Antisemitizam, boljševizam i judaizam (5)

Bitna jednakost prema teoriji urote

 

 

KnjigaMeđunarodno židovstvo je imala ogroman utjecaj u cijelom svijetu. Nju se podcjenjuje u prispodobi s Protokolima cionskih mudraca koji su na prikrivan načina odražavali viziju reakcionarnog plemstva u Južnoj Rusiji prije Prvog svjetskog rata i koji su imali namjeru raskrinkati zamišljenu judeo-masonsku nakanu za svjetskom dominacijom. Ford je pronosio – temeljeći se često na neprihvatljivim činjenicama, ali snažno poopćenim i iskrivljenim – ideju o «bitnoj jednakosti» judaizma i komunizma, to jest: boljševizma; teorija koju će kasnije obožavati nacionalsocijalistička promičba.

Moguće je dokazati postojanje promičbe tipa "Jews-equal-Bolsheviks" (Židovi jednako boljševici) u mnogim zemljama u razdoblju između dva svjetska rata. Stanovito vrijeme, uključujući i Englesku, ova je promičba imala snažan utjecaj i njezin odraz se nalazi u knjizi Hilaira Belloca Židovi.48 Budući da je bio mason49, Henry Ford, koji je podržao Adolfa Hitlera50, je bio otporan, isto kao i Belloc, na «apsurdnu teoriju o vrlo vješto organiziranoj zavjeri»51 sa strane masona.

Tako da je i Nesta Webster, stručnjakinja u teorijama urota, jasno iznijela u svojoj knjizi o tajnim društvima objavljenoj 1924. da se «teorija zavjere svjetskog židovstva» (jewish world-conspiracy) «nipošto ne temelji na svjedočenju Protokola…".52 Dobro informirani desničarski krugovi ne smatraju ideju da masonerija predstavlja «zaštitni korpus judaizma»53 kao nešto utemeljeno na stvarnim činjenicama, iako su takovu ideju podržali neki ideolozi nacionalsocijalizma.

Stvarni temelj teze o «židovskoj zavjeri», koju je štoviše podržala i Nesta Webster, je prije teorija o bitnoj izjednačenosti koja se, isto tako, može tumačiti kao jedna od inačica teorije o skupnoj odgovornosti. Ako je samo jedna manjina Židova bila komunistička, s ovom teorijom se skupno prebacuje odgornost na sve Židove zbog komunizma.54

Tako je Norman Cohn dokazao u svojem istraživanu glede Protokola cionskih mudraca,da se mit o «judeo-komunističkoj zavjeri pokazao daleko privlačniji od mita judeo-masonske zavjere».55 Protokoli, stvoreni u Rusiji iza 1903. a koji su bili objekt različitih suvremenih revizija, predstavljaju na stanovit način most između ova dva temeljna tipa teorije zavjere.

 

«Uništenje plemićkih povlastica» žalilo se u Protokolima, «tiranija» neustanovljenih56 «židovskih masonskih loža», ili još bolje dolazak Antikrista, bile su teme kojima su se posvećivali zaintačeni ideolozi – kao na primjer Alfred Rosenberg57 kojega ipak i njegovi stranački drugovi nisu uzimali previše ozbiljno – i te teme nisu previše privačile pozornost kod realističnih političara. Štoviše iUntersturmführer (poručnik) Mildenstern, referent za židovska pitanja u Službi Sigurnosti SS-a, na kraju je odbacio Protokole označujući ih kao «gluposti».58

Bez daljnjeg proizlazi da su često Protokole ocjenjivali korisnim, uključujući i one antisemite koji nisu bili stvarno uvjereni u njihovu vjerodostojnost. Jer, opisujući djelovanje istaknutih židova boljševika kao potvrdu starih predviđanja, pridonijeli su demonizaciji Židova. To je isto ono što je također učinio Henry Ford, poduprt od Ghostwriters (pisci utvare), tvrdeći da je židovska «subverzija» već najavljena u Protokolima «djelomično uspjela».59 O Sovjetskoj Rusiji industrijalac iz Detroit, čiji je portret visio na zidu u Hitlerovom minhenskom uredu, tvrdio je: «U svjetlu Protokola sadašnja Rusija još uvijek ne predstavlja Židovsku Državu, ali svakako Nežidovsku državu koju su osvojile oružane židovske vojske.»60

Treba primjetiti da je Hans Fritzsche, čovjek od Göbbelsovog povjerenja koji je postao popularan radio komentator, izjavio pred Vojnim sudom u Nürembergu da se nacionalsocijalistička promičba temeljila «na jednostranim činjenicama kao što je židovski antinacionalizam i u onim slučajevima kada su Židovi bili komunisti». Unatoč svemu, Fritzsche se očitovao da niti u jednom trenutku nije uzeo zaozbiljno Protokole.61 U svakom slučaju, ne treba zanemariti izjavu Adolfa Eichmanna pred sudom u Jeruzalemu kada je rekao da je njegov šef bio profesor Franz Alfred Six u smislu da se nacionalsocijalistički funkcionari sile da se pojave pred sudom kao «istaknuti».

Prema izjavi Adolfa Eichmanna, profesor Six se posvetio «istraživanju svjetonazora protivnika na temelju čisto znanstvenom… Jasno je da smo pod vodstvom jednog takovog vođe odbacili kao puke priče Protokole ilipriče o obrednim ubojstvima.»62

 

Bilješke:

 

(Svršetak)

 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)