke svijesti i znanja u generacije virovskih đaka, mještana i društvenih struktura Virja, i šire Lijepe naše, utkao je mr. sc. Dražen Podravec u svoju najnoviju knjigu, koja je na dan Planeta zemlje 5. lipnja o. g. predstavljena u njegovu Virju. Recenzenti ove iznimno značajne i po mnogo čemu specifične knjige su akademik Dragutin Feletar i prof. dr. sc. Hrvoje Petrić. Iznimno značajne jer teško je naći knjigu/priručnik/malu enciklopediju o ekološkoj znanosti i primjeni u praksi njenih postulata – o ona je sve to, na primjeru jedne relativno male društvene zajednice. Specifičnoj po tomu što je autor, u svom ekološko-pedagoškom radu, najbolje primijenio čuveno pravilo misli globalno – djeluj lokalno. Autor je to znalački primijenio budući je sve te godine stjecao najvažnija znanja iz svjetske i domaće znanstvene ekološke misli, prateći neophodnu literaturu, a u nas vodeće stručnjake iz različitih područja prirodnih i društvenih znanosti, koje sadržavaju puninu ekologije kao posebne znanstvene discipline.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/06/Pozivnica-predstavljanje-knjige.jpg
Već sama pojava tih vrsnih stručnjaka, akademika, sveučilišnih profesora, magistara znanosti, profesora i specijalista u različitim područjima znanstvenog promišljanja i djelovanja na ekološkom području, u Virju,  uživa znanstveno-stručni respekt. U njihov krug, i kao stručnjak i pedagog, spada i sam autor knjige, za kojega bi mogli reći, a to knjiga jasno pokazuje, da je vrsni spiritus movens stotina projekata prikazanih na 335 stranica knjige. Sam će u predgovoru istaknuti: Želio sam u ovoj knjizi naglasiti veliki značaj odgoja i obrazovanja za zaštitu okoliša i u prvom dijelu podariti čitateljima dio osnovnih znanja i činjenica iz ekologije radi lakšeg razumijevanja i prihvaćanja problema.(str. 13.)   U uvodnim riječima mogli bi pohvaliti oblikovanje i prijelom knjige Emine Brestovac te brojne prekrasne fotografije virovskog krajolika od Sanje i Đure Grčića, Dragice Kramarić, Božice Radinović, Darka Kekelja, Zvonimira Ištvana, Darka Herbaija te ustupljene umjetničke slike i crteže Mije Kovačića, Zdravka Šabarića, Milana Nađa, Pere Topljaka – Petrine, a da ne zaboravimo stotine fotografija prirode i subjekata koji su bili predmet ekoloških istraživanja, prikaza onečišćenja okoliša kao i uspješnih ekoloških aktivnosti.
 
Misli globalno, djeluj lokalno
 
Autor se u svom radu napose rukovodio zaključcima i smjernicama dva velika ekološka skupa na globalnoj – svjetskoj razini. Prvo, Konferencije o ljudskom okolišu sa 113 članica UN-a u Stockholmu 1972., i drugo, Zemaljskog samita sa 179 zemalja svijeta u Rio de Janeiru 1992., s porukom  jamstva da će njihove zemlje štititi biološku raznolikost, dakle, sve biljne i životinjske vrste na zemlji. Usto nije zaboravio objaviti legendarni odgovor indijanskog poglavice Seattlea predsjedniku SAD Franklinu Pierceu. Taj odgovor sa zaključcima ove dvije konferencije prava su podloga svakom ozbiljnom pristupu ekološkoj problematici. U nastavku Podravec definira ekologiju, navodi njen predmet i ekološke probleme kojima se bavi. Napose se fokusira na sve veće onečišćenje i zaštitu okoliša. Onečišćenje okoliša na globalnoj razini a napose na lokalnoj dovodi u uzročno-posljedičnu vezu s tehnološkim razvojem civilizacije, brzim razvojem pri čemu čovjek i zajednica zaboravljaju na posljedice uništavanja i onečišćavanja prirodnog okoliša – biljnog i životinjskog svijeta, odnosno staništa čovjeka i njegove vrste. Tako kao predmet njegova interesa i znanstvenog istraživanja  ostaju zemlja, zrak i vode. I to u sredini i krajoliku u kojemu živi i u kojemu podučava, usmjerava, obrazuje i odgaja svoje učenike. No, vidjet ćemo ne samo njih!
 
Za sprječavanje i prevenciju ovih nemilih akcidenata u prirodnom i ljudskom okolišu treba u sve pore društvenog života i zajednice uvoditi odgoj i obrazovanje. Pod pojmom ekološkog obrazovanja, ističe Podravec,  valja razumjeti proces stjecanja znanja i razvijanja sposobnosti, ali i rezultat tog procesa – manju ili veću količinu znanja koju usvoji svaki pojedinac. (str. 91.) Po toj shemi kreće se autorov ekološki hod po njegovu dragom podravskom kraju, njegovoj Podravini i rodnom, našem belom Virju. Ekološki odgoj i obrazovanje počinju u obitelji, nastavljaju se u školskom sustavu, izvannastavnim aktivnostima preko organiziranih društava – a sve pod brižnom paskom i vođenjem stručnih nastavnika. No, na prvom mjestu je upoznavanje s predmetom, ekološkim problemom, njegovim  uzrocima i posljedicama, pristupom u rješavanju problema – neposrednim zadaćama. Na stranicama ove knjige naći ćemo odgovore na takva pitanja:  od odgoja u školi, predavanja vrsnih stručnjaka, sudjelovanja u istraživanjima, izrade zapažanja i rezultata istraživanja, pa sve do aktivnosti na popularizaciji ekoloških projekata a napose popularizacije brige i skrbi za ljudski okoliš. Takve aktivnosti znaju završiti, kao što to možemo vidjeti na stranicama ove knjige, i peticijom mještanima! Autor je kao profesor i nastavnik veliku pažnju posvetio obrazovanju svojih učenika, ali i pomogao drugim svojim kolegama nastavnicima, da sudjeluju u tom procesu.
 
Organizirati toliko znanstvenih susreta ogranaka Mladih čuvara prirode u Virju za svaku je pohvalu. Usto, okupiti vrhunske stručnjake, poput prof. dr. Ivu Matoničkina, prof. dr. sc. Ivu de Zana,prof. dr. sc. Oskara Springera, dr. sc. Radovana Kranjčeva, prof. dr. sc. Vicka Pavičića, prof. dr. sc. Ivana Šugara, prof. dr. sc. Branimira Prpića, prof. dr. sc. Sulejmana Ređepovića, prof. dr. sc. Nikolu Ljubeškića, prof. dr.sc. Ljudevita Ilijanića i brojne druge na temeljnim ekološkim pitanjima vezanim uz podravski – virovski krajolik, zasluga je mr.sc. Dražena Podravca. Spomenimo samo neke od tema ovih znanstvenih susreta: Kako sačuvati prirodu od onečišćenja?, Utjecaj produkata INE na okoliš, Kvaliteta vodotoka Podravine, Šume, Vode, (Ekološko ispitivanje virovskog potoka Zdelje), Okoliš i zdravlje čovjeka itd. Uz predavanja organizirani su posjeti odabranim destinacijama koje su bile predmet ekoloških opservacija. Uz susrete Mladih čuvara prirode osigurana je veoma dobra suradnja s organima samouprave, općina i županija, gospodarskim subjektima, medijima – kako na lokalnoj tako i nacionalnoj razini. U ekološkom glasniku Mladih čuvara prirode Zelenko objavljeni su vrijedni prilozi o ekološkom djelovanju u Virju, a napose su interesantni i literarni  zapisi i ilustracije  mladih virovskih učenika na ekološke teme. Podravec je dao puno prostora u knjizi svojim đacima koji su sudjelovali u njegovim projektima ali i bivšim učenicima koje je potaknuo da svoje obrazovanje i budući životni poziv  vezuju uz ekološke teme. Vrijedno je spomenuti prilog koji to najbolje ilustrira: 
 
Miroslav Cik – molekularni biolog, doktor molekularne neurobiologije: Bilo mi je jako drago kada sam dobio poziv svog prvog učitelja kemije, magistra Dražena Podravca, da se sjetim (za ovu knjigu, op.a.) početka svoje znanstvene karijere u klupi Osnovne škole Prof. Franjo Viktor Šignjar… Dakle, moja znatiželja za kemiju i biologiju, koja se probudila u osnovnoj školi u Virju, dovela me na studij molekularne biologije, a kasnije na doktorat iz neurobiologije. Danas vodim tim od 18 biologa, koji s timom od 50 kemičara rade na istraživanju za lijek koji će pomoći ljudima koji boluju od „Alzheimera“. Želja mi je pomoći bolesnim osobama i da moj rad pridonese, makar i malim dijelom, pronalaženju novoga lijeka za ovu tešku bolest. (str. 266.)
 
Na djelu
 
Kako rekosmo odgoj i obrazovanje o ekologiji počinju od najranije dobi.  Prvo u obitelji, nastavlja se u virovskom Dječjem vrtiću Zrno, školovanjem u osnovnoj školi, sudjelovanjem u pokretu Mladih čuvara prirode – Lastavica, GLOBE grupi (Globalno učenje i opažanje za dobrobit okoliša) i ENO grupi (Okoliš na internetu) čije su intencije produbljavanje svijesti o okolišu, učenje i usvajanje svjetskih standarda u obrazovanju i praktičnom djelovanju. Stalno stjecanje i primjena ekoloških znanja omogućili su učenicima i nastavnicima lakše usmjeravanje  na bitne ekološke teme u virovskom krajoliku: pitanja  glede kanalizacije, otpadnih voda, pročišćivača otpadnih voda,  kakvoće vodenih tokova – napose potoka Zdelje, onečišćenje zraka glede djelovanja naftno-plinskog konglomerata INA, uređenja okućnica, rješavanje problema odlagališta smeća i otpada, stanje u šumskom i vodnom eko sustavu i dr. Da djelovanje virovskih čuvara prirode ima odjeka svjedoči i sam autor: Projekti koji su davne 1990. godine bili samo želja i o kojima se pisalo u Zelenku, danas su stvarnost. Danas Virje ima vodovodnu i kanalizacijsku mrežu te organiziran odvoz smeća.  Prvi dopis ogranka MČP Lastavica Općini Virje je poslan 13. travnja 1991., a prve vodovodne cijevi postavljene su 1992. godine. (str. 240.) No, autor nas podsjeća i na domaće – lokalne povijesne pretpostavke ekološke svijesti i prakse u Virju. Naime, 1898. godine u Virju je osnovano Društvo za proljepšavanje Virja, a 1910. zasađen je park oko mjesne crkve u englesko-francuskom stilu s brojnim egzotičnim biljem.
 
Osnovna škola u Virju pod vodstvom svoga ravnatelja, ekološkog voditelja i učitelja mr. sc. Dražena Podravca osvojila je prvo mjesto za najljepše uređeni školski vrt u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Ekološki pokret pod njegovim vodstvom osigurao je i međunarodnu suradnju u projektima, iznimno vrijedne znanstvene skupove, suradnju sa najvišim obrazovnim ustanovama u Republici, medijsku i filmsku produkciju, i najznačajnije razvio i proširio svijest o nužnosti borbe za čisti okoliš, kako je to lijepo rekao, najznačajniji znanstveni suradnik magistra Podravca  u odgojno obrazovnim projektima virovskih ljubitelja prirode  prof. dr. sc. Ivo Matoničkin –  i sam virovac:  Zagađivanje vode, tla i zraka, nemilosrdno uništavanje biljnog i životinjskog svijeta, poprimilo je zastrašujuće razmjere i ako se ne poduzmu brzi i energični koraci ostat ćemo u ne tako dalekoj budućnosti, bez čiste vode, zraka i tla. (str. 245.-246.)
 
Da se to ne dogodi moramo učiti i djelovati kako je to u svojoj iznimno vrijednoj, sadržajnoj i poticajnoj knjizi Moj zeleni zavičaj, na svom i primjeru svojih đaka, napisao njen autor mr. sc. Dražen Podravec. Ne bih mogao završiti svoju ocjenu knjige a da iz nje ne citiram poruku Sv. Pape Ivana Pavla II, o pitanjima okoliša: Svi smo pozvani da se brinemo za okoliš u kojemu živimo. Tu se ne radi samo o brizi za čistu vodu, zemlju i zrak,nego za ugodno, lijepo i plemenito duhovno međuljudsko ozračje. Ekološka kriza je ponajprije kriza morala i zbiljski prezir spram čovjeka. (str. 229.) U te se misli velikoga Pape na najbolji način uklapa i knjiga mr. sc. Dražena Podravca koju s radošću preporučujem.
 

Mijo Ivurek

Povezane objave

Osjećao sam se užasno od cjepiva, kao da sam bio iscrpljen  

hrvatski-fokus

Okupljanje umjesto raslojavanja

HF

Opasna tehnologija 5G

HF

Jokićev tim bio ilegalan i ilegitiman

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više