Slavimo one koji su palili sela, dizali vlakove…

Dana 22. lipnja 1941. početak je građanskoga rata u Hrvatskoj između ekstremne ljevice i ekstremne desnice

Nakon što je s Rusima podijelio Poljsku Hitler je s lakoćom savladao Francusku, koja je kao i ostala Europa nakon ekonomske krize upala u malodušnost, moralnu krizu i duboku podjelu na ljevicu i desnicu, ali i postala žrtva birokratske vojne doktrine i loše koordinacije među rodovima vojske (što mnogo država potiče više iz i straha od vojne diktature nego radi pozitivnog natjecanja i rivalstva). Već kod napadaja na Poljsku njemački vođa je ostao iznenađen ulaskom Britanije u rat; koliko je vjerovao procjeni totalno nesposobnog diplomata von Ribbentropa? Je li računao da će mu Angli i Amerika oprostiti svojeglavost ako se riješi komunističke opasnosti? Je li računao na fašizaciju SAD-a?

Uopće u svome djelovanju Hitler je pokazivao nestalnost mangupa s ulice, hirovitost, ali kod udara na SSSR 22. lipnja trebala je ipak izgrađenija logistika i dublja računica. Zamislite kockara kojemu previše dobro ide i koji se ne zna zaustaviti, a još manje savjetovati. Baltičke države i Ukrajina teško stradale komunističkom represijom (milijuni u žitorodnoj Ukrajini umoreni glađu) nadale su se boljim prilikama, ali već u srpnju je nastao niz uhićenja pobornika nezavisne Ukrajine (v. Stepan Bandera, op. T.T). Hitler 1. 8. 1941. pripaja Galiciju Vladi Hansa Franka u Poljskoj. Službeno (nisam provjeravao podatak) je rumunjski premijer Antonescu u prvoj godini rata dao pobiti 380.000 Židova i sudjelovao u osvajanju Odese (grad s velikom židovskom populacijom, op. T.T.) gdje su Rumunji izgubili 17.000 vojnika i imali 74.000 ranjenih.

Alfred Rosenberg, Hitlerov šef Ureda za vanjsku politiku dobio je zadatak organizirati političku rekonstrukciju Istoka. Rosenberg je bio hladna i distancirana osoba, žestoki antisemit, nacistička stranka je bila njegov život i smisao, ali ipak bistar rezoner iako optuživan od brojnih protivnika kao smušeni teoretičar. Rosenberg je bio u sukobu sa skoro svim moćnicima stranke; ministra propagande Goebbelsa je otvoreno prezirao kao nemoralnog čovjeka socijalističkog svjetonazora, pohlepni hedonist Göring čak i fizički nalik jugoslavenskome maršalu je bio zadužen za pljačkanje Istoka (radna snaga, hrana, sirovine), a šef SS-a Himmler je uz podršku Hitlera suvereno vladao na terenu Istoka zavodeći bezdušnu strahovladu i svjesno Rosenberga marginalizirajući, kao i Koch i Bormann. Hitler se suprotstavio Rosenbergovoj zamisli o novom sveučilištu u Kijevu koje bi preporodilo nacionalni ponos i kulturu; zamislite da je Ukrajina dala milijun vojnika kako bi završila bitka kod Staljingrada! Hitler daje Rumunjima prostor Ukrajine između Dnjestra i Buga. Odustaje se od aktivacije ruskoga generala Vlasova koji je htio srušiti komunizam u Rusiji, da bi ga se ponovno pokrenulo u vrijeme kada su Rusi počeli pobjeđivati i kada je Njemačka politika izgubila na vjerodostojnosti. Takav je bio sustav, vidjeti biografiju upravnika Terbovena u čisto germanskoj Norveškoj.

„Vladar“ Ukrajine Robert Koch rekao je kako bi postao komunist da nije bilo Führera. Taj željeznički službenik star 45 ljeta je napisao  pohvalnu knjigu o SSSR-u i nekad podupirao tješnju suradnju nacista i komunista. Taj drski pustolov je u Istočnoj Pruskoj stvorio korumpirano carstvo s udjelom u raznim tvrtkama. U Ukrajini taj rasistički okrutni megaloman je vladao po Rosenbergu „hirovitom improvizacijom i glasnim provokativnim ponašanjem“ uz otvoreni prezir što je ukrajinski narod ogorčilo. Rosenberg je o Kochu napisao: „čovjek je školski primjer iznimne kratkovidnosti glede svjetske politike i prikladan je jedino za svinjara u Istočnoj Pruskoj“. Budala Koch je čak izjavio da ukrajinski narod nema povijesti. Rosenberg tvrdi da je gotovo nemoguće reći nešto gluplje.

Njemački ratni stroj je zapeo 1941. u Rusiji. Dok su se u početku rata milijuni vojnika predavali, zbog nedostatka hrane i smještaja uz vrlo ružan postupak prema zarobljenicima i okupiranom narodu podiže se borbeni moral Rusa. Milijuni Židova u Ukrajini postali su humanitarni problem koji se rješavao masovnim smaknućima. Tu je bilo i starijih ljudi  nesposobnih za logorski rad. I Staljin je 600.000 Nijemaca iz Povolžja poslao u Kazahstan i Sibir, a s Tatarima i Čerkezima je još gore postupao.

Meni je osobno neshvatljiv japanski napad na Pearl Harbour namjesto da je napadnu ruski Daleki Istok. Je li japanski mentalitet časti uslijed sporazuma rusko – japanskoga  o nenapadanju iz ožujka 1941. spriječio japanski udar na Ruse? Da je Japan napao Ruse s Istoka a pokoreni narodi pomogli zbacivanju komunizma, tada Hitler ne bi bio onaj koji jest, tj. šovinist, rasist, antikršćanin. Da je uspio on bi od Slavena stvorio Nijemce, ukinuo kršćanstvo, osvojio romanske zemlje. Vjerojatno bi nebjelačkom stanovništvu u kolonijama omogućio da rade sluganske i tvorničke poslove i dopustio da imaju jedno dijete po obitelji. Mussoliniju bi u ime starog prijateljstva ostavio kamenolome u Etiopiji, Dalmaciji, Grčkoj, Albaniji i južnoj Italiji, jer bi arijevci gradili vile i hotele.

Eto taj „Veliki“ 22. lipnja naš je nacionalni praznik i to nas vezuje uz herojski ruski narod na što sam ponosan! S druge pak strane, 22. lipnja je početak građanskoga rata u Hrvatskoj između ekstremne ljevice i ekstremne desnice, te mi je čudno da slavimo ljude koji su dizali u zrak vlakove sa putnicima, palili hrvatska sela, ubijali svećenike… Kao protivnici nečovječnog fašizma podupiremo 22. lipnja, ali kao protivnici komunističkoga zla mi mu se protivimo. Shizofrena situacija u kojoj je Hrvatska talac prošlosti treba se okončati nacionalnim konsenzusom, trećim putem.

Teo Trostmann