Jasminka iz Rizvanovića kod Prijedora

Deset posto Srba spašavalo je Muslimane u Rizvanovićima, koliko je Muslimana spašavalo Hrvate u srednjoj Bosni?

Sve dok se u Bosni i Hercegovini vodi bošnjačka politika, uz otvorenu i pristranu potporu, ne samo islamskih zemalja koje su u tu zemlju sa svojim vjerskim fundamentalizmom okupatorski umarširale, već i dijelom kolonijalno interesnih zemalja Europe, da su Hrvati i Srbi, Hrvatska i Srbija, bile agresori, a samo oni, Muslimani branitelji, svaki govor o bezalternativnom pomirenju stoljećima zaraćenih beha strana je velika ispraznost. Svaki govor o agresiji beha Hrvata i beha Srba na Bosnu i Hercegovinu, je govor kako je ta zemlja samo i jedino čisti muslimanski entitet, kao što su to sve čiste islamske zemlje.

To je bošnjačko-mudžahedinska politika etničko vjerskog čišćenja kršćanstva i kršćana, ravna onom kakav se danas odvija, pred već porobljenim kršćanima, a koji je zapravo u finišu na Bliskom istoku gdje se briše, i gdje je već izbrisan svaki trag kršćana. Nema, stoga, a do toga nikome u beha političko vjerskom čvoru i nije stalo, pomirbe u nemirnom i mržnjom ispunjenom beha prostoru. I ne samo da nema pomirbe, već glavni kreatori budućih sukoba na tom području čine sve da se mržnja širi, strah obuzima, islamski radikalizam buja i osvaja bošnjački korpus u svim njegovim kategorijama. U takvim sadašnjim beha okolnostima isključivosti i mržnje, koja je pala na, za taj usjev plodno tlo, nad  Bosnom i Hercegovinom kao gusta bosanskohercegovačka magla, naprosto nema mjesta za pomirbu, za pogled u zajedničku budućnost.

Beha zajednička budućnost, ako je ikada i bude opisala je povratnica Muslimanka Jasminka iz Rizvanovića kod Prijedora. Ona je u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij izgubila 22 člana svoje obitelji. Po povratku u svoje selo, što je i to velika sreća prognanika  budući da je rijetkost povratka Hrvata u svoja sela koja su Muslimani okupirali i etničko vjerski očistili, zatekla je većinu Srba. Muslimanska povratnica iz Danske Jasminka kaže: „Devedeset posto Srba među kojima sam živjela je sudjelovalo u našem protjerivanju, a deset posto ih je upozoravalo i pomagalo skrivati Bošnjake".

Zastrašujući podatak,  ali nažalost sto posto Muslimana među kojima su živjeli Hrvati katolici u selu Miletići, Maljine, Bugojno, Travnik, Zenica, Kakanj i… sudjelovalo je u protjerivanju i ubijanju hrvatskog naroda iz tih okupiranih hrvatskih područja. U tim hrvatskim mjestima nije bilo ni tih deset posto Muslimana da bi ih zaštitili. Zbog toga je danas na ta područja  vrlo mali povratak Hrvata, što je znak muslimanske brutalnosti tijekom progona i zatvaranja u konclogore. Oni odvažniji i hrabriji koji se vrate prisiljavaju se na razne načine na ponovan odlazak ili ih se ubija na kućnom pragu. A da je svih tih sto posto Muslimana sudjelovalo u protjerivanju Hrvata s tih, još uvijek okupiranih područja, potvrđuje činjenica dvadeset petogodišnjeg skrivanja masovnih grobnica hrvatskih žrtava islamskog vjerskog terorizma. Zar je moguće, a jest, da nema među tim današnjim

Bošnjacima ni pet posto onih koji će kazati gdje su te masovne grobnice hrvatskih žrtava. To najbolje govori o muslimanskom planiranom etničkom čišćenju i stvaranju čisti muslimanskih teritorija, i na kraju cijele islamske Bosne i Hercegovine. A kako nema ni tih hrabrih pet posto jučerašnjih Muslimana, i današnjih Bošnjaka, da pokažu mjesta masovnih hrvatskih grobnica, nema ni onih koji bi imenovali, poznate, počinitelje tih brutalnosti masovnih ritualnih ubijanja. Je li to znak koji govori o nacionalnoj svemuslimanskoj krivnji za počinjene zločine. Povijest će dati odgovor, a od odgovora ovisi i beha budućnost.

I činjenica kako hrvatski narod nema ni pet posto Muslimana o kojima bi mislio zbog toga što su stali u njihovu zaštitu tijekom etničkog i vjerskog čišćenja, što ih počinili pripadnici terorističke muslimanske ABiH u zajedništvu sa mudžahedinima odredila je budućnost BiH u labavoj konfederaciji njenih nacionalni entiteta. Zbog toga muslimanska povratnica u svoje selo i kaže: „Ako se stvarno potrudimo, moći ćemo razumno živjeti jedni uz druge, ali više ne ćemo živjeti zajedno”. To je istina na kojoj može opstati, i ostati neka zajednička Bosna i Hercegovina, i svako  drugo njeno uređenje je zapravo čisti velikomuslimanski entitet, Bosna i Hercegovina.

Priznaje  Jasminka, a to je mišljenje svih beha prognanika  „etničko čiščenje je uništilo nešto u meni, tako da nemam više povjerenja".m Budući da je hrvatski narod najveća žrtva etničkih čišćenja, i progona, podjednako i od velikosrba i velikomuslimana, ima stoga i najviše prava, i razloga da nema povjerenja ni prema kome. Napose ne prema Bošnjacima kao nasljednicima muslimanskih zločinaca etničkog čišćenja, koje provode i danas u federalnom dijelu podijeljene Bosne i Hercegovine.

Oslikavajući budućnost Bosne i Hercegovine  Jasminka, s pravom i razlogom, što važi za sve prognanike iz reda sva tri beha naroda, kaže: „Prijatelji, ne ćemo biti više nikada". I kako je za Jasminku teško izgraditi prijateljstvo sa Srbima, među kojima je imala i deset posto koji su Muslimane štitili, još teže je, zapravo je nemoguće jer ni jedan narod to ne želi, izgraditi prijateljstvo muslimanskih ubojica i hrvatskih žrtava, muslimanskih agresora i hrvatskih branitelja. Tim više što se bošnjačka politika etničkog čišćenja provodi i danas nad hrvatskim povratnicima na federalnom beha dijelu. U pravu je stoga Jasminka kad kaže, a to i jest jedino rješenje za budućnost Bosne i Hercegovine. „Ako se stvarno potrudimo, moći ćemo razumno živjeti jedni uz druge, ali više ne ćemo živjeti zajedno". Pametnom dosta, prognanici i povratnici najbolje znaju u kakvoj Bosni i Hercegovini mogu živjeti, i ostati.

Budućnost Bosne i Hercegovine je samo, i jedino, jednih pokraj drugih, svaki u svom entitetu i u svom nacionalnom i vjerskom identitetu. Samo takvo konfederalno uređenje beha zajednice jamči da više nikada na tim područjima ne će biti progona, silovanja, rušenja bogomolja i etnički i vjerskih čišćenja kakva su bila u građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij, koji je bio dijelom i svjetski rat u kojem su na muslimanskoj strani sudjelovali desetci i desetci tisuća stranih vjerskih ratnika – džihadista.

Vinko Đotlo