Izložba “Marjan – što jest i tu je”

Idejni koncept izložbe osmislile su Branka Brekalo i Nela Žižić

Izložba „Marjan – što jest i tu je“- Marjanske slike ili o Marjanu kao slikarskom nadahnuću, otvorena je u utorak, 18. lipnja u splitskoj Galeriji Emanuel Vidović. Idejni koncept izložbe osmislile su Branka Brekalo i Nela Žižić, a autorica i kustosica izložbe je Nela Žižić. Stručni suradnici na izložbi su Sanja Brbora (književnost) i Siniša Vuković (glazba), a autori likovnog postava Helena Tresić Pavičić, Nela Žižić i Mirko Gelemanović. Kako se izložba odvija povodom obilježavanja šezdesetogodišnjice donošenja odluke o devastaciji Sustipanskog groblja, posvećena je Dušku Kečkemetu i Tonču Petrasovu Maroviću, splitskim intelektualcima koji su digli glas protiv tog bezumnog čina.

Izložba je dio višegodišnjeg projekta na kojem su okupljene splitske kulturne i muzejske ustanove (Javna ustanova Marjan, Muzej grada Splita, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološki muzej u Splitu), a obuhvaća izbor slikarskih, književnih i glazbenih djela s temom Marjana koja su nastajala od 18. stoljeća do danas. Dio izložbe posvećen slikarstvu obuhvaća umjetničke slike kojima su motiv ili tema Marjan i njegova grobišta, plaže i crkvice. Najstarija slika na izložbi je ona iz 1837. godine koju je naslikao Antun Barač, a prikazuje slikara i njegovu djecu kako plaču nad grobom njegove supruge na Sustipanskom groblju. Prvu duboko osobnu slikarsku i poetsku viziju Marjana dao je najznačajniji predstavnik splitske moderne, Emanuel Vidović, a svoj doprinos marjanskoj ikonografiji dali su i njegov suvremenik Ante Katunarić te njegovi učenici Jerolim Miše i Josip Botteri, kao i talijanski đak Marino Tartaglia.

Na izložbi su zastupljena i djela slikara stasalih pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća koji su u svom izrazu povezali lokalnu tradiciju sa suvremenim likovnim jezicima udaljujući se od realističkog slikanja krajolika, pa tako i Marjana. Tako marjanske motive nalazimo na slikama Ljube Ivančića, Matka Trebotića, Petra Jakelića, Jakova Pavića, Josipa Botterija Dinija i Frane Missije, ali i kod onih koji su se na splitskoj likovnoj sceni pojavili sedamdesetih godina, kao što su Mladen Sasso i Ante Mandarić. Kronološki pregled marjanskih slika završava se s generacijom slikara koja se je javila krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, s djelima Hrvoja Maka Peruzovića, Ane Marije Botteri Dini i Mladena Čulića, slikarima koji se u duhu postmoderne slobodno služe formama i stilovima iz prošlosti, ali ih prilagođavaju svom temperamentu i osobnosti. Hrvoje Peruzović i Ana Marija Botteri unose u slike simboličke elemente koji marjanskim krajobrazima daju obilježja posvećenih prostora, a Mladen Čulić kombinira elemente fotografskog realizma i impresionistički pristup stvarnosti u slikama preplavljenim svjetlošću i radošću življenja.

Segmente izložbenog postava koji se odnose na Marjan u književnosti posjetitelj će naći na zidu i samostojećem stupu, u dvjema audiovizualnim prezentacijama, te u vitrini s knjigama. Obuhvaćen je korpus raznovrsnih tekstova u rasponu od gotovo sto i pedeset godina, a indirektno čak i više. Prednost je dana ponajprije autorima koji toposMarjana prikazuju kao mjesto za kontemplaciju ili pak mjesto ugode i idealan krajolik. Riječi su to uronjene u modrozelene dijelove spektra boja, riječi što opojno mirišu po bilju, riječi iz kojih dopire šuštanje bora, cvrkut ptica ili šum mora. Posjetitelji se mogu podsjetiti kako se o Marjanu pisalo od Luke Botića do Jakše Fiamenga te doznati tko je 1924. pjesmom Marjan štitio, tko je s kim Marjanom šetao, o kojoj se marjanskoj biljci najčešće pjevalo.

Dio izložbe posvećen glazbi prezentira poznate «instrumentalne i vokalne pohvale gori ponad Veloga Varoša» (Siniša Vuković), primjerice, narodni napjev Merjane, Merjane, moj debeli lade, koji je zapisao skladatelj Josip Hatze te napjev Marjane, Marjane koji je melografirao Jakov Gotovac. Uz narodne, tu su i originalne skladbe Ljube Stipišića Delmate koji je za soliste i muški zbor na stihove Luke Botića 1982. godine skladao kompoziciju Oj Marjane, samotna planino, kao i skladbu Zaplakalo dite na Žudinski kanap 1970. godine. Skladbu Santa Maria della salute za soliste i muški zbor, a na stihove Tonka Maroevića posvećene Tonču Petrasovu Maroviću, skladao je Siniša Vuković.

Instrumentalna djela posvećena Marjanu uključuju poznatu koračnicu za limenu glazbu Marjane, Marjane skladatelja Antuna Kopitovića, kao i oratorij Staro groblje na Sustipanu za veliki orkestar, mješoviti zbor i soliste don Šime Marovića iz 1993. godine, koji je kao i poema Tonča Petrasova Marovića Sonata za staro groblje na Sustipanu inspiriran devastacijom Sustipanskog groblja.

Ovom izložbom želi se skrenuti pozornost publike na Marjan kao višestoljetnu umjetničku inspiraciju te tako dati još jedan prilog osvještavanju građana Splita o višestrukim vrijednostima tog brda i o potrebi njegove zaštite od daljnjih devastacija svih vrsta.

Izložba se može pogledati do 15. rujna 2019. godine.

Nives Matijević