Plenkovićev kontinuitet gubljenja glasova birača

Oligarhijsko-stabilokratske manipulacije, surogati, floskule, obmane…

 

 

U državama s demokratskom političkom kulturom i tradicijom postoji i odgovarajuće standardizirano nazivlje za izbore i izborni proces, pa se stoga točno zna što je i tko pobjednik na izborima, a što je i tko onaj tko je osvojio relativnu većinu u predstavničkom tijelu. Dakle, u apsolutnom većinskom izbornom sustavu pobjednik na izborima je kandidat koji je u prvom krugu izbora dobio glasove apsolutne većine (50 % + 1) birača u izbornoj jedinici, ili je u drugom krugu izbora dobio veći broj glasova birača od protukandidata. U relativnom pak većinskom izbornom sustavu, pobjednik je kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača tj. većinu glasova u odnosu na sve ostale protukandidate u izbornoj jedinici.

U razmjernom pak izbornom sustavu pobjednikom se izbora naziva kandidacijska lista političke stranke ili izborne koalicije stranaka, grupe birača ili nezavisna lista koja je osvojila apsolutnu većinu (50 % + 1) mandata u predstavničkom tijelu. Za kandidacijsku listu koja je osvojila najveći broj mandata ali ne i apsolutnu većinu u predstavničkom tijelu, kaže se da je osvojila relativnu većinu zastupničkih mandata ali se ne naziva izbornim pobjednikom! U ponedjeljak 27. svibnja 2019. nakon sastanka Predsjedništva HDZ-a na kojem su analizirani rezultati izbora za Europski parlament, novinari su predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću postavili i pitanje hoće li zbog rezultata izbora dati ostavku na mjesto predsjednika stranke, na što je on odgovorio: „Kako da ja, koji sam pobijedio, dam ostavku?“. No, u kontekstu prethodno navedenog standardnog demokratskog izbornog nazivlja, jesu li Andrej Plenković i njegova stranka „pobjednik“ na izborima, ili su samo osvojili jednaku brojku zastupničkih mandata kao kandidacijska lista SDP-a  i najveću brojku glasova u odnosu na sve kandidacijske liste tj. relativnu većinu glasova birača u izbornoj jedinici Republika Hrvatska na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu?

 

U izbornoj jedinici koju je činila Republika Hrvatska, biralo se ukupno 12 zastupnika u Europskom parlamentu. Kandidacijska lista HDZ-a osvojila je četiri, SDP-ova također četiri, te liste Hrvatskih suverenista, Nezavisna lista Mislava Kolakušića, Živog zida i Amsterdamske koalicije po jedan mandat. Istina, HDZ-ova lista dobila je najveću brojku od 244.076 ili 22,72 posto glasova birača, no poglavito zbog „male“ izborne jedinice tj. male brojke od samo 12 mandata u izbornoj jedinici i u odnosu na to relativno veliku brojku lista koje su prešle izborni prag i još nekih varijabli, D'Hondtova  metoda pretvaranja glasova birača u mandate dala je jednaku brojku mandata listama HDZ-a i SDP-a unatoč manjoj brojki od 200.976 ili 18,69  posto glasova birača koje je dobila lista SDP-a. Neposredno nakon objave rezultata izbora na konferenciji za medije predsjednik HDZ-a Andrej Plenković izjavio je da je „HDZ-u za osvajanje petog mandata nedostajalo oko 1.000 glasova“ što nije točno, jer je u postupku pretvaranja glasova u mandate po D'Hondtovoj metodi na dvanaestom djelitelju (i mandatu) kvocijent SDP-a bio veći za oko 7.000 glasova od HDZ-ova kvocijenta!

 

Stupanj razmjernosti (proporcionalnosti) kojim će D'Hondtova metoda pretvarati glasove u mandate na ovisi samo o samoj metodi po sebi, nego i o svojevrsnom „inputu“ tj. o nekim varijablama koje se  da se tako kaže „unose“ u izborni proces kao i varijablama u samom izbornom procesu od kojih su mnoge i nepredvidive, te poglavito o kvantitativnom odnosu između visine izbornog praga i broja mandata u izbornoj jedinici: što je izborni prag viši a broj mandata u izbornoj jedinici manji to D'Hondtova metoda kvantitatvno s manje razmjernosti (proporcionalnosti) pretvara glasove u mandate. I obrnuto, što je izborni prag niži a broj mandata u izbornoj jedinici veći to D'Hondtova metoda kvantitativno razmjernije (proporcionalnije) pretvara glasove u mandate. A kao posljedica toga je i predstavljenost listi/stranaka u predstavničkom tijelu vjerniji odraz broja birača koji one imaju u biračkome tijelu, i mjerilo njihova izbornoga legitimiteta odnosno političke potpore birača. Logično, što je zastupnički sastav parlamenta vjernija kvantitativna „preslika“ odnosno odraz biračkoga tijela to je društvo stabilnije, uz ograničenje da zastupnički sastav ne smije biti u toj i tolikoj mjeri stranački fragmentiran da se ne može formirati parlamentarna većina i izabrati učinkovita izvršna vlast. Što znači da je „stabilokracija“ više birokratsko-tehnokratski konstrukt od birača i naroda otuđene političke nomenklature koja u pravilu nema i odgovarajući demokratski izbornog legitimitet,  te više manipulacija nego demokratski i humanistički primjeren i prihvatljiv pojam i politička praksa u obnašanju vlasti!

 

Dakle, kvantitativne nerazmjernosti (disproporcije) koje se mogu javiti u postupku pretvaranja glasova u mandate nisu samo posljedica matematičko-metodološke „nesavršenosti“ D'Hondtove metode, nego mogu biti još i više posljedica kvantitativnog odnosa između izbornog praga i broja mandata u izbornoj jedinici (i još nekih varijabli), a taj odnos ne određuje davno preminuli belgijski sveučilišni profesor prava i matematičar Victor D'Hondt (1841.-1901.)  i njegova metoda nego oni koji pišu i u parlamentu donose zakon o izborima odnosno izbornome sustavu! Pa tako svaki razmjerni izborni sustav u kojem je izborni prag viši od 3 posto a broj mandata u izbornoj jedinici manji od 20, jest razmjerni sustav samo po svom nazivu jer iznevjerava načelo predstavništva stvarnog razmjernog izbornoga sustava da osvojeni mandati budu kvantitativno što razmjerniji odraz broja glasova birača, i da što manji broj lista ostane ispod izbornog praga te da ti glasovi ne budu izgubljeni odnosno „propadnu“ a ti birači ostanu bez svog zastupnika u predstavničkom tijelu! Te i takve samo nominalne i „invalidne“ inačice razmjernog sustava, u izbornoj praksi ponašaju se velikim dijelom kao svoja metodološka i politička suprotnost tj. – većinski izborni sustav! Pa to nije slučajnost nego demokratska stečevina i uzor za ugledati se da se u njemačkom parlamentu Bundestagu  uz izborni prag od 5 posto dobivenih glasova  bira 350 zastupnika/mandata, a u Republici Srbiji (!) također se uz izborni prag od 5 posto u parlament bira 250 zastupnika/mandata! Kao što je to dobro poznato, u Republici Hrvatskoj uz taj isti prag od 5 posto dobivenih glasova bira se samo po 14 zastupnika/mandata u izbornim jedinicama za Hrvatski sabor, pa se tu stoga može govoriti samo  i isključivo o „razmjeroidnosti“ a nikako i nipošto o razmjernosti tog i takvog navodno razmjernog  izbornog sustava. A takve „lažne“ inačice razmjernog sustava služe da se političke oligarhije na fiktivno tj. lažno demokratski način održavaju na vlasti bez izbornog legitimiteta razmjernog i primjerenog  demokratskim standardima, i protiv političke volje većine biračkoga tijela te na štetu ekonomskog standarda, mogućnosti da se zaposle i žive u domovini, kvalitete života, očekivanog trajanja  života pa čak i samog biološkog opstanka naroda!        

 

IZBORI ZA ZASTUPNIKE U EUROPSKOM PARLAMENTU 2014. I 2019. GODINE    

 

Da bi se moglo objektivno ocijeniti je li neka politička stranka na izborima bila uspješna, manje uspješna ili neuspješna; nije dostatno da se njezini rezultati usporede odnosno kompariraju s izbornim rezultatima drugih stranaka, nego referentna odnosno relacijska točka trebaju biti i isti ili slični izbori odnosno izborni ciklusi iz prethodnih godina i usporedba s tada postignutim vlastitim rezultatima na izborima.

Na izborima za Europski parlament 25. svibnja 2014. u izbornoj jedinici Republika Hrvatska biralo se 11 zastupnika, a HDZ-ova koalicijska kandidacijska lista s HSS-om i HSP dr. AS dobila je 381.844 glasova ili 41,42 posto od 950.980 birača koji su glasovali, i što je 25,24 posto biračkoga tijela koje je činilo u popis birača upisanih 3.767.343 birača i osvojila šest zastupničkih mandata.

Na EU-izborima pak 26. svibnja 2019.g. biralo se 12 zastupnika – jedan više nego 2014. godine. HDZ-ova kandidacijska lista dobila je 244.076 glasova ili 22,72 posto od 1.103.551 birača  koliko ih je glasovalo i što je 29,85 posto biračkoga tijela od 3.696.907 birača. A to znači da je u odnosu na izbore 2014.g. HDZ izgubio 137.768 glasova birača ili 22,72 posto, te dva ili  jednu trećinu (1/3) odnosno 33,3 posto zastupničkih mandata!

 

Tablica  Usporedba rezultata HDZ-a na EU-izborima 2014. i 2019. godine

Lista	Godina	Brojka  glasova		Izgubljeno glasova		Izgubljeno mandata
		n	%	n	%	n	%
HDZ,HSS,HSP AS	2014.	381844	41,42
HDZ	2019.	244076	22,72	137786	37,00	2	33,33

 

IZBORI ZA HRVATSKI SABOR TE PODRUČNI I MJESNI IZBORI

 

U studenom 2015. održani su izbori za 8. saziv Hrvatskoga sabora.  Kandidacijska lista Domoljubne koalicije koju su činili HDZ predsjednika Tomislava Karamarka, HSP dr. AS, HSLS, Hrast, HDS, BUZ i ZDS dobila je u 11 izbornih jedinica ukupno 771.070 glasova birača ili 33,75 posto ukupne brojke od 2.284.266 birača koji su glasovali te što je 20,71 posto biračkoga tijela od 3.721.997 birača, i osvojila 59 zastupničkih mandata.

U rujnu 2016. održani su prijevremeni izbori za 9. saziv Hrvatskoga sabora. Kandidacijska lista  predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića dobila je u 11 izbornih jedinica ukupno 682.687 glasova birača ili 34,49 posto od 1.979.277 birača koliko ih je ukupno glasovalo, te što je 17,58 posto biračkoga tijela od 3.882.274 birača, i osvojila 61 mandat. Kao što se to može vidjeti iz prethodno navedenih rezultata, HDZ je na izborima 2016. osvojio dva mandata više, ali 88.687 ili 11,46 posto glasova manje nego na izborima 2015. godine!

Na područnim izborima za izbor zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba 19. svibnja 2013., kandidacijska lista HDZ-a nositelja Andrije Mikulića dobila je 42.905 ili  14,23 posto od 301.323 birača koji su glasovali, te što je 3,84 posto biračkoga tijela od 692.144 birača i osvojila  10 zastupničkih mandata.

U svibnju 2017. na područnim izborima za zastupnike u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, HDZ-ova kandidacijska lista nositelja dr. sc. Drage Prgometa dobila je 26.628 glasova birača  ili 8,23 posto od 329.605 birača koji su glasovali, te što je 3,84 posto biračkoga tijela od 692.144 birača i osvojila sedam mandata.

Kada se usporede prethodno navedeni rezultati dvaju izbora u Zagrebu, vidi se da je HDZ na izborima 2017. dobio 16.277 ili 37,93 posto glasova manje i osvojio tri mandata manje u odnosu na izbore koji su održani 2013. godine!

U ožujku 2019. održani su prijevremeni područni izbori za Skupštinu Ličko-senjske županije te prijevremeni izbori za Gradsko vijeće Grada Iloka, a koje je  prijevremene izbore izazvao HDZ neizglasavanjem proračuna s političkim ciljem da sruši predstavnička tijela područne i mjesne samouprave.

Na izborima u svibnju 2017. kandidacijska lista HDZ-a kojoj je nositelj bio dr. Darko Milinović dobila je 14.045 ili 55,30 posto glasova birača koji su glasovali, i osvojila 18 od ukupno 31 vijećničkih mjesta.

Na prijevremenim pak izborima za Skupštinu Ličko-senjske županije koji su održani 9. ožujka 2019., koalicijska kandidacijska lista koju su činili HDZ, HSU, HSP dr. AS, HSS i HBS  nositelja Marijana Kustića dobila je 7.631 ili 35,42 posto glasova birača koji su glasovali i osvojila 13 od ukupno 31 vijećničkih mjesta. Što znači, da je u odnosu na izbore koji su održani 2017. HDZ dobio 6.414 ili 45,66 posto glasova manje, i pet odnosno 27,77 posto manje vijećničkih mjesta!

Na mjesnim izborima za Gradsko vijeće Grada Iloka koji su održani u svibnju 2017., koalicijska kandidacijska lista  koju su činili HDZ i HSLS dobila je 800 glasova ili 29,64 posto od brojke birača koji su glasovali i osvojila pet vijećničkih mjesta.

U ožujku 2019. na prijevremenim izborima koalicijska kandidacijska lista HDZ i HSLS dobila je 663 ili 24,52 posto glasova birača koji su glasovali i osvojila četiri vijećničkih mjesta. Usporede li se prethodno navedeni rezultati dvaju izbora, vidi se da je na izborima 2019. HDZ dobio 137 ili 17,12 posto glasova manje i osvojio jedno vijećničko mjesto manje!

Dakle, kao što je to prethodno u članku predočeno izvornim podatcima o rezultatima na prijevremenim saborskim izborima održanim 2016.g., područnim izborima u Zagrebu 2017., prijevremenim izborima za Skupštinu Ličko-senjske županije i Gradskog vijeća Grada Iloka 2019., te izborima za Europski parlament 2019.; na svim tim izborima kandidacijske liste HDZ-a Andreja Plenkovića dobile su manje brojke glasova u usporedbi na te i takve prethodne izbore, te s iznimkom saborskih izbora 2016. i manje brojke zastupničkih mandata odnosno vijećničkih mjesta, što sve pokazuje i dokazuje kontinuirani trend gubljenja povjerenja i političke potpore birača!

 

UMJESTO DEMOKRATSKE POLITIČKE KULTURE, PROJEKCIJE I NEOLITIK!

 

U početku članka bilo je govora i o demokratskoj političkoj kulturi i tradiciji u državama konsolidirane demokracije čija se stabilnost temelji na izgrađenim institucijama kao posrednicima između vlasti i građana, sustavu vrijednosti i standardima te pisanim i nepisanim pravilima i običajima; a ne na oligarhijsko-stabilokratskim manipulacijama, surogatima, floskulama i  tipa „lažna zastava“ obmanama i prijevarama svojstvenim arivistima i njihovim klanovima. U te standarde i dobre običaje ponašanja u cjelokupnom sustavu političkih, društvenih i moralnih vrijednosti je i obveza da vodeći političari samoinicijativno bez ikakvih analiza, dogovora i poticaja bezodvlačno nakon izbora na kojima je sa strankom doživio neuspjeh tj. nisu dobili ili su izgubili dotadašnje povjerenje i potporu birača – podnesu ostavku! Vidi se to i na aktualnom primjeru stranke Syriza u Grčkoj i predsjednika Vlade Alexisa Tsipratsa, koji je nakon neuspjeha na lokalnim i europskim izborima podnio ostavku i bit će raspisani parlamentarni izbori.

 

Na upravo održanim izborima za EU-parlament HDZ nije doživio samo neuspjeh nego pravi politički  brodolom i – krah, jer je izgubio čak više od jedne trećine odnosno 37 posto glasova u odnosu na izbore održane 2014. godine! No, umjesto reagiranja i ponašanja očekivanih, primjerenih i obveznih demokratskom političaru i civiliziranom čovjeku; a to su introspekcija, autoanaliza, samokritičnost i ostavka, slijedi revival ponašanja i postupaka koji i kakvi su primjereni samo  čovjeku iz mlađeg kamenog doba odnosno neolitika!? A što je to činio taj prapovijesni čovjek iz neolitika? U psihološkom funkcioniranju primjenjivao je često tome vremenu i primjereni mehanizam psihološke obrane danas poznat kao – projekcija.  Projekcija je pak nesvjesni psihološki proces kojim se vlastiti nagoni, misli i nakane koji su svojim sadržajem osobno i društveno neprihvatljivi i stoga uznemiruju i stvaraju napetost; projiciraju u druge osobe. Po čemu je to svojevrsni proces konverzije kojim unutarnji, vlastiti i neprihvatljivi sadržaji; postaju vanjski, tuđi i prihvatljivi i u svijesti se prezentiraju kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta odnosno okoline. Logično, spada u primitivne obrane te je primjerena prapovijesnim epohama na putu ljudske vrste prema očovječenju, a ne suvremenom i civiliziranom čovjeku osim kod nekih psihičkih patoloških stanja te društveno  devijantnih pojava. No, koje i kakve veze taj psihološki mehanizam obrane može imati općenito s XXI. stoljećem te suvremenim i civiliziranim čovjekom?

 

Može imati i ima i to zbog toga jer su u evoluciji čovjeka još uvijek ostali i ti primitivni i najvećim dijelom atavistički psihološki mehanizmi. Poglavito je projekcija česta u izoliranim i primitivnim ljudskim zajednicama, a velikim dijelom determinira i interpersonalne odnose i ponašanje u klasičnom ili „soft“ totalitarnom političkom poretku i društvu u kojem su politički suparnici „neprijatelji“, stranački suradnici „unutarnji neprijatelji“, „opstruktori“, „zavjerenici“ , kreatori urota i dobro poznate „teorije zavjere“ i tome slično. Pa stoga umjesto demokratskoj političkoj kulturi i čovjeku XXI. stoljeća primjerenih, imanentnih i obveznih intrapsihičkih procesa, postupaka i reakcija introspekcije, autoanalize, samokritičnosti, suočavanja s činjenicama i odgovornošću te i ostavke; dominiraju projektivni  procesi i obrasci reagiranja, percepcije, postupanja i ponašanja koji se na pojavnoj razini očituju „crnim labudovima“, „opstrukcijom“, „sabotažom“, „zavjerom“, „izdajom“ i sličnim alibi-projekcijama primjerenim primitivnim zajednicama ili totalitarnom poretku i društvu te totalitarnom sviješću zasužnjenom umu. Štioče, budi radoznao i aktivan pa vidi: Czesław Miłosz: Zasužnjeni um. Kao metafora i kao politička i društvena  stvarnost!

 

Erih Lesjak